Između kafe i sudskog procesa – stanovnici ovog grada, gde su linije razdvajanja ne samo fizičke, već i duhovne, opstaju, bez obzira što svako od njih lako može postati junak Kafkinog romana.
Ako u “Google” pretraživač upišete „Kosovska Mitrovica“, prve reči u rezultatima pretrage će nesumnjivo biti: „uhapšen“, „pritvoren“, „saslušan“, „spisak“, „bojkot“, „izolacija“, „suđenje“. Malo dalje, posle osnovnih podataka o stanovništvu, čitate: „podeljeno na dva dela“ – odmah posle fotografije čuvenog mosta na Ibru, koji je simbol podele. Mostovi su često služili kao granice ne samo u fizičkom, već i u duhovnom smislu. Granica na ovom mostu na Ibru je kao princip, uverenja koja kršite kada pređete na drugu stranu. Tako ispada u našem srpskom slučaju da moramo da biramo neka rešenja kako ne bismo narušili duhovne granice i sopstvene principe. U Mitrovici se to posebno oseća.
SASA DJORDJEVIC / Sipa Press / Profimedia
– Moj otac je jedan od uhapšenih. Albanci su ga uhvatili dok je prolazio punkt između srpskog i „kosovskog“ dela grada. Zgrabili su me, stavili mi lisice i uvukli u auto. Optužili su ga da je učestvovao u ratu 1999. godine na srpskoj strani (na kojoj bi se Srbin još borio?), spisak „zverstava“ predstavljen je na čak sto stranica, ne znam koliko „svedoka“ pronađeno. Skoro da smo prestali da verujemo da će izaći iz zatvora. Ni dokazi o nevinosti nisu pomagali: ni to što nije bio komandant vojne jedinice, ni to što je 25 godina išao svojoj kući koja je sada na albanskoj strani – ništa. Odjednom se našao na listi „ratnih zločinaca“… Međutim, izgleda da je svako od nas na ovim listama, zar ne? – kaže devojka sekretarica, sipajući kafu u šoljice u kabinetu rektora Prištinskog univerziteta, koji se sada preselio u Kosovsku Mitrovicu. Govori mirno, tiho. Ovo je njeno „zaista?..“ zaglavljeno u njenom grlu kao talog gorke kafe.
Printscreen/Youtube/Humanitarna Organizacija Kosovsko Pomoravlje
U prepodnevnim časovima na predavanjima na fakultetu je malo studenata iz Kosovske Kamenice, Gračanice i drugih sela i gradova sa druge strane mosta: autobuska linija koja povezuje južni deo Kosova i Metohije sa Mitrovicom bez ikakvog objašnjenja je prestala da radi. Koliko je posla bilo potrebno da se ova linija obnovi pre 20 godina, koliko je pregovora bilo potrebno da se novi vlasnici ubede da studenti treba da studiraju na univerzitetu. Sada se, čini se, opet sve srušilo.
– O! „Privremeno rešenje“ je pronađeno! Od sutra će biti lakše“, kaže jedan od studenata. Svako rešenje ovde je privremeno.
Ovaj student je takođe „u procesu“, takođe optužen. Albanci su ga tukli na ulici kada je prelazio određene „crte“ koje, po Albancima, nije imao pravo da pređe.
Samo sam hteo da idem u prodavnicu – kaže on.
Printscreen/Youtube/Humanitarna Organizacija Kosovsko Pomoravlje
Studenti Prištinskog univerziteta, koji se sada preselio u Kosovsku Mitrovicu
Ali pošto je pobedio on, a ne oni, proces će biti kraći. Možda će čak biti oslobođeni. Možda. Ali nije izvesno. Nije bezbedno biti Srbin na Kosovu.
Poslednjih godina svaki Srbin na Kosovu i Metohiji, ne samo u Mitrovici, može da postane učesnik u bilo kom političkom ili bilo kom drugom procesu, i naravno, kao optuženi. Sve je kao u Kafkinom „Procesu“: ne znaš za šta si optužen, zašto te vuku po sudovima, šta je tvoja krivica, jednostavno si kriv, to je sve. Dokažite svoju nevinost, lupajte glavom o zid, apelujte na advokate, zdrav razum, logiku - beskorisno je. Za samo godinu dana više od 20 ljudi u mitrovačkom kampusu osećalo se kao junaci Kafkinog romana, a „Proces“ će se, po svemu sudeći, proširiti.
ARMEND NIMANI / AFP / Profimedia
Most na Ibru
„Živimo u Kafki“, tužno se šale studenti. Humor, iako mračan, jedna je od odbrana od ludila. Ne postoji nijedna osoba u Mitrovici koja se nije upoznala sa „Procesom“ – bilo lično ili preko rođaka ili prijatelja.
Kada je reč o studentskom životu u Mitrovici, student su veseli ljudi, kako god da ih okrenete. Kako god zatvorite autobuske linije, ipak će naći razloga za smeh, ne mogu dugo da budu tužni. Razgovori na ulici, šale, šetnje, muzika, kafići, pesme - grad to posmatra sa svojih otrcanih balkona, a svaki novi autobus koji stiže je kao poseta nevinom čoveku koji sedi u zatvoru. Takve posete donose radost.
ARMEND NIMANI / AFP / Profimedia
Ulice Kosovske Mitrovice
Student medicine kaže:
– Stiče se utisak da je glavna aktivnost dragih komšija Albanaca, koji sede u novim kafićima otvorenim u srpskom delu Mitrovice, ispijanje kafe i provociranje prolaznika. Ujutru sam otišao u crkvu, a oni su već bili u kafiću. Pa, ne može biti da sedite i pijete od ranog jutra! Kafana ih je puna stalno, po ceo dan, i dalje isti ljudi. Da li su plaćeni da sede ovde i dokazuju svoje prisustvo? Odvratno je šetati tamo: bilo da ste devojka ili majka sa decom, uvek se nađe neki gadan komentar na vas. Sada to izbegavam – kaže ovaj student.
Svi studenti govore slične stvari, ali dodaju:
Ovo je normalna situacija za Kosovo i Metohiju. Sve naše teškoće, strahovi, brige i 'situacija'
Novi albanski supermarket okrenut je ka spomeniku svetom knezu. Srbi ne idu u samoposlugu... Studenti idu kući, pa se vraćaju da uče – „privremeno rešenje“ dozvoljava da se to desi. „Proces“ je u toku. Čitajući Kafku.
Vernici iz Srbije, Crne Gore i rasejanja okupili su se u duhovno uzvišenoj atmosferi Visokih Dečana kako bi zajedno proslavili ktitorsku slavu u molitvenom prisustvu episkopa i mitropolita.
Nakon poslednjih izjava albanskih zvaničnika o "etničkom čišćenju" Srba sa Kosova i Metohije i tvrdnji da se u srpskim crkvama skriva oružje, Eparhija raško-prizrenska je reagovala upozoravajući na opasnost širenja lažnih informacija koje pogoršavaju međunacionalnu i versku tenziju u ovom delu Balkana.
Eparhija raško-prizrenska oštro reaguje na poziva na nasilje visokog funkcionera stranke "Nova kosovska alijansa", upozorivši na posledice prećutnog odobravanja ovakve retorike u društvu koje tvrdi da teži evropskim vrednostima.
U vreme Julijana Odstupnika, dva zavađena čoveka na ulici uzela su njega za sudiju. On dosudi pravdu pravome, zbog čega se ovaj drugi naljutio, pa je otišao kod cara i optužio Evsignija kao hrišćanina.
Sve što svakodnevno doživljavamo – iskušenja, praznična oblačenja i masovna zabava – u svetlu vere otkriva borbu anđela i demona koja oblikuje sudbinu svakog čoveka.
Hram Vaskrsenja Hristovog u Priboju ispunio se molitvom i sabranošću, dok deca i odrasli pristupaju Svetoj tajni pričešća, a mitropolit podseća na snagu proštaja, međusobne podrške i Božanskih darova.
U prepunom hramu Svetog arhangela Mihaila, patrijarh srpski je tumačio Jevanđelje po Mateju, naglašavajući večnu snagu Hristove reči, značaj vere u životu i postom i molitvom pobedu nad demonskim silama.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Grobovi u južnom delu Kosovske Mitrovice svedoče o duhovnoj i fizičkoj borbi Srba koji čuvaju uspomene na svoje najmilije uprkos razaranju i svim nedaćama.
Na slavi u manastiru Svete Nedelje, mitropolit raško-prizrenski poslao snažnu poruku o veri koja isceljuje, svetinji koja ne sme biti zaboravljena i ljubavi Hristovoj koja okuplja Srbe vekovima.
Sve što svakodnevno doživljavamo – iskušenja, praznična oblačenja i masovna zabava – u svetlu vere otkriva borbu anđela i demona koja oblikuje sudbinu svakog čoveka.
Ruski predsednik zatražio je da se Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi pod Moskovskom patrijaršijom obezbedi zaštita i da ruski jezik dobije zvanični status. Spor više nije samo politički – prerasta u borbu za duhovni i nacionalni identitet.
Od himni Hristovim praznicima do pesama o čudotvornim ikonama – novi album mitropolita zvorničko-tuzlanskog stiže svakog petka na YouTube i streaming platforme, donoseći duhovnu pobedu u srca slušalaca.
Ruski predsednik zatražio je da se Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi pod Moskovskom patrijaršijom obezbedi zaštita i da ruski jezik dobije zvanični status. Spor više nije samo politički – prerasta u borbu za duhovni i nacionalni identitet.
Pravoslavna crkva ne govori o gordosti samo kao o pogrešnom stavu, već kao o smrtnom grehu - duhovnom stanju koje, ako se ne leči, vodi čoveka ka propasti.
Od Davidovih psalama do pop i rok hitova savremenog doba, od manastirskih fresaka do filmskih ostvarenja – umetnost kroz vekove nastoji da nam prenese Božiju reč.