NJIH SU ZBOG VERE U HRISTA SA KAMENJEM OKO VRATA BACILI U MORE, A ONDA SE DESILO ČUDO: Danas slavimo Svete Agatopoda i Teodula
Sveti Agatopod je bio đakon, a Teodul čtec crkve u Solunu.
Još kao mlad postao je monah i učenik Prepodobnog Prokopija Dekapolita.
Srpska pravoslavna crkva 25. aprila obeležava Prepodobnog Vasilija Ispovednika.
Vasilije blaženi živeo je u vreme cara Lava Isavrijana ikonoborca. Još kao mlad postao je monah i učenik Prepodobnog Prokopija Dekapolita. Praktikovao je najviše podvige, a zatim je junački ustao protiv ikonoboraca u zaštitu poštovanja svetih ikona.
Zato je zatvaran i dugo mučen.
"Ali on ne uzmaknu, nego propovedaše istinu pravoslavlja do smrti. Sapodvižnik mu u tome beše božanstveni Prokopije Dekapolit", piše u žitijama.
Ikonoborci su drali kožu Svetom Vasiliju, celo telo i vrat su mu bili odrani, a posle su ga tako izranjavanog bacili u tamnicu. Kada je umro Lav Isavrjanin, svetitelj je oslobođen.
"I opet produži pređašnji podvižnički život. I mnoge grešnike pobudi na pokajanje svojom propoveđu i svojim primerom, a mnoge zloverne povrati pravoslavnoj veri. Pošto tako provede život, blaženi Vasilije radujući se i blagodareći otide ka Gospodu, Koga izmlada beše zavoleo".
Ostalo je zabeleženo da je Vasilije "verno sledovao" svome učitelju Prokopiju i u miru i u gonjenju.
Po oslobođenju, vratio se zajedno s Prokopijem u svoj manastir gde se u postu i molitvi još podvizavao.
Mirno je skončao 747. godine.
Kao pustinjski žitelj i u telu Anđeo i čudotvorac, pokazao si se bogonosni oče naš Vasilije. Postom, bdenjem i molitvama, nebeske darove si primio, isceljujući bolesti onih koji ti sa verom dolaze. Slava Onome koji ti je dao snagu, koji te je proslavio i koji kroz tebe daruje svima isceljenje.
Sveti Agatopod je bio đakon, a Teodul čtec crkve u Solunu.
Sveti mučenik Evpsihije bio je blagorodnog porekla i vaspitan kao hrišćanin.
Sveti mučenik Terentije (zajedno sa Afrikanom, Maksimom, Pompijem i još 36 saputnika) je ranohrišćanski svetitelj koji je stradao u 3. veku.
Skončao je u mukama 92. godine.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Veoma rano se zamonašio i sa Prokopijem Dekapolitom, upražnjavao je najviše podvige.
Sveti Karp bio je episkop tijatirski, a Sveti Papil đakon.
U ime Gospodnje izgonio je demone, lečio bolesti i pozivao ljude da napuste idolopoklonstvo i prihvate hrišćansku veru.
Iako je zbog svoje vere bila izložena mučenju i brojnim stradanjima, ostala je nepokolebljiva do poslednjeg trenutka života.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.