ZAŠTITA I OSLONAC KADA JE NAJTEŽE: Ova molitva je izvor snage u vreme bolesti
Iskrena duhovna povezanost sa Bogom i svetima može doneti utehu i isceljenje u trenucima fizičkih i duhovnih izazova.
Igumanija Manastira Temska delila je mudrosti o tome kako očuvati krotkost pred nepravdom i objašnjavala zašto oproštaj i tišina imaju moć da poraze uvrede. Pravednik uvek pronalazi put do pobede, ma koliko teška situacija izgledala.
U današnjem vremenu, kada su reči postale oružje koje lako rani, mnogi se suočavaju sa bolom izazvanim uvredama. Nepravedne reči često udaraju u najosetljivije delove duše, ostavljajući ljude povređene i uznemirene. Posebno kada osećamo da je uvreda nepravedna, kao da se ceo naš svet poljulja i tražimo način da odgovorimo, da se odbranimo. Ali, da li je ta odbrana uvek potrebna?
Mati Efrosinija, nedavno usnula u Gospodu igumanija Manastira Temska, svojim mudrim i duboko duhovnim savetima pokazuje put smirenja i mudrosti u trenucima uvrede. Ona nas podseća na reči koje je Hristos izgovorio na krstu: „Oprosti im, Oče, ne znaju šta čine“.
Upravo to nas je učila mati Efrosinija – da treba oprostiti onima koji nas uvrede, jer često ne razumeju težinu svojih reči. Umesto da reagujemo u besu, ona savetuje – prećutimo.
- On će onda da se postidi. Čuvajte uvek smirenje. Đavo beži od smirenja - govorila je mati, jer kad odgovorimo tišinom i smirenjem, krivac se sam suočava sa svojom greškom.
Smirenje je ključna vrednost u borbi protiv napada, kako ona kaže. U vremenu gde se materijalno bogatstvo visoko vrednuje, mati Efrosinija uvek je podsećala da pravednik nikada ne propada. Citirajući cara Davida, ona podvlači važnost duhovnog bogatstva: „Rodih se i ostarih, i ne videh pravednika da propadne i deca da mu gladuju.“ Pravda je tanka, skoro neprimetna, ali dugovečna. Istina i pravda uvek izlaze na videlo i donose pobedu, čak i kad izgleda da je bitka izgubljena.
Suština njenog saveta leži u smirenju i veri u Božansku pravdu. Sve što nas boli i opterećuje nije bitno na duži rok – ono što jeste važno je kako reagujemo i da li uspevamo da sačuvamo svoj mir i dostojanstvo. Samo onaj ko ostane pravedan i smiren može da odnese pravu pobedu, onu duhovnu, koja vodi u večnost.
Iskrena duhovna povezanost sa Bogom i svetima može doneti utehu i isceljenje u trenucima fizičkih i duhovnih izazova. Sveti oci uvek ističu da nas Gospod čuje u svakom trenutku i na svakom mestu, ali molitva u sabranju nosi poseban blagoslov zajedništva. U trenucima kada je božanska ljubav nadjačala ljudsku slabost, Sin Božji je zaplakao zbog sveta. Ove retke scene pokazuju dubinu Njegovog saosećanja prema ljudskom bolu i patnji. Ova poznata izreka, proizašla iz biblijske priče, ne samo da oslikava ljudsku sklonost ka skepticizmu, već i otkriva duboku potragu za verom i razumevanjem, podsećajući nas na borbu između vere i nepoverenja koje nas sve dotiče.
ZAŠTITA I OSLONAC KADA JE NAJTEŽE: Ova molitva je izvor snage u vreme bolesti
MOLITVA KOD KUĆE ILI U CRKVI: Koji je pravi način da se obratimo Bogu?
ZBOG ČEGA JE ISUS ZAPLAKAO: U Svetom pismu zabeležena su samo tri slučaja kada su Hristosu potekle suze
KAKO JE SVETI TOMA U NARODNOJ IZRECI POSTAO NEVERNI TOMA: Sumnja koja inspiriše generacije
U trenucima kada nas reči povrede, učenja svetih otaca pružaju utehu i savete o tome kako zadržati duhovni mir. Otkrijte zašto uvrede, poput eha u pustinji, uvek pronalaze put nazad do onih koji ih izgovore.
U svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“, Sveti Teofan Zatvornik u utorak treće sedmice po Vaskrsu ukazuje da vera koja se oslanja na ljudsku pamet, a ne na Božiju istinu, vodi u jeres, obmanu i propast – i pojedinca i zajednice.
Smirenje, krotost, pravdoljubivost i čisto srce – osobine koje vode u večnu blaženost. „Ako želiš raj, budi takav“, poručuje svetitelj u svojoj pouci za nedelju četvrte sedmice Velikog posta.
Rad u žurbi i nervozi ostavlja trag na duši, a zanemarivanje nedeljnog odmora i molitve može doneti nesreću. Sveti Pajsije je u svom učenju ostavio pouke – kako pronaći mir i blagodat u svakodnevnom životu.
Nekada nam se putevi koje nismo birali, oni koje nismo želeli, pokažu kao najplodonosniji.
U Hramu Vaskrsenja raspravljalo se o ograničenju pristupa hodočasnicima tokom silaska Svetog Ognja, kadrovskim promenama na svetim mestima i sve većim izazovima koje donosi rat u Svetoj zemlji.
U Otkrivenju Jovanovom ovu reč susrećemo četiri puta, uvek u smislu slavoslovljenja i uvek u veoma očiglednom liturgijskom okviru.
"Kad bi Bog bio otac vaš, ljubili biste mene; jer ja od Boga izađoh i dođoh; jer nisam došao sam od sebe, nego me On posla".
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Protojerej Lambros iz Larise ispratio je još jedno dete na onaj svet. Njegova ćerka ubijena je nožem, a osumnjičeni je njen dvadesetjednogodišnji sin.
U svojoj priči naglašava to kako su ateisti uskraćeni jedne dimenzije, koja je spasonosna.
Veruje se da kada sveštenik daje blagoslov, Isus Hristos sam, preko sveštenika, blagosilja narod.
Tokom posete manastiru u Suroti, Elena Georgiadou zabeležila je neobjašnjivu svetlost iznad groba jednog od najvoljenijih svetitelja našeg vremena. Njena objava na društvenoj mreži rasplamsala je veru i izazvala snažne emocije među pravoslavnim vernicima.
Bračnim pravilima Srpske pravoslavne crkve propisano je da lica, koja žele da sklope brak, odlaze zajedno sa roditeljima i kumovima kod sveštenika.