Ova poznata izreka, proizašla iz biblijske priče, ne samo da oslikava ljudsku sklonost ka skepticizmu, već i otkriva duboku potragu za verom i razumevanjem, podsećajući nas na borbu između vere i nepoverenja koje nas sve dotiče.
Narodne izreke često nose bogato značenje i kulturno nasleđe, a među njima se ističe izreka "neverni Toma". Ova izreka, koja se koristi da opiše osobu koja sumnja ili ne veruje bez konkretnog dokaza, potiče od biblijskog prikaza lika Svetog apostola Tome. U ovoj priči, koja se nalazi u Jevanđelju po Jovanu, Toma je bio jedan od dvanaest Isusovih učenika, a njegova sumnja postala je simbol nepoverljivosti i skepticizma.
Izreka "neverni Toma" najčešće se koristi u zemljama u kojima su pravoslavlje ili katoličanstvo dominantne religije. Ova izreka je posebno prisutna u Srbiji, ali i u drugim delovima Balkana, kao i među Srbima u dijaspori. Takođe, slični izrazi o skepticizmu i potrebama za dokazima mogu se naći u raznim jezicima i kulturama širom sveta. U engleskom jeziku postoji fraza "Doubting Thomas", koja se takođe odnosi na sumnju i neverovanje bez dokaza. Ove fraze mogu varirati u formi, ali osnovna ideja o sumnji i potrebama za dokazima je univerzalna.
shutterstock.com
Ikona Svetog apostola Tome
Prema biblijskom narativu, nakon Isusovog vaskrsenja, Toma nije bio prisutan kada su se učenici prvi put sastali sa vaskrslim Gospodom. Kada su mu drugi učenici rekli da su videli Isusa, Toma je odbio da poveruje, izjavljujući da će verovati samo ako može da vidi i dotakne rane na Isusovim rukama i strani. Ova njegova potreba za dokazima, iako ljudski razumljiva, postavila je Tomu u svetlo sumnje koje ga je obeležilo kroz vekove.
U trenutku kada se Toma susreo sa vaskrslim Isusom, njegove sumnje su nestale. Isus mu je rekao: „Pruži prst svoj ovamo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi neveran nego veran.“ (Jovan 20:27). Toma je tada ispovedeo svoju veru izgovarajući reči: „Gospod moj i Bog moj!“ Ovaj susret ne samo da je otklonio Tomanine sumnje, već je i postavio temelje za razumevanje vere koja nadilazi dokaze.
Izreka "neverni Toma" postala je deo svakodnevnog jezika, koristeći se u različitim kontekstima da označi ljude koji ne veruju lako ili zahtevaju dodatne dokaze pre nego što prihvate nešto kao istinu. U savremenom društvu, ovaj termin se često koristi u situacijama kada pojedinci izražavaju skepticizam prema različitim informacijama, teorijama ili čak obećanjima.
Wikipedia
Prikaz apostola na freski
Interesantno je da "neverni Toma" simbolizuje ne samo sumnju, već i ljudsku prirodu da teži sigurnosti i razumevanju. Svi smo, u jednom trenutku, možda doživeli trenutke sumnje ili potrebu za dodatnim informacijama pre nego što donesemo važnu odluku. Na taj način, izreka postaje univerzalna, podsećajući nas na borbu između vere i sumnje koja je prisutna u svakom čoveku.
U kulturi, ova izreka je inspirisala umetnike, pisce i mislioce da razmišljaju o prirodi vere i sumnje. Osim u svakodnevnom govoru, "neverni Toma" se često pominje i u literaturi i filmovima, gde se likovi suočavaju sa izazovima koje donosi nepoverljivost prema onome što ne mogu da vide ili dodirnu.
Narodna izreka "neverni Toma" nosi bogato simboličko značenje, koje se proteže daleko izvan biblijskog konteksta. Ona nas podseća na složenost ljudske prirode, unutrašnje borbe i putovanje prema veri, koje često zahteva suočavanje sa sopstvenim sumnjama.
Na samo 130 kilometara od Skoplja, sestre manastira Svetog Georgija čuvaju zanat koji se prenosi šapatom – njihove rukotvorine nose najviši poglavari pravoslavnih crkava.
U svetu punom brzih i popularnih rešenja, samo oni koji hrabro tragaju kroz Hrista mogu otkriti istinsku radost, spasenje i unutrašnju slobodu – a taj put nisu izabrali mnogi. U nastavku proćitajte Jevanđelja za 18. ponedeljak po Duhovima, 6. oktobar.
Grčka je od oktobra 2025. postala prva zemlja u Evropskoj uniji u kojoj se nacionalno primenjuje restrikcija pristupa društvenim mrežama za tinejdžete.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Nakon požara 2004. godine, otac Nikolaj sa sestrama je uspeo da manastir obnovi i danas se smatra jednim od najlepših i najveselijih manastira u Srbiji. Obojen u crvenu boju, manastir simbolizuje stradanje Isusa Hrista i radost i privlačeći posetioce tokom cele godine, bilo u snežnim danima ili mirisnim prolećnim mesecima.
U svetu punom brzih i popularnih rešenja, samo oni koji hrabro tragaju kroz Hrista mogu otkriti istinsku radost, spasenje i unutrašnju slobodu – a taj put nisu izabrali mnogi. U nastavku proćitajte Jevanđelja za 18. ponedeljak po Duhovima, 6. oktobar.
Grčka je od oktobra 2025. postala prva zemlja u Evropskoj uniji u kojoj se nacionalno primenjuje restrikcija pristupa društvenim mrežama za tinejdžete.
Divac je na Svetu goru došao zajedno sa članovima Upravnog odbora i saradnicima fondacije – Čuvajmo Hilandar fondacija SAD, a sastao se sa arhimandritom Metodijem i monasima srpske carske lavre.
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Uz idejnog tvorca vladiku Ilariona, vladiku Teodosija i akademika Matiju Bećkovića, prva projekcija filma bila je ispunjena molitvom, uzvišenom atmosferom i svedočanstvom o neumornoj ljubavi srpskog naroda prema Kosovu i Metohiji.
U trenucima životnih izazova često se pitamo kome da se obratimo – svešteniku ili psihoterapeutu? Razumevanje njihove uloge može nam pomoći da pronađemo pravi put duhovnog i psihičkog izlečenja.
Svetogorski monasi upozoravaju da oni ne smeju biti uvučeni u crkvene sukobe, dok ukrajinski mitropolit Epifanije traži međunarodnu i panpravoslavnu potvrdu svog položaja.
Arhimandrit Petar uputio snažne reči podrške monaštvu i vernicima Eparhije budimljansko-nikšićke, poručivši da Crkvu Hristovu ne mogu poraziti ni opsade ni medijski progoni.