Ova poznata izreka, proizašla iz biblijske priče, ne samo da oslikava ljudsku sklonost ka skepticizmu, već i otkriva duboku potragu za verom i razumevanjem, podsećajući nas na borbu između vere i nepoverenja koje nas sve dotiče.
Narodne izreke često nose bogato značenje i kulturno nasleđe, a među njima se ističe izreka "neverni Toma". Ova izreka, koja se koristi da opiše osobu koja sumnja ili ne veruje bez konkretnog dokaza, potiče od biblijskog prikaza lika Svetog apostola Tome. U ovoj priči, koja se nalazi u Jevanđelju po Jovanu, Toma je bio jedan od dvanaest Isusovih učenika, a njegova sumnja postala je simbol nepoverljivosti i skepticizma.
Izreka "neverni Toma" najčešće se koristi u zemljama u kojima su pravoslavlje ili katoličanstvo dominantne religije. Ova izreka je posebno prisutna u Srbiji, ali i u drugim delovima Balkana, kao i među Srbima u dijaspori. Takođe, slični izrazi o skepticizmu i potrebama za dokazima mogu se naći u raznim jezicima i kulturama širom sveta. U engleskom jeziku postoji fraza "Doubting Thomas", koja se takođe odnosi na sumnju i neverovanje bez dokaza. Ove fraze mogu varirati u formi, ali osnovna ideja o sumnji i potrebama za dokazima je univerzalna.
shutterstock.com
Ikona Svetog apostola Tome
Prema biblijskom narativu, nakon Isusovog vaskrsenja, Toma nije bio prisutan kada su se učenici prvi put sastali sa vaskrslim Gospodom. Kada su mu drugi učenici rekli da su videli Isusa, Toma je odbio da poveruje, izjavljujući da će verovati samo ako može da vidi i dotakne rane na Isusovim rukama i strani. Ova njegova potreba za dokazima, iako ljudski razumljiva, postavila je Tomu u svetlo sumnje koje ga je obeležilo kroz vekove.
U trenutku kada se Toma susreo sa vaskrslim Isusom, njegove sumnje su nestale. Isus mu je rekao: „Pruži prst svoj ovamo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi neveran nego veran.“ (Jovan 20:27). Toma je tada ispovedeo svoju veru izgovarajući reči: „Gospod moj i Bog moj!“ Ovaj susret ne samo da je otklonio Tomanine sumnje, već je i postavio temelje za razumevanje vere koja nadilazi dokaze.
Izreka "neverni Toma" postala je deo svakodnevnog jezika, koristeći se u različitim kontekstima da označi ljude koji ne veruju lako ili zahtevaju dodatne dokaze pre nego što prihvate nešto kao istinu. U savremenom društvu, ovaj termin se često koristi u situacijama kada pojedinci izražavaju skepticizam prema različitim informacijama, teorijama ili čak obećanjima.
Wikipedia
Prikaz apostola na freski
Interesantno je da "neverni Toma" simbolizuje ne samo sumnju, već i ljudsku prirodu da teži sigurnosti i razumevanju. Svi smo, u jednom trenutku, možda doživeli trenutke sumnje ili potrebu za dodatnim informacijama pre nego što donesemo važnu odluku. Na taj način, izreka postaje univerzalna, podsećajući nas na borbu između vere i sumnje koja je prisutna u svakom čoveku.
U kulturi, ova izreka je inspirisala umetnike, pisce i mislioce da razmišljaju o prirodi vere i sumnje. Osim u svakodnevnom govoru, "neverni Toma" se često pominje i u literaturi i filmovima, gde se likovi suočavaju sa izazovima koje donosi nepoverljivost prema onome što ne mogu da vide ili dodirnu.
Narodna izreka "neverni Toma" nosi bogato simboličko značenje, koje se proteže daleko izvan biblijskog konteksta. Ona nas podseća na složenost ljudske prirode, unutrašnje borbe i putovanje prema veri, koje često zahteva suočavanje sa sopstvenim sumnjama.
Protojerej Nikola Pejović je izrazio zahvalnost građanima koji su pribrano reagovali u trenutku incidenta i, kako je rekao, spriječili da dođe do veće tragedije
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Jednostavna, mirisna poslastica koju je mati Atanasija iz manastira Rukumija godinama čuvala – spoj molitve, vina i meda koji daje posebnu radost postu.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Nakon požara 2004. godine, otac Nikolaj sa sestrama je uspeo da manastir obnovi i danas se smatra jednim od najlepših i najveselijih manastira u Srbiji. Obojen u crvenu boju, manastir simbolizuje stradanje Isusa Hrista i radost i privlačeći posetioce tokom cele godine, bilo u snežnim danima ili mirisnim prolećnim mesecima.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.
Kako se ponašati u crkvi da bi duša zaista bila spremna za susret sa Bogom — saveti jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka koji i danas pomažu vernom narodu širom vaseljene.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
U najmračnije doba sovjetskog progona, kada su im pretili smrt i glad, ocu Pavlu Bojku se, po svedočenju njegovog sina, takođe sveštenika, javio Sveti Nikola, a potom se pojavio tajanstveni starac koji mu je pokazao put spasenja.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.