Ova poznata izreka, proizašla iz biblijske priče, ne samo da oslikava ljudsku sklonost ka skepticizmu, već i otkriva duboku potragu za verom i razumevanjem, podsećajući nas na borbu između vere i nepoverenja koje nas sve dotiče.
Narodne izreke često nose bogato značenje i kulturno nasleđe, a među njima se ističe izreka "neverni Toma". Ova izreka, koja se koristi da opiše osobu koja sumnja ili ne veruje bez konkretnog dokaza, potiče od biblijskog prikaza lika Svetog apostola Tome. U ovoj priči, koja se nalazi u Jevanđelju po Jovanu, Toma je bio jedan od dvanaest Isusovih učenika, a njegova sumnja postala je simbol nepoverljivosti i skepticizma.
Izreka "neverni Toma" najčešće se koristi u zemljama u kojima su pravoslavlje ili katoličanstvo dominantne religije. Ova izreka je posebno prisutna u Srbiji, ali i u drugim delovima Balkana, kao i među Srbima u dijaspori. Takođe, slični izrazi o skepticizmu i potrebama za dokazima mogu se naći u raznim jezicima i kulturama širom sveta. U engleskom jeziku postoji fraza "Doubting Thomas", koja se takođe odnosi na sumnju i neverovanje bez dokaza. Ove fraze mogu varirati u formi, ali osnovna ideja o sumnji i potrebama za dokazima je univerzalna.
shutterstock.com
Ikona Svetog apostola Tome
Prema biblijskom narativu, nakon Isusovog vaskrsenja, Toma nije bio prisutan kada su se učenici prvi put sastali sa vaskrslim Gospodom. Kada su mu drugi učenici rekli da su videli Isusa, Toma je odbio da poveruje, izjavljujući da će verovati samo ako može da vidi i dotakne rane na Isusovim rukama i strani. Ova njegova potreba za dokazima, iako ljudski razumljiva, postavila je Tomu u svetlo sumnje koje ga je obeležilo kroz vekove.
U trenutku kada se Toma susreo sa vaskrslim Isusom, njegove sumnje su nestale. Isus mu je rekao: „Pruži prst svoj ovamo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi neveran nego veran.“ (Jovan 20:27). Toma je tada ispovedeo svoju veru izgovarajući reči: „Gospod moj i Bog moj!“ Ovaj susret ne samo da je otklonio Tomanine sumnje, već je i postavio temelje za razumevanje vere koja nadilazi dokaze.
Izreka "neverni Toma" postala je deo svakodnevnog jezika, koristeći se u različitim kontekstima da označi ljude koji ne veruju lako ili zahtevaju dodatne dokaze pre nego što prihvate nešto kao istinu. U savremenom društvu, ovaj termin se često koristi u situacijama kada pojedinci izražavaju skepticizam prema različitim informacijama, teorijama ili čak obećanjima.
Wikipedia
Prikaz apostola na freski
Interesantno je da "neverni Toma" simbolizuje ne samo sumnju, već i ljudsku prirodu da teži sigurnosti i razumevanju. Svi smo, u jednom trenutku, možda doživeli trenutke sumnje ili potrebu za dodatnim informacijama pre nego što donesemo važnu odluku. Na taj način, izreka postaje univerzalna, podsećajući nas na borbu između vere i sumnje koja je prisutna u svakom čoveku.
U kulturi, ova izreka je inspirisala umetnike, pisce i mislioce da razmišljaju o prirodi vere i sumnje. Osim u svakodnevnom govoru, "neverni Toma" se često pominje i u literaturi i filmovima, gde se likovi suočavaju sa izazovima koje donosi nepoverljivost prema onome što ne mogu da vide ili dodirnu.
Narodna izreka "neverni Toma" nosi bogato simboličko značenje, koje se proteže daleko izvan biblijskog konteksta. Ona nas podseća na složenost ljudske prirode, unutrašnje borbe i putovanje prema veri, koje često zahteva suočavanje sa sopstvenim sumnjama.
Vernici i sveštenstvo okupili su se oko oltara Crkve Svetog kneza Lazara, evocirajući život i duhovnu snagu blaženopočivšeg patrijarha, čije se sećanje i danas oseća u svakom kutku Srpske pravoslavne crkve.
Među anđelima vlada savršeno jednomislije, jednodušnost i ljubav, a uz to još i potpuna poslušnost nižih činova višim činovima, i svih ukupno svetoj volji Božjoj.
Pred praznik Sabora Svetog arhangela Mihaila ponovo izbija rasprava o slavskom žitu: narodna predanja tvrde jedno, crkveni kanoni drugo — a mnogi domaćini ni ne slute da izostavljaju obavezan deo slave.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Nakon požara 2004. godine, otac Nikolaj sa sestrama je uspeo da manastir obnovi i danas se smatra jednim od najlepših i najveselijih manastira u Srbiji. Obojen u crvenu boju, manastir simbolizuje stradanje Isusa Hrista i radost i privlačeći posetioce tokom cele godine, bilo u snežnim danima ili mirisnim prolećnim mesecima.
Pred praznik Sabora Svetog arhangela Mihaila ponovo izbija rasprava o slavskom žitu: narodna predanja tvrde jedno, crkveni kanoni drugo — a mnogi domaćini ni ne slute da izostavljaju obavezan deo slave.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Kroz biblijske priče o Marti i Mariji otkrijte kako Hronos i Kairos oblikuju naš život, zašto stalno jurimo i propuštamo ono što nosi smisao, i kako svaka sekunda može postati dodir večnosti.