Fondacija „Ihtis“ donirala je 2.800 evra za obnovu gazdinstva porodice Bulatović u selu Bela Crkva kod Rožaja, potvrđujući da nijedna borba nije uzaludna kada se srca ujedine u milosrđu.
U bespućima vremena i svetovnim borbama, gde se život često ogleda u kapima znoja i suzama, najuzvišeniji trag na zemlji ostavljaju dela ljubavi i milosrđa. Jedno takvo delo zablistalo je u selu Bela Crkva kod Rožaja, gde je Fondacija „Ihtis“ svojom pomoći obasjala dom porodice Bulatović, donoseći im nadu i utehu u trenucima iskušenja.
Foto: Fondacija Ihtis
Bojan Bulatović
Bojan Bulatović, domaćin tihog, ali čestitog života, sa suprugom i dvoje maloletne dece živi od plodova svojih ruku, baveći se poljoprivredom i stočarstvom. Do pre godinu dana, dodatni prihod je sticao radom na privatnoj farmi, ali je jedna nesreća promenila njegovu svakodnevicu. Teška povreda ruke i operacija doneli su mu gubitak posla, a spori i bolni oporavak onemogućili su ga da nastavi težak fizički rad. Njihovi planovi za obnovu objekta za stoku, koji je zub vremena nagrizao, ostali su samo daleka želja. Ali Bog, koji nikada ne ostavlja one koji se u Njega uzdaju, poslao je pomoć kroz ljude dobre volje.
Foto: Fondacija Ihtis
Fondacija „Ihtis“, osnovana s blagoslovom episkopa budimljansko-nikšićkog Metodija, pokazala je da je bratska ljubav najjači temelj na kojem možemo graditi zajednicu. U želji da pomogne porodici Bulatović, fondacija je donirala 2.800 evra kako bi se obnovio objekat neophodan za stočarstvo – glavni izvor njihove egzistencije. Ovaj čin nije samo materijalna pomoć, već svedočanstvo da nijedan trud, nijedna žrtva u ime opstanka ne sme ostati nezapažena.
Nekada mesto susreta ljudi različitih vera i narodnosti, Rožaje danas broji tek 178 pravoslavnih porodica. Svake godine taj broj opada, jer mnogi odlaze u potragu za boljim životnim prilikama. Samo u poslednjih deset godina broj pravoslavnih u Rožajama se smanjio za oko 200 stanovnika. Svake godine jedna ili više pravoslavnih porodica napusti Rožaje.
Foto: Fondacija Ihtis
Fondacija „Ihtis“ pokazala je da je bratska ljubav najjači temelj na kojem možemo graditi zajednicu
Fondacija „Ihtis“ svojim delovanjem želi da ojača zajednicu, podstakne ostanak naroda na ovim prostorima i pokaže da je jedan čovek – makar i u najvećoj nemaštini – uvek bogat, ako je okružen rukama koje mu se pružaju u pomoći. Jer, kao što reče Sveti apostol Pavle: „Nosite bremena jedni drugih, i tako ispunite zakon Hristov“ (Gal. 6,2). Dajući drugome, mi sami dobijamo. Čuvajući bližnjeg, čuvamo sebe. I tako, korak po korak, od ruku do ruku, gradimo put kojim će hoditi i oni koji dolaze posle nas.
Episkop budimljansko-nikšićki služio svetu liturgiju u crkvi Rođenja Presvete Bogorodice u Ozrinićima kod Nikšića, gde je vernicima uputio snažnu poruku o smirenju, veri i opasnosti gordosti u duhovnom životu.
Tumačeći priču o bludnom sinu, episkop budimljansko-nikšićki govorio je o ljubavi, zajednici i opasnostima trgovačkog odnosa prema Bogu i Crkvi, naglasivši da je jedini pravi put - davanje srca i traženje Carstva nebeskog.
Istraživanje agencije Ipsos pokazuje da Crkva uživa najveće poverenje među građanima Crne Gore, dok su državne institucije na znatno nižem nivou poverenja.
Uoči praznika Prepodobnog Simeona Mirotočivog, vladika Metodije služio je svetu liturgiju u manastiru Rođenja Presvete Bogorodice, podsećajući na večne vrednosti vere, ljubavi i molitve, koje nadilaze prolaznost vremena.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Teraponta i Svetog Kirila Aleksandrijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomen Svetog Efrema Sirina (u zapadnom kalendaru), dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti Otac tokom posete Španiji poručio da Crkva mora da čuje žrtve, prizna odgovornost i obezbedi obeštećenje, uz jačanje mera zaštite i prevencije zloupotreba.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Arhijerej Ruske pravoslavne crkve objašnjava zašto je pomoć drugima suština hrišćanskog života, kako prepoznati iskrenu potrebu i zašto su reči Svetog Jovana Zlatoustog i danas neprolazne – „Neka milostinja u tvojoj ruci orosi.“
Sveštenik Trajko Vlajković sa Kosmeta, apelovao je na pravoslavne vernike da milosrđem i donacijama pomognu izgradnju gorionika u Hramu Svetog Cara Uroša, kako bi se očuvale freske i obezbedila bolja funkcionalnost svetinje.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Ne radi se samo o drugoj osobi, već o unutrašnjim lomovima, izbegnutim razgovorima i emocijama koje se dugo guraju pod tepih - sve dok odnos ne počne da se raspada iznutra.
Dok jedni u njemu vide teret i još jednu obavezu posle Velikog posta, drugi u ovom periodu prepoznaju priliku da preispitaju navike, ojačaju volju i pronađu unutrašnju ravnotežu kroz jednostavne, ali snažne duhovne korake.