Fondacija „Ihtis“ donirala je 2.800 evra za obnovu gazdinstva porodice Bulatović u selu Bela Crkva kod Rožaja, potvrđujući da nijedna borba nije uzaludna kada se srca ujedine u milosrđu.
U bespućima vremena i svetovnim borbama, gde se život često ogleda u kapima znoja i suzama, najuzvišeniji trag na zemlji ostavljaju dela ljubavi i milosrđa. Jedno takvo delo zablistalo je u selu Bela Crkva kod Rožaja, gde je Fondacija „Ihtis“ svojom pomoći obasjala dom porodice Bulatović, donoseći im nadu i utehu u trenucima iskušenja.
Foto: Fondacija Ihtis
Bojan Bulatović
Bojan Bulatović, domaćin tihog, ali čestitog života, sa suprugom i dvoje maloletne dece živi od plodova svojih ruku, baveći se poljoprivredom i stočarstvom. Do pre godinu dana, dodatni prihod je sticao radom na privatnoj farmi, ali je jedna nesreća promenila njegovu svakodnevicu. Teška povreda ruke i operacija doneli su mu gubitak posla, a spori i bolni oporavak onemogućili su ga da nastavi težak fizički rad. Njihovi planovi za obnovu objekta za stoku, koji je zub vremena nagrizao, ostali su samo daleka želja. Ali Bog, koji nikada ne ostavlja one koji se u Njega uzdaju, poslao je pomoć kroz ljude dobre volje.
Foto: Fondacija Ihtis
Fondacija „Ihtis“, osnovana s blagoslovom episkopa budimljansko-nikšićkog Metodija, pokazala je da je bratska ljubav najjači temelj na kojem možemo graditi zajednicu. U želji da pomogne porodici Bulatović, fondacija je donirala 2.800 evra kako bi se obnovio objekat neophodan za stočarstvo – glavni izvor njihove egzistencije. Ovaj čin nije samo materijalna pomoć, već svedočanstvo da nijedan trud, nijedna žrtva u ime opstanka ne sme ostati nezapažena.
Nekada mesto susreta ljudi različitih vera i narodnosti, Rožaje danas broji tek 178 pravoslavnih porodica. Svake godine taj broj opada, jer mnogi odlaze u potragu za boljim životnim prilikama. Samo u poslednjih deset godina broj pravoslavnih u Rožajama se smanjio za oko 200 stanovnika. Svake godine jedna ili više pravoslavnih porodica napusti Rožaje.
Foto: Fondacija Ihtis
Fondacija „Ihtis“ pokazala je da je bratska ljubav najjači temelj na kojem možemo graditi zajednicu
Fondacija „Ihtis“ svojim delovanjem želi da ojača zajednicu, podstakne ostanak naroda na ovim prostorima i pokaže da je jedan čovek – makar i u najvećoj nemaštini – uvek bogat, ako je okružen rukama koje mu se pružaju u pomoći. Jer, kao što reče Sveti apostol Pavle: „Nosite bremena jedni drugih, i tako ispunite zakon Hristov“ (Gal. 6,2). Dajući drugome, mi sami dobijamo. Čuvajući bližnjeg, čuvamo sebe. I tako, korak po korak, od ruku do ruku, gradimo put kojim će hoditi i oni koji dolaze posle nas.
Episkop budimljansko-nikšićki služio svetu liturgiju u crkvi Rođenja Presvete Bogorodice u Ozrinićima kod Nikšića, gde je vernicima uputio snažnu poruku o smirenju, veri i opasnosti gordosti u duhovnom životu.
Tumačeći priču o bludnom sinu, episkop budimljansko-nikšićki govorio je o ljubavi, zajednici i opasnostima trgovačkog odnosa prema Bogu i Crkvi, naglasivši da je jedini pravi put - davanje srca i traženje Carstva nebeskog.
Istraživanje agencije Ipsos pokazuje da Crkva uživa najveće poverenje među građanima Crne Gore, dok su državne institucije na znatno nižem nivou poverenja.
Uoči praznika Prepodobnog Simeona Mirotočivog, vladika Metodije služio je svetu liturgiju u manastiru Rođenja Presvete Bogorodice, podsećajući na večne vrednosti vere, ljubavi i molitve, koje nadilaze prolaznost vremena.
Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar.
Na slavu zimske kapele manastira Pokrova Presvete Bogorodice okupili su se arhijereji Siluan, Jefrem i Sava, brojne sveštene ličnosti i verni narod, pretvarajući ovu svetinju u središte molitve, sabornosti i bratske ljubavi.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Arhijerej Ruske pravoslavne crkve objašnjava zašto je pomoć drugima suština hrišćanskog života, kako prepoznati iskrenu potrebu i zašto su reči Svetog Jovana Zlatoustog i danas neprolazne – „Neka milostinja u tvojoj ruci orosi.“
Sveštenik Trajko Vlajković sa Kosmeta, apelovao je na pravoslavne vernike da milosrđem i donacijama pomognu izgradnju gorionika u Hramu Svetog Cara Uroša, kako bi se očuvale freske i obezbedila bolja funkcionalnost svetinje.
Razni su zapisi u crkvenim knjigama Manastira Ostrog, koji beleže brojna izlečenja i čuda, koja se pripisuju delovanju sveca pred čijim moštima se unesrećeni mole.
Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
Iz Patre dolazi svedočenje o sedmogodišnjoj devojčici sa agresivnim oblikom leukemije. Veče pred zakazanu hemoterapiju, njena majka se u suzama molila Svetom Paisiju.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Napravite najmekše pecivo bez kvasca, gotovo za manje od pola sata — testo koje se ne čeka, a mami mirisom, ukusom i uspomenama na bake, jutra pod ćebetom i dom koji diše ljubavlju.