youtube/printscreen/Dok anđeli spavaju, PrintscreenSvitak koji Bogorodica drži u ruci.
Putovanje kroz duhovnu zaostavštinu tvorca Božanstvene liturgije i ugodnika Božjeg kroz oči monaha Ruske pravoslavne crkv, koji rečima oslikava njegovu predanost, podvige i nezamenjiv uticaj na liturgijski život
Sveti Jovan Zlatousti je jedan od najsjanijih svetitelja Crkve, čije delovanje je prisutno i danas, kroz vekove, u životima vernika širom pravoslavnog sveta. Jeromonah Ignjatije, duboko uronjen u život ovog svetitelja, s velikim poštovanjem govori o njegovoj posvećenosti i neumornom trudu na polju vere i crkvenog života.
"Bio je to čovek koji je, bez izuzetka, sav svoj život i sve svoje velike darove i talente, dobijene od Tvorca, dao na služenje svom Božanskom Učitelju, Gospodu našem Isusu Hristu, u podizanje, zaštitu i građenje Njegove Crkve, na ukrepljenje tog božanskog organizma i njegovu zaštitu od jeresi, raskola i lažnih učenja - piše jeromonah Ignjatije o Svetom Jovanu Zlatoustom, ističući njegovu neizmernu posvećenost Bogu i Crkvi.
Printscreen
Ikona Svetog Jovana Zlatoustog
„Pošto je u mladosti ostao bez oca, sam sa majkom, Sveti Jovan se predao izučavanju najviših nauka svog vremena: njegovi učitelji bili su i filozofi i hrišćanski podvižnici. Kada je njegova majka otišla Gospodu, svetitelj je podelio sve svoje imanje i povukao se da se podvizava u pustinji“, podseća jeromonah Ignjatije i dodaje da je svetac dugo vremena živeo sa drugovima i braćom po trudu i borbi.
„Podvizavao se u tihovanju, postu i molitvi, izbegavajući svaku ljudsku slavu i počasti. Uklanjao se čak i od služenja koje su želeli da mu daju i koje mu je Crkva pripremala. Ipak, nije mogao dugo da se uklanja od tog služenja. Bez obzira što je već tada načinio mnogo podviga i napisao predivna apologetska dela, Crkva ga je prizvala na još uzvišenije služenje — izabrala ga je za svog arhijereja“, piše otac Ignjatije.
Sveti Jovan Zlatousti vremenom je postao arhijerej na Konstantinopoljskoj katedri. Tamo je sa ljubavlju, podvigom i krotošću poučavao narod Božiji, a Crkvu podizao i uređivao.
„Mnoštvo dela je ostavio ovaj čovek za sobom“, nastavlja jeromonah Ignjatije. „Retko koji podvižnik može da se uporedi s njim: bio je i apologeta, i tumač Svetog Pisma. Pisao je besede na razne teme, koje se do danas, prema Ustavu, tokom bogosluženja čitaju u crkvi. Prisetimo se njegove predivne propovedi „Slovo na Vaskrs“, koja se po čitavom svetu neizostavno čita na taj praznik. Takvih beseda je mnogo. Ali verovatno najvažnije njegovo delo, ono sa čim imamo neposredni kontakt i što nam svima služi na spasenje, je Božanska liturgija svetog Jovana Zlatoustog.“
youtube/printscreen/Dok anđeli spavaju
Otac Ignjatije (Šestakov)
Otac Ignjatije dalje objašnjava da Sveti Jovan nije bio njen tvorac u bukvalnom smislu. Bilo je pre njega podvižnika koji su sastavljali ovaj čin godinama i vekovima, ali se on istakao kao urednik – obnovio ju je i popravio, znajući već iz svog ličnog iskustva šta je neophodno Crkvi i čoveku, premda slabom, ali u potrazi za spasenjem.
„Od IV veka, ova liturgija se neodložno služi skoro na svim jezicima sveta. Na svim jezicima, na kojima se propoveda Pravoslavlje, služi se Božanska liturgija Jovana Zlatousto, i najčešće, tokom godine, ona nas okuplja sve zajedno oko Čaše sa Telom i Krvlju Hristovom“, ističe otac Ignjatije.
