Srpska pravoslavna crkva proslavlja Svetog Teodora Tirona, hrišćanskog svetitelja i velikomučenika. On je prvi svetac-zaštitnik grada Venecije, pa ga rimokatolička crkva slavi 9. novembra.
Ovaj svetitelj je kao regrut stupio u puk Marmaritski u gradu Amasiji (današnja Turska) kada je otpočelo gonjenje hrišćana pod carevima Maksimijanom i Maksiminom. U Irakliji je postao vojvoda poznat po ispovedanju hrišćanske vere i strogom pobožnim životu.
Zbog uvažavanja u narodu, zamerio se caru Liciniju. Pošto Teodor Tiron nije krio da je hrišćanin, po carevoj naredbi osuđen je i zatvoren u tamnicu koja je bila zatvorena i zapečaćena da bi umro od gladi.
"Vrgnut u tamnicu, blaženi Teodor bi hranjen Duhom Svetim. I prve noći javi mu se Gospod, i reče: Ne boj se, Teodore, jer sam ja s tobom. Ne uzimaj više zemaljske hrane i pića, jer ćeš biti u drugom životu, večnom i neprolaznom, samnom na nebesima. – Rekavši to, Gospod otide od njega", piše u žitijama.
"A sveti Teodor stade pevati i veseliti se; pridruži mu se veliko mnoštvo svetih Anđela. Kada stražari tamnički čuše divno pevanje, potrčaše k vratima tamničkim, videše da su zaključana i da su pečati čitavi. Tada pogledaše kroz prozorče, i videše mnoge ljude u belim haljinama gde zajedno sa svetim Teodorom pevaju. Uplašeni, oni izvestiše namesnika Publija.
Sveti Tiron je potom izveden iz tamnice, mučen, osuđen na smrt i bačen u vatru. Ubijen je po zapovesti cara Licinija 306. godine, ali telo nije moglo da izgori u ognju. Jedna pobožna žena Evsevija je njegove mošti izmolila od Publija Igemona i odnela u svoj grad Ivhaistski.
Svetitelj je sahranjen i nad grobom je podignuta crkva, njemu u spomen. Mnogo vekova kasnije, mošti su prenete u Vlašku, pa u Srem, a od početka 16. veka nalaze se u manastiru Novo Hopovo na Fruškoj gori.
Predanje kaže da je prepodobni Aksentije bio veoma bogati vlastelin u Carigradu u vreme cara Teodosila Mlađeg. Ipak, u jednom trenutku rešio je da to sve odbaci - zamonašio se i potpuno povukao iz javnog života.
Kako je apostol Pavle i Filimona ranije bio priveo pravoj veri, on je uspeo da izmiri Filimona i Onisima, gospodara i roba, napisavši naročitu poslanicu Filimonu, jedan od najdirljivijih pisanih sastava koji uopšte postoje u Svetom pismu.
U praksi, post podrazumeva uzdržavanje od određenih vrsta hrane, kao što su meso, mlečni proizvodi i alkohol, ali i od neumerenih uživanja u svim telesnim zadovoljstvima.
Sveti Pamfil i Porfirije i ostalih deset mučenika su ranohrišćanski svetitelji i mučenici koji su zajedno postradali u vreme cara Dioklecijana 309. godine.