U trenucima kada nas reči povrede, učenja svetih otaca pružaju utehu i savete o tome kako zadržati duhovni mir. Otkrijte zašto uvrede, poput eha u pustinji, uvek pronalaze put nazad do onih koji ih izgovore.
U svetu prepunom nesporazuma i oštrih reči, reči svetih otaca Pravoslavne crkve osvetljavaju put ka duhovnom smirenju. Njihove pouke nadilaze vekove, pružajući savete kako uvrede ne shvatiti kao povod za sukob, već kao priliku za duhovni rast i izgradnju vrlina poput strpljenja, poniznosti i oproštaja.
Sveti Jovan Zlatousti, veliki učitelj vere, poručuje:
„Kao što se u pustinji odjek vraća onome koji je govorio, tako se i uvrede vraćaju onome koji ih izgovara. Ili, tačnije rečeno, dok se zvuk predaje vazduhu, uvreda se vraća još jača.“
Printscreen
Ikona Svetog Jovana Zlatoustog
Njegove reči nas podsećaju da uvrede više govore o onome ko ih izgovara nego o onome ko ih prima. On je drugom prilikom zapisao:
„Onaj koji psuje tokom celog svog života širi smrad. Njegova usta su nečistija od kanalizacije.“
Sveti Jovan Zlatousti, na ovu temu, takođe je rekao:
„Psovka nije plod gneva, već malodušnosti. Što više neko psuje drugoga, to više uzdiže onoga koga psuje. Uvrede pojačavaju mržnju, a mržnja pojačava uvrede.“
Sveti Vasilije Veliki nudi praktičan savet za one koji su izloženi uvredama:
„Ako se razgneviš na onoga koji te uvredio, potvrdićeš njegove uvrede! Ali ako se ne razgneviš, posramićeš onoga koji te uvredio, pokazujući mudrost svojim delima.“
Njegove reči pozivaju na introspekciju:
„Ako naučiš da smatraš sebe poslednjim među ljudima, nikada se nećeš gneviti što si uvređen bez razloga. Kada te dete uvredi, ti se na to smeješ. Kada neko ko pati od mentalnog poremećaja izgovori ponižavajuće reči, smatraš ga dostojnim saosećanja, a ne mržnje. Dakle, ne izazivaju bol same reči, već naša oholost prema onome ko nas je uvredio i mišljenje koje imamo o sebi.“
Wikipedia
Ikona Svetog Vasilija Velikog
Poruka Svetog Vasilija Velikog je jasna – smirenje je ključ:
„Kada te neko uvredi, ti odgovori dobrim rečima! Kada te udari, podnesi! Kada te ismeva ili ponižava, seti se ko si – od zemlje si stvoren i u zemlju ćeš se vratiti. Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti.“
Sveti Jovan Lestvičnik daje primer monaha koji su različito reagovali na uvrede:
„Video sam trojicu monaha koji su istovremeno bili uvređeni. Prvi se uznemirio, ali je ćutao. Drugi se radovao što je uvređen, ali je tugovao za onoga koji je vređao. Treći je razmišljao o duhovnoj šteti uvredioca i sa suzama se molio za njega. U njima imaš pred sobom radnika straha, najamnika i radnika ljubavi.“
Sveti Maksim Ispovednik podseća:
„Kada osetiš bol zbog uvrede ili poniženja, znaj da si se mnogo okoristio, jer si zbog poniženja kojem si bio izložen odbacio sujetu.“
Sveti Maksim Ispovednik, takođe kaže:
„Kada te neko uvredi, pazi na misli koje dolaze od gneva, da te ne udalje od ljubavi i ne odvedu u zemlju mržnje.“
Printscreen
Ikona Svetog Maksima Ispovednika
Sveti Pajsije Svetogorac nudi praktične savete za svakodnevni život:
„Kada neko vređa ili psuje, najbolje je napraviti se da ne čuješ i moliti se. Ako uvrede dolaze od onih koji su svesni, ali iz navike greše, možeš im blago ukazati. A ako imaju egoizam, treba im govoriti što skromnije i sa saosećanjem.“
Starac Pajsije o teškim rečima kaže i sledeće:
„Uvrede i nepravde su najbolji noževi za one koji su sagrešili, jer njima čiste stare rane. Za one koji nisu sagrešili, one su kao noževi dželata, a mučenicima se smatraju oni koji ih trpe radosno zbog ljubavi prema Hristu.“
Sveti Simeon Novi Bogoslov upozorava:
„Ko oseti veliki bol u srcu zbog uvreda, neka zna da u sebi nosi staru zmiju. Ako podnese u tišini ili odgovori sa velikom smirenošću, oslabiće zmiju. Ako pak uzvrati oštrim rečima, daće joj snagu da ga truje.“
Učenja svetih otaca Pravoslavne crkve nas uče da uvrede ne shvatamo kao prepreku, već kao priliku za duhovno usavršavanje. Smirenje, strpljenje i ljubav postaju naš najjači štit protiv svake nepravde. Kada nas uvrede pogode, setimo se reči Svetog Pajsija:
„Molitva i smirenje su najjači odgovor.“
Samo kroz oproštaj i blagost možemo postati bolji i približiti se Hristovom savršenstvu.
Porodica je zajednica pred kojoj se u savremenom svetu nameću brojni izazovi sa ciljem da onesposobe njenu svrhu, a to je zajedništvo puno razumevanja i ljubavi.
Kada se susretnemo sa nekim zlodelom, u nama raste želja da reagujemo i zaštitimo se. Međutim, pravoslavna mudrost ovog sveca nas podseća da prava snaga leži u smirenju i praštanju. Saznajte kako praštanje i dobrota prema onima koji nas povrede ne samo da donose unutrašnji mir, već nas i približavaju spasenju.
Strasti koje dolaze kroz govor nanose veliku štetu duhovnom životu. Mudrost svetih otaca nudi pouke kako bismo izbegli ove opasnosti i sačuvali mir srca.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Veliki svetitelj iz 4. veka ostavio je pouku koja nam pokazuje zašto nas uvrede toliko bole i kako jednostavnim ćutanjem možemo sačuvati mir i duhovnu snagu.
Igumanija Manastira Temska delila je mudrosti o tome kako očuvati krotkost pred nepravdom i objašnjavala zašto oproštaj i tišina imaju moć da poraze uvrede. Pravednik uvek pronalazi put do pobede, ma koliko teška situacija izgledala.
U besedi za 28. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da greh donosi razdor i pomračenje, dok je sve stvoreno od Boga u svojoj prirodi čisto i dobro.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Oslić sa belim lukom, peršunom i začinima ostaje sočan i narednog dana – jelo koje postaje još punijeg ukusa, otkrivajući tihe mudrosti monaškog života.
U besedi za 28. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da greh donosi razdor i pomračenje, dok je sve stvoreno od Boga u svojoj prirodi čisto i dobro.