„Božanska liturgija je najvažnije bogosluženje u Crkvi. To je najvažniji događaj za čoveka koji je primio Krštenje i zalog je spasenja u Svetoj tajni Krštenja. Ona je tajna sjedinjenja sa Telom i Krvlju Hristovom, koje se odvija tokom Božanske liturgije“, piše jeromonah i nastavlja:
„Sa užasom vidimo kako mnogi hrišćani do danas nisu ovo razumeli i ne mogu spoznati. A mi ulažemo vrlo malo napora kako bismo ceo svet podučili koliko je učešće u Božanskoj liturgiji važno za spasenje duše svakog hrišćanina. Nema ništa važnije, ništa jače, od toga dana kada se sretnemo sa Gospodom našim Isusom Hristom i sjedinimo se sa Njim, nerazdvojno se stopeći sa Njim u molitvi i pričešću Svetim Hristovim Tajnama.“
Printscreen/Youtube/IstinoLjublje - dela Svetih otaca
Ikona Svetog Jovana Zlatoustog
Sveti Jovan Zlatousti je posebno govorio o pričešću. Govorio je da čovek, koji se pričešćuje, koji se sjedinjuje sa Hristom u pričešću, predstavlja telo, a to telo zadobija Glavu. To jest, čovek koji se ne pričešćuje Telom i Krvlju Hristovom, ne može biti potpuni čovek i hrišćanin. On je kao telo bez glave.
„Svi smo mi telo Hristovo, a Glava nam je Hristos — sjedinjujući se sa Njegovom Božanskom Krvlju, kojom je On oprao naše grehe i iskupio ovaj svet — tu Krv nam Gospod daje danas, vraća je, da bismo se slili sa Njim u celosti. Kada čovek voli nešto u ovom svetu, ili nekog čoveka, ili neku pojavu, on kao da se stapa sa predmetom svoje ljubavi, teži da postane jedno telo sa njim“, objašnjava otac Ignjatije i dodaje da su tako i hrišćani pozvani da teže stapanju sa Hristom u tajni pričešća Telom i Krvlju Hristovom.
To je, sa jedne strane, prosto, a sa druge strane, nedostižno. Za to su neophodni smirenje, ljubav, krotost i poslušanje Crkvi Hristovoj, slično onom koje je sav život projavljivao Božanski Učitelj, čija su zlatna usta propovedala istinu i spasenje.
SPC
Božanstvena liturgija
„Svetitelj nam govori da tokom liturgije, iz oltara, kao iz raja, ističu reke Božanske Istine, i oko tog izvora se okupljaju anđeli, pritiču, kao što se oko životvornog izvora tiskaju jeleni u pustinji“, piše jeromonah Ignjatije i nastavlja u istom duhu:
„Tako se skupljaju anđeli, arhangeli, sveti i svi mi, zajedno sa njima, oko tog izvora, da se napojimo Božanskom istinom, da se okrepimo, da se naša iznurena duša, što je presahnula u pustinji greha, izranjavana đavolskim strelama, napije te Božanske vode — Krvi Hristove, Njegovog Tela, i da bi živela, bila živa u Životu Večnom, i bila nerazdvojna sa Hristom i svim svetima. Jovan Zlatousti daje i takav primer hrišćanima, kojima Gospod dozvoljava da se ustima svojim dotiču Njegovog Tela.“
Jeromonah Ignjatije dalje podseća: „On govori, dok se obraća pričasnicima: pričestivši se Telom i Krvlju Hristovom, postajete poput lavova, kojih se đavo boji, i od kojih njegove sluge beže u užasu i strahu. Eto kakva sila i kakva nepobediva blagodat je data svima nama, hrišćanima, i koliko snage, energije, koliko podviga je izdržao Jovan Zlatousti, da bi do nas, gluvih, buntovnih, kolebljivih, kukavički malodušnih, ali ipak željnih spasenja, doneo ovu istinu.“
Na kraju, otac Ignjatije zaključuje: „Sjedinivši se sa Telom i Krvlju Hristovom, uznosićemo hvalu Spasitelju našem Gospodu Isusu Hristu, kao što je činio i Sveti Jovan Zlatousti, sa njegovim zlatnim ustima.“
Strasti koje dolaze kroz govor nanose veliku štetu duhovnom životu. Mudrost svetih otaca nudi pouke kako bismo izbegli ove opasnosti i sačuvali mir srca.
Predsednik Odeljenja za spoljne crkvene veze Moskovske patrijaršije, mitropolit Antonije uručio je prestižno odlikovanje mitropolitu banjalučkom, priznajući njegov izuzetan rad na povezivanju srpskog i ruskog pravoslavlja.
U trenucima kada nas reči povrede, učenja svetih otaca pružaju utehu i savete o tome kako zadržati duhovni mir. Otkrijte zašto uvrede, poput eha u pustinji, uvek pronalaze put nazad do onih koji ih izgovore.
Premijer Izraela je novinarima rekao da se izraelski narod nada da će dosegnuti carstvo i dočekati dolazak Mesije, ali da država mora izdržati pretnje i sukobe kako bi sačuvala sopstveni opstanak.
Među parohijanima u Augsburgu najveći bol izazvalo je skrnavljenje svetog prostora, dok je parohija pozvala zajednicu da na ovaj događaj odgovori molitvom i razboritošću.
Treće nedelje posta u pravoslavnim hramovima iznosi se Krst Hristov na poklonjenje i kao poziv verniku da zastane, preispita svoj život, obnovi veru i pronađe snagu da nastavi duhovnu borbu do Vaskrsa.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.