ZBOG ČEGA NAM BOG NE PRITIČE U POMOĆ KAD NAM JE NAJPOTREBNIJI: Mudra pouka Svetog Porfirija koja gađa pravo u srce
U slučaju kada smo zalepljeni za strasti i želimo ih, ali hoćemo i božansku blagodat, tada se dešava strašni sukob u nama.
Jer, onaj ko sebe pomoću njih prinosi Bogu, pomaže i sebi i svome bližnjem, govorio je Sveti Marko Podvižnik.
Molitva je jedan od najvažnijih aspekata hrišćanskog života, duboko ukorenjena u tradiciji i veri. Kroz molitvu, vernici ne samo da komuniciraju sa Bogom, već i jačaju svoju duhovnu vezu sa njim, tražeći blagoslove, vodstvo i snagu da prevaziđu životne izazove.
Moć molitve u hrišćanstvu nije samo u njenoj sposobnosti da zadovolji fizičke ili materijalne potrebe, već, pre svega, u njenoj sposobnosti da menja srce i um vernika, otvarajući ga za ljubav, mir i milost.
U hrišćanstvu postoji duboko ukorenjeno verovanje da nije dovoljno samo moliti se za sebe; naša molitva mora biti usmerena i na dobrobit drugih. Tada se molitva ne smatra samo ličnim činom, već i čin zajedništva i ljubavi prema bližnjem. Kako nas uči Sveto pismo, ljubav prema bližnjemu je suštinski deo vere i molitve.
Na to je ukazivao i Sveti Marko Podvižnik.
"Dobro je da pomažemo rečima one koji pitaju, ali je mnogo bolje da ih pomognemo molitvom i vrlinom. Jer, onaj ko sebe pomoću njih prinosi Bogu, pomaže i sebi i svome bližnjem".
U slučaju kada smo zalepljeni za strasti i želimo ih, ali hoćemo i božansku blagodat, tada se dešava strašni sukob u nama.
Trudi se i jačaj veru u sebi. Vremenom ćeš osetiti potrebu za molitvom, govorio je Sveti Nikolaj.
Poseta ovom manastiru, smeštenom visoko u steni, nije klasično putovanje, već predstavlja duhovnu avanturu, a za svakog vernika, to je pravo hodočašće.
U praksi, post podrazumeva uzdržavanje od određenih vrsta hrane, kao što su meso, mlečni proizvodi i alkohol, ali i od neumerenih uživanja u svim telesnim zadovoljstvima.
U vremenu kada se sve meri rezultatima, ocenama i brzinom napretka, možda najviše vredi podsetiti sebe – dete ne traži savršenog roditelja, već prisutnog.
Snaga i moć Boga ne ogleda se samo u veličini sveta koji je stvorio, već i u tome što svakom čoveku daje priliku za novi početak - bez obzira na prošlost.
Onaj ko iskreno ljubi, ne može da zaboravi da se za drugoga pomoli.
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja.
Posle hapšenja usvojenog sina, arhijerej Ukrajinske pravoslavne crkve javno govori o ličnoj tragediji, stotinama štićenika i granici ljudske izdržljivosti.
Kongresmenka Anna Paulina Luna optužuje ukrajinsku vlast za ograničavanje verskih prava i upozorava da američka finansijska podrška praktično učestvuje u progonu hrišćana, izazivajući odjek među konzervativcima i međunarodnim posmatračima.
Onoga trenutka kada sin zasnuje svoju porodicu, oženi se i započne samostalan život u drugom domu, dužan je da odmah počne da slavi svoju krsnu slavu.
U pravoslavlju se bol sagledava kroz perspektivu slobode, ljubavi i posledica naših dela, ali i kao mogućnost preobražaja, put ka očišćenju i povratku istinskom životu.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
U nekim srpskim domovima se 9. decembra slavi Sveti Alimpije Stolpnik, ali stariji etnografski zapisi i hibridni nazivi poput „Sveti Đorđe Alimpije“ otkrivaju fascinantan spoj istorije, narodnog pamćenja i crkvenih običaja.
U besedi za 27. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako različiti darovi i zvanja povezuju vernike u savršenu harmoniju i svetost.