Mačevi i koplja ne moraju uvek biti od čelika – često ih nosimo u sopstvenim mislima, rečima i strastima, skrivajući ih od očiju drugih, ali ne i od Boga.
U svojoj današnjoj besedi za 11. četvrtak po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović nas podseća na Hrista kao istinskog Mirotvorca, koji raskuje sva zemaljska oružja i preobražava ljudska srca. Proročanstvo Isaije o svetu u kojem se koplja pretvaraju u sprave mira postaje ne samo vizija istorijskog mira, već i poziv svakom verniku da u sopstvenoj duši posadi seme ljubavi, strpljenja i blagorodnosti.
Beseda o mirotvorstvu Hristovom
Te će (narodi) raskovati mačeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove; neće dizati mača narod na narod, niti će se više učiti boju. (Isