Ova poznata izreka, proizašla iz biblijske priče, ne samo da oslikava ljudsku sklonost ka skepticizmu, već i otkriva duboku potragu za verom i razumevanjem, podsećajući nas na borbu između vere i nepoverenja koje nas sve dotiče.
Narodne izreke često nose bogato značenje i kulturno nasleđe, a među njima se ističe izreka "neverni Toma". Ova izreka, koja se koristi da opiše osobu koja sumnja ili ne veruje bez konkretnog dokaza, potiče od biblijskog prikaza lika Svetog apostola Tome. U ovoj priči, koja se nalazi u Jevanđelju po Jovanu, Toma je bio jedan od dvanaest Isusovih učenika, a njegova sumnja postala je simbol nepoverljivosti i skepticizma.
Izreka "neverni Toma" najčešće se koristi u zemljama u kojima su pravoslavlje ili katoličanstvo dominantne religije. Ova izreka je posebno prisutna u Srbiji, ali i u drugim delovima Balkana, kao i među Srbima u dijaspori. Takođe, slični izrazi o skepticizmu i potrebama za dokazima mogu se naći u raznim jezicima i kulturama širom sveta. U engleskom jeziku postoji fraza "Doubting Thomas", koja se takođe odnosi na sumnju i neverovanje bez dokaza. Ove fraze mogu varirati u formi, ali osnovna ideja o sumnji i potrebama za dokazima je univerzalna.
shutterstock.com
Ikona Svetog apostola Tome
Prema biblijskom narativu, nakon Isusovog vaskrsenja, Toma nije bio prisutan kada su se učenici prvi put sastali sa vaskrslim Gospodom. Kada su mu drugi učenici rekli da su videli Isusa, Toma je odbio da poveruje, izjavljujući da će verovati samo ako može da vidi i dotakne rane na Isusovim rukama i strani. Ova njegova potreba za dokazima, iako ljudski razumljiva, postavila je Tomu u svetlo sumnje koje ga je obeležilo kroz vekove.
U trenutku kada se Toma susreo sa vaskrslim Isusom, njegove sumnje su nestale. Isus mu je rekao: „Pruži prst svoj ovamo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi neveran nego veran.“ (Jovan 20:27). Toma je tada ispovedeo svoju veru izgovarajući reči: „Gospod moj i Bog moj!“ Ovaj susret ne samo da je otklonio Tomanine sumnje, već je i postavio temelje za razumevanje vere koja nadilazi dokaze.
Izreka "neverni Toma" postala je deo svakodnevnog jezika, koristeći se u različitim kontekstima da označi ljude koji ne veruju lako ili zahtevaju dodatne dokaze pre nego što prihvate nešto kao istinu. U savremenom društvu, ovaj termin se često koristi u situacijama kada pojedinci izražavaju skepticizam prema različitim informacijama, teorijama ili čak obećanjima.
Wikipedia
Prikaz apostola na freski
Interesantno je da "neverni Toma" simbolizuje ne samo sumnju, već i ljudsku prirodu da teži sigurnosti i razumevanju. Svi smo, u jednom trenutku, možda doživeli trenutke sumnje ili potrebu za dodatnim informacijama pre nego što donesemo važnu odluku. Na taj način, izreka postaje univerzalna, podsećajući nas na borbu između vere i sumnje koja je prisutna u svakom čoveku.
U kulturi, ova izreka je inspirisala umetnike, pisce i mislioce da razmišljaju o prirodi vere i sumnje. Osim u svakodnevnom govoru, "neverni Toma" se često pominje i u literaturi i filmovima, gde se likovi suočavaju sa izazovima koje donosi nepoverljivost prema onome što ne mogu da vide ili dodirnu.
Narodna izreka "neverni Toma" nosi bogato simboličko značenje, koje se proteže daleko izvan biblijskog konteksta. Ona nas podseća na složenost ljudske prirode, unutrašnje borbe i putovanje prema veri, koje često zahteva suočavanje sa sopstvenim sumnjama.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Miheja po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Prepodobni Pimen Veliki. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Monike, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Za Jerusalim je upozorio da će stradati zbog bezakonja njegovih poglavara, koji uzimaju mito, sveštenika koji uče za platu i proroka koji gataju za novac.
Snimak iz Altun-alem džamije prikazuje muškarca koji se priključio namazu, a potom prišao mestu na kojem se nalazio mobilni telefon; za sada nema potvrde policije da je identifikovan.
Osnovni sud odredio mu jednomesečni pritvor, dok dostupne informacije pokazuju da bivši klirik u trenutku hapšenja nije bio u svešteničkoj službi Srpske pravoslavne crkve.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Nakon požara 2004. godine, otac Nikolaj sa sestrama je uspeo da manastir obnovi i danas se smatra jednim od najlepših i najveselijih manastira u Srbiji. Obojen u crvenu boju, manastir simbolizuje stradanje Isusa Hrista i radost i privlačeći posetioce tokom cele godine, bilo u snežnim danima ili mirisnim prolećnim mesecima.
Osnovni sud odredio mu jednomesečni pritvor, dok dostupne informacije pokazuju da bivši klirik u trenutku hapšenja nije bio u svešteničkoj službi Srpske pravoslavne crkve.
Za Jerusalim je upozorio da će stradati zbog bezakonja njegovih poglavara, koji uzimaju mito, sveštenika koji uče za platu i proroka koji gataju za novac.