MLADI CAREVIĆ SE ZBOG NJENE NEUZVRAĆENE LJUBAVI UBIO, A ONA JE ŽIVOT SVOJ DALA ZA HRISTA: Danas je Sveta mučenica Pelagija Tarsijska!
Nju je majka lično predala mučiteljima.
Ova poznata izreka, proizašla iz biblijske priče, ne samo da oslikava ljudsku sklonost ka skepticizmu, već i otkriva duboku potragu za verom i razumevanjem, podsećajući nas na borbu između vere i nepoverenja koje nas sve dotiče.
Narodne izreke često nose bogato značenje i kulturno nasleđe, a među njima se ističe izreka "neverni Toma". Ova izreka, koja se koristi da opiše osobu koja sumnja ili ne veruje bez konkretnog dokaza, potiče od biblijskog prikaza lika Svetog apostola Tome. U ovoj priči, koja se nalazi u Jevanđelju po Jovanu, Toma je bio jedan od dvanaest Isusovih učenika, a njegova sumnja postala je simbol nepoverljivosti i skepticizma.
Izreka "neverni Toma" najčešće se koristi u zemljama u kojima su pravoslavlje ili katoličanstvo dominantne religije. Ova izreka je posebno prisutna u Srbiji, ali i u drugim delovima Balkana, kao i među Srbima u dijaspori. Takođe, slični izrazi o skepticizmu i potrebama za dokazima mogu se naći u raznim jezicima i kulturama širom sveta. U engleskom jeziku postoji fraza "Doubting Thomas", koja se takođe odnosi na sumnju i neverovanje bez dokaza. Ove fraze mogu varirati u formi, ali osnovna ideja o sumnji i potrebama za dokazima je univerzalna.
Prema biblijskom narativu, nakon Isusovog vaskrsenja, Toma nije bio prisutan kada su se učenici prvi put sastali sa vaskrslim Gospodom. Kada su mu drugi učenici rekli da su videli Isusa, Toma je odbio da poveruje, izjavljujući da će verovati samo ako može da vidi i dotakne rane na Isusovim rukama i strani. Ova njegova potreba za dokazima, iako ljudski razumljiva, postavila je Tomu u svetlo sumnje koje ga je obeležilo kroz vekove.
U trenutku kada se Toma susreo sa vaskrslim Isusom, njegove sumnje su nestale. Isus mu je rekao: „Pruži prst svoj ovamo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi neveran nego veran.“ (Jovan 20:27). Toma je tada ispovedeo svoju veru izgovarajući reči: „Gospod moj i Bog moj!“ Ovaj susret ne samo da je otklonio Tomanine sumnje, već je i postavio temelje za razumevanje vere koja nadilazi dokaze.
Izreka "neverni Toma" postala je deo svakodnevnog jezika, koristeći se u različitim kontekstima da označi ljude koji ne veruju lako ili zahtevaju dodatne dokaze pre nego što prihvate nešto kao istinu. U savremenom društvu, ovaj termin se često koristi u situacijama kada pojedinci izražavaju skepticizam prema različitim informacijama, teorijama ili čak obećanjima.
Interesantno je da "neverni Toma" simbolizuje ne samo sumnju, već i ljudsku prirodu da teži sigurnosti i razumevanju. Svi smo, u jednom trenutku, možda doživeli trenutke sumnje ili potrebu za dodatnim informacijama pre nego što donesemo važnu odluku. Na taj način, izreka postaje univerzalna, podsećajući nas na borbu između vere i sumnje koja je prisutna u svakom čoveku.
U kulturi, ova izreka je inspirisala umetnike, pisce i mislioce da razmišljaju o prirodi vere i sumnje. Osim u svakodnevnom govoru, "neverni Toma" se često pominje i u literaturi i filmovima, gde se likovi suočavaju sa izazovima koje donosi nepoverljivost prema onome što ne mogu da vide ili dodirnu.
Narodna izreka "neverni Toma" nosi bogato simboličko značenje, koje se proteže daleko izvan biblijskog konteksta. Ona nas podseća na složenost ljudske prirode, unutrašnje borbe i putovanje prema veri, koje često zahteva suočavanje sa sopstvenim sumnjama.
Nakon požara 2004. godine, otac Nikolaj sa sestrama je uspeo da manastir obnovi i danas se smatra jednim od najlepših i najveselijih manastira u Srbiji. Obojen u crvenu boju, manastir simbolizuje stradanje Isusa Hrista i radost i privlačeći posetioce tokom cele godine, bilo u snežnim danima ili mirisnim prolećnim mesecima.
Od Tomine nedelje se opet vrše molitve za umrle, nakon prekida unutar perioda koji je počeo od Lazareve subote.
Tokom posete manastiru u Suroti, Elena Georgiadou zabeležila je neobjašnjivu svetlost iznad groba jednog od najvoljenijih svetitelja našeg vremena. Njena objava na društvenoj mreži rasplamsala je veru i izazvala snažne emocije među pravoslavnim vernicima.
Arhimandrit Vasilije Kostić podseća da nam Bog nikada ne daje krst, koji nismo u stanju da ponesemo.
Veruje se da kada sveštenik daje blagoslov, Isus Hristos sam, preko sveštenika, blagosilja narod.
Davanje nije gubitak, to je način života koji oslobađa čoveka i otkriva mu istinsku radost i smisao postojanja.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Protojerej Lambros iz Larise ispratio je još jedno dete na onaj svet. Njegova ćerka ubijena je nožem, a osumnjičeni je njen dvadesetjednogodišnji sin.
U svojoj priči naglašava to kako su ateisti uskraćeni jedne dimenzije, koja je spasonosna.
Bračnim pravilima Srpske pravoslavne crkve propisano je da lica, koja žele da sklope brak, odlaze zajedno sa roditeljima i kumovima kod sveštenika.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.