Između kafe i sudskog procesa – stanovnici ovog grada, gde su linije razdvajanja ne samo fizičke, već i duhovne, opstaju, bez obzira što svako od njih lako može postati junak Kafkinog romana.
Ako u “Google” pretraživač upišete „Kosovska Mitrovica“, prve reči u rezultatima pretrage će nesumnjivo biti: „uhapšen“, „pritvoren“, „saslušan“, „spisak“, „bojkot“, „izolacija“, „suđenje“. Malo dalje, posle osnovnih podataka o stanovništvu, čitate: „podeljeno na dva dela“ – odmah posle fotografije čuvenog mosta na Ibru, koji je simbol podele. Mostovi su često služili kao granice ne samo u fizičkom, već i u duhovnom smislu. Granica na ovom mostu na Ibru je kao princip, uverenja koja kršite kada pređete na drugu stranu. Tako ispada u našem srpskom slučaju da moramo da biramo neka rešenja kako ne bismo narušili duhovne granice i sopstvene principe. U Mitrovici se to posebno oseća.
SASA DJORDJEVIC / Sipa Press / Profimedia
– Moj otac je jedan od uhapšenih. Albanci su ga uhvatili dok je prolazio punkt između srpskog i „kosovskog“ dela grada. Zgrabili su me, stavili mi lisice i uvukli u auto. Optužili su ga da je učestvovao u ratu 1999. godine na srpskoj strani (na kojoj bi se Srbin još borio?), spisak „zverstava“ predstavljen je na čak sto stranica, ne znam koliko „svedoka“ pronađeno. Skoro da smo prestali da verujemo da će izaći iz zatvora. Ni dokazi o nevinosti nisu pomagali: ni to što nije bio komandant vojne jedinice, ni to što je 25 godina išao svojoj kući koja je sada na albanskoj strani – ništa. Odjednom se našao na listi „ratnih zločinaca“… Međutim, izgleda da je svako od nas na ovim listama, zar ne? – kaže devojka sekretarica, sipajući kafu u šoljice u kabinetu rektora Prištinskog univerziteta, koji se sada preselio u Kosovsku Mitrovicu. Govori mirno, tiho. Ovo je njeno „zaista?..“ zaglavljeno u njenom grlu kao talog gorke kafe.
Printscreen/Youtube/Humanitarna Organizacija Kosovsko Pomoravlje
U prepodnevnim časovima na predavanjima na fakultetu je malo studenata iz Kosovske Kamenice, Gračanice i drugih sela i gradova sa druge strane mosta: autobuska linija koja povezuje južni deo Kosova i Metohije sa Mitrovicom bez ikakvog objašnjenja je prestala da radi. Koliko je posla bilo potrebno da se ova linija obnovi pre 20 godina, koliko je pregovora bilo potrebno da se novi vlasnici ubede da studenti treba da studiraju na univerzitetu. Sada se, čini se, opet sve srušilo.
– O! „Privremeno rešenje“ je pronađeno! Od sutra će biti lakše“, kaže jedan od studenata. Svako rešenje ovde je privremeno.
Ovaj student je takođe „u procesu“, takođe optužen. Albanci su ga tukli na ulici kada je prelazio određene „crte“ koje, po Albancima, nije imao pravo da pređe.
Samo sam hteo da idem u prodavnicu – kaže on.
Printscreen/Youtube/Humanitarna Organizacija Kosovsko Pomoravlje
Studenti Prištinskog univerziteta, koji se sada preselio u Kosovsku Mitrovicu
Ali pošto je pobedio on, a ne oni, proces će biti kraći. Možda će čak biti oslobođeni. Možda. Ali nije izvesno. Nije bezbedno biti Srbin na Kosovu.
Poslednjih godina svaki Srbin na Kosovu i Metohiji, ne samo u Mitrovici, može da postane učesnik u bilo kom političkom ili bilo kom drugom procesu, i naravno, kao optuženi. Sve je kao u Kafkinom „Procesu“: ne znaš za šta si optužen, zašto te vuku po sudovima, šta je tvoja krivica, jednostavno si kriv, to je sve. Dokažite svoju nevinost, lupajte glavom o zid, apelujte na advokate, zdrav razum, logiku - beskorisno je. Za samo godinu dana više od 20 ljudi u mitrovačkom kampusu osećalo se kao junaci Kafkinog romana, a „Proces“ će se, po svemu sudeći, proširiti.
ARMEND NIMANI / AFP / Profimedia
Most na Ibru
„Živimo u Kafki“, tužno se šale studenti. Humor, iako mračan, jedna je od odbrana od ludila. Ne postoji nijedna osoba u Mitrovici koja se nije upoznala sa „Procesom“ – bilo lično ili preko rođaka ili prijatelja.
Kada je reč o studentskom životu u Mitrovici, student su veseli ljudi, kako god da ih okrenete. Kako god zatvorite autobuske linije, ipak će naći razloga za smeh, ne mogu dugo da budu tužni. Razgovori na ulici, šale, šetnje, muzika, kafići, pesme - grad to posmatra sa svojih otrcanih balkona, a svaki novi autobus koji stiže je kao poseta nevinom čoveku koji sedi u zatvoru. Takve posete donose radost.
ARMEND NIMANI / AFP / Profimedia
Ulice Kosovske Mitrovice
Student medicine kaže:
– Stiče se utisak da je glavna aktivnost dragih komšija Albanaca, koji sede u novim kafićima otvorenim u srpskom delu Mitrovice, ispijanje kafe i provociranje prolaznika. Ujutru sam otišao u crkvu, a oni su već bili u kafiću. Pa, ne može biti da sedite i pijete od ranog jutra! Kafana ih je puna stalno, po ceo dan, i dalje isti ljudi. Da li su plaćeni da sede ovde i dokazuju svoje prisustvo? Odvratno je šetati tamo: bilo da ste devojka ili majka sa decom, uvek se nađe neki gadan komentar na vas. Sada to izbegavam – kaže ovaj student.
Svi studenti govore slične stvari, ali dodaju:
Ovo je normalna situacija za Kosovo i Metohiju. Sve naše teškoće, strahovi, brige i 'situacija'
Novi albanski supermarket okrenut je ka spomeniku svetom knezu. Srbi ne idu u samoposlugu... Studenti idu kući, pa se vraćaju da uče – „privremeno rešenje“ dozvoljava da se to desi. „Proces“ je u toku. Čitajući Kafku.
Vernici iz Srbije, Crne Gore i rasejanja okupili su se u duhovno uzvišenoj atmosferi Visokih Dečana kako bi zajedno proslavili ktitorsku slavu u molitvenom prisustvu episkopa i mitropolita.
Nakon poslednjih izjava albanskih zvaničnika o "etničkom čišćenju" Srba sa Kosova i Metohije i tvrdnji da se u srpskim crkvama skriva oružje, Eparhija raško-prizrenska je reagovala upozoravajući na opasnost širenja lažnih informacija koje pogoršavaju međunacionalnu i versku tenziju u ovom delu Balkana.
Eparhija raško-prizrenska oštro reaguje na poziva na nasilje visokog funkcionera stranke "Nova kosovska alijansa", upozorivši na posledice prećutnog odobravanja ovakve retorike u društvu koje tvrdi da teži evropskim vrednostima.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
Na mestu gde je, prema predanju, izraslo stablo od kojeg je načinjen Hristov Krst, srpski patrijarh uzneo je molitve za verni narod, podsećajući na neprolaznu snagu vere i blagoslovenu vezu sa svetinjama Jerusalima.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Grobovi u južnom delu Kosovske Mitrovice svedoče o duhovnoj i fizičkoj borbi Srba koji čuvaju uspomene na svoje najmilije uprkos razaranju i svim nedaćama.
Poziv na rušenje saborne crkve u Prištini izazvao je duboku zabrinutost među Srbima i svim onima koji veruju u očuvanje kulturnog nasleđa, dok Eparhija raško-prizrenska oštro osuđuje ovaj ekstremistički čin.
U zaštićenoj zoni nadomak Prizrena izvedeni su nelegalni građevinski radovi koji prete opstanku isposnice. Stručnjaci su na terenu procenili razmere štete, dok monasi Visokih Dečana s tugom posmatraju kako vekovno duhovno utočište trpi posledice nesavesnih zahvata.
Ugledni evropski diplomata Lukas Furlas uputio je protest najvišim zvaničnicima EU i istakao da je sprečavanje dolaska poglavara SPC na sveto tlo Kosova i Metohije drastično kršenje verskih sloboda i ljudskih prava!
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
Pravoslavlje uči da je brak zajednica ljubavi, u kojoj oba partnera, kroz međusobnu podršku i poštovanje, imaju ulogu da rastu i postignu duhovnu zrelost.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.