ZAŠTITA I OSLONAC KADA JE NAJTEŽE: Ova molitva je izvor snage u vreme bolesti
Iskrena duhovna povezanost sa Bogom i svetima može doneti utehu i isceljenje u trenucima fizičkih i duhovnih izazova.
Igumanija Manastira Temska delila je mudrosti o tome kako očuvati krotkost pred nepravdom i objašnjavala zašto oproštaj i tišina imaju moć da poraze uvrede. Pravednik uvek pronalazi put do pobede, ma koliko teška situacija izgledala.
U današnjem vremenu, kada su reči postale oružje koje lako rani, mnogi se suočavaju sa bolom izazvanim uvredama. Nepravedne reči često udaraju u najosetljivije delove duše, ostavljajući ljude povređene i uznemirene. Posebno kada osećamo da je uvreda nepravedna, kao da se ceo naš svet poljulja i tražimo način da odgovorimo, da se odbranimo. Ali, da li je ta odbrana uvek potrebna?
Mati Efrosinija, nedavno usnula u Gospodu igumanija Manastira Temska, svojim mudrim i duboko duhovnim savetima pokazuje put smirenja i mudrosti u trenucima uvrede. Ona nas podseća na reči koje je Hristos izgovorio na krstu: „Oprosti im, Oče, ne znaju šta čine“.
Upravo to nas je učila mati Efrosinija – da treba oprostiti onima koji nas uvrede, jer često ne razumeju težinu svojih reči. Umesto da reagujemo u besu, ona savetuje – prećutimo.
- On će onda da se postidi. Čuvajte uvek smirenje. Đavo beži od smirenja - govorila je mati, jer kad odgovorimo tišinom i smirenjem, krivac se sam suočava sa svojom greškom.
Smirenje je ključna vrednost u borbi protiv napada, kako ona kaže. U vremenu gde se materijalno bogatstvo visoko vrednuje, mati Efrosinija uvek je podsećala da pravednik nikada ne propada. Citirajući cara Davida, ona podvlači važnost duhovnog bogatstva: „Rodih se i ostarih, i ne videh pravednika da propadne i deca da mu gladuju.“ Pravda je tanka, skoro neprimetna, ali dugovečna. Istina i pravda uvek izlaze na videlo i donose pobedu, čak i kad izgleda da je bitka izgubljena.
Suština njenog saveta leži u smirenju i veri u Božansku pravdu. Sve što nas boli i opterećuje nije bitno na duži rok – ono što jeste važno je kako reagujemo i da li uspevamo da sačuvamo svoj mir i dostojanstvo. Samo onaj ko ostane pravedan i smiren može da odnese pravu pobedu, onu duhovnu, koja vodi u večnost.
Iskrena duhovna povezanost sa Bogom i svetima može doneti utehu i isceljenje u trenucima fizičkih i duhovnih izazova. Sveti oci uvek ističu da nas Gospod čuje u svakom trenutku i na svakom mestu, ali molitva u sabranju nosi poseban blagoslov zajedništva. U trenucima kada je božanska ljubav nadjačala ljudsku slabost, Sin Božji je zaplakao zbog sveta. Ove retke scene pokazuju dubinu Njegovog saosećanja prema ljudskom bolu i patnji. Ova poznata izreka, proizašla iz biblijske priče, ne samo da oslikava ljudsku sklonost ka skepticizmu, već i otkriva duboku potragu za verom i razumevanjem, podsećajući nas na borbu između vere i nepoverenja koje nas sve dotiče.
ZAŠTITA I OSLONAC KADA JE NAJTEŽE: Ova molitva je izvor snage u vreme bolesti
MOLITVA KOD KUĆE ILI U CRKVI: Koji je pravi način da se obratimo Bogu?
ZBOG ČEGA JE ISUS ZAPLAKAO: U Svetom pismu zabeležena su samo tri slučaja kada su Hristosu potekle suze
KAKO JE SVETI TOMA U NARODNOJ IZRECI POSTAO NEVERNI TOMA: Sumnja koja inspiriše generacije
Veliki svetitelj iz 4. veka ostavio je pouku koja nam pokazuje zašto nas uvrede toliko bole i kako jednostavnim ćutanjem možemo sačuvati mir i duhovnu snagu.
U trenucima kada nas reči povrede, učenja svetih otaca pružaju utehu i savete o tome kako zadržati duhovni mir. Otkrijte zašto uvrede, poput eha u pustinji, uvek pronalaze put nazad do onih koji ih izgovore.
Kroz priču o tri monaha koji su doživeli istu sramotu, veliki pravoslavni učitelj pokazuje zašto se prava snaga čoveka vidi tek onda kada mu je naneta nepravda.
Pouka ruskog svetitelja govori o načinu na koji čovek može da se suoči sa strahovima, iskušenjima i mislima koje mu oduzimaju spokoj
Patrijarh Pavle posebno je naglašavao da čovek može podneti i najveća iskušenja kada zna njihov smisao.
U vremenu kada se brak često posmatra kroz prolazna osećanja ili spoljašnje okolnosti, pravoslavna vera podseća da je njegova snaga u zavetu koji se daje pred Bogom.
Posle višegodišnjeg duhovnog traganja, životni put oca Kedmona dobio je novo poglavlje kada je tokom arhijerejske liturgije rukopoložen za sveštenika.
U besedi za petak 9. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da čovek nije stvoren samo za prolazni život i objašnjava zbog čega se prava priprema za večnost odvija upravo danas.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Emilijana po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Evdokim. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ignacija Lojolskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle greške mnogi ostaju zarobljeni u krivici i beznađu, ali veliki gruzijski svetitelj podseća da pravi put nije očajavanje, već iskreno pokajanje i hrabar povratak Bogu
Dvadesetpetogodišnji Pantelis Diamantakis stradao je tokom gašenja velikog požara na Kritu, a njegova smrt posebno je potresla celo ostrvo, jer je poticao iz porodice u kojoj su se sveštenički poziv i služenje Crkvi prenosili kroz više generacija.