ZAŠTITA I OSLONAC KADA JE NAJTEŽE: Ova molitva je izvor snage u vreme bolesti
Iskrena duhovna povezanost sa Bogom i svetima može doneti utehu i isceljenje u trenucima fizičkih i duhovnih izazova.
Igumanija Manastira Temska delila je mudrosti o tome kako očuvati krotkost pred nepravdom i objašnjavala zašto oproštaj i tišina imaju moć da poraze uvrede. Pravednik uvek pronalazi put do pobede, ma koliko teška situacija izgledala.
U današnjem vremenu, kada su reči postale oružje koje lako rani, mnogi se suočavaju sa bolom izazvanim uvredama. Nepravedne reči često udaraju u najosetljivije delove duše, ostavljajući ljude povređene i uznemirene. Posebno kada osećamo da je uvreda nepravedna, kao da se ceo naš svet poljulja i tražimo način da odgovorimo, da se odbranimo. Ali, da li je ta odbrana uvek potrebna?
Mati Efrosinija, nedavno usnula u Gospodu igumanija Manastira Temska, svojim mudrim i duboko duhovnim savetima pokazuje put smirenja i mudrosti u trenucima uvrede. Ona nas podseća na reči koje je Hristos izgovorio na krstu: „Oprosti im, Oče, ne znaju šta čine“.
Upravo to nas je učila mati Efrosinija – da treba oprostiti onima koji nas uvrede, jer često ne razumeju težinu svojih reči. Umesto da reagujemo u besu, ona savetuje – prećutimo.
- On će onda da se postidi. Čuvajte uvek smirenje. Đavo beži od smirenja - govorila je mati, jer kad odgovorimo tišinom i smirenjem, krivac se sam suočava sa svojom greškom.
Smirenje je ključna vrednost u borbi protiv napada, kako ona kaže. U vremenu gde se materijalno bogatstvo visoko vrednuje, mati Efrosinija uvek je podsećala da pravednik nikada ne propada. Citirajući cara Davida, ona podvlači važnost duhovnog bogatstva: „Rodih se i ostarih, i ne videh pravednika da propadne i deca da mu gladuju.“ Pravda je tanka, skoro neprimetna, ali dugovečna. Istina i pravda uvek izlaze na videlo i donose pobedu, čak i kad izgleda da je bitka izgubljena.
Suština njenog saveta leži u smirenju i veri u Božansku pravdu. Sve što nas boli i opterećuje nije bitno na duži rok – ono što jeste važno je kako reagujemo i da li uspevamo da sačuvamo svoj mir i dostojanstvo. Samo onaj ko ostane pravedan i smiren može da odnese pravu pobedu, onu duhovnu, koja vodi u večnost.
Iskrena duhovna povezanost sa Bogom i svetima može doneti utehu i isceljenje u trenucima fizičkih i duhovnih izazova. Sveti oci uvek ističu da nas Gospod čuje u svakom trenutku i na svakom mestu, ali molitva u sabranju nosi poseban blagoslov zajedništva. U trenucima kada je božanska ljubav nadjačala ljudsku slabost, Sin Božji je zaplakao zbog sveta. Ove retke scene pokazuju dubinu Njegovog saosećanja prema ljudskom bolu i patnji. Ova poznata izreka, proizašla iz biblijske priče, ne samo da oslikava ljudsku sklonost ka skepticizmu, već i otkriva duboku potragu za verom i razumevanjem, podsećajući nas na borbu između vere i nepoverenja koje nas sve dotiče.
ZAŠTITA I OSLONAC KADA JE NAJTEŽE: Ova molitva je izvor snage u vreme bolesti
MOLITVA KOD KUĆE ILI U CRKVI: Koji je pravi način da se obratimo Bogu?
ZBOG ČEGA JE ISUS ZAPLAKAO: U Svetom pismu zabeležena su samo tri slučaja kada su Hristosu potekle suze
KAKO JE SVETI TOMA U NARODNOJ IZRECI POSTAO NEVERNI TOMA: Sumnja koja inspiriše generacije
Veliki svetitelj iz 4. veka ostavio je pouku koja nam pokazuje zašto nas uvrede toliko bole i kako jednostavnim ćutanjem možemo sačuvati mir i duhovnu snagu.
U trenucima kada nas reči povrede, učenja svetih otaca pružaju utehu i savete o tome kako zadržati duhovni mir. Otkrijte zašto uvrede, poput eha u pustinji, uvek pronalaze put nazad do onih koji ih izgovore.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na proročanstvo Isaije o svetu bez rata i poziva svakog vernika da preobrazi strasti u ljubav, stid u pokajanje i duhovnu borbu u seme unutrašnjeg mira.
U svojoj besedi za ponedeljak 8.sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički upozorava na posledice zaobilaženja Boga – i otkriva jedini put do istinske blagodati.
"Oče naš" nas podseća da se Bogu obraćamo kao deca svome ocu – sa poverenjem, ljubavlju i smirenošću.
U besedi za 19. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas kroz Carstvo nebesko, susrete sa svetiteljima i mir u duši – otkrivajući kako običan čovek može dodirnuti darove koje svet ne može dati.
Kada mladenci stanu pred oltar, krunisanje postaje trenutak u kojem ljubav dobija svetost, a njihov dom — neprolazni blagoslov.
Ruski jeromonah sa prelaza XIX i XX veka podseća da galama i povišen ton otvaraju vrata duhovnim iskušenjima, dok tišina i smirenje jačaju unutrašnju snagu i približavaju nas Božijoj milosti.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Naziv tribine bio je „Јedini bez greha“, a jedan od najdirljivijih trenutaka bio je kada je govorio o Svetom Lazaru Četvorodnevnom
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Ruski državljanin, koji je živeo u „Ruskome manastiru“ na Svetoj Gori, pokušao je da napusti Grčku avionom — sud ga je proglasio krivim i izrekao mu kaznu zatvora i novčanu kaznu od 5.000 evra.
Ono što je još poraznije jeste što se na slavama sve češće pojavljuju i scene koje sa hrišćanskom verom nemaju nikakve veze – čak ni sa osnovnim moralom.
Sve što je pred ikonama nije otpad, već deo svetinje. Jedan od najpoznatijih duhovnika sa Svete gore otkriva kako da sačuvate blagodat i svetinju u svom domu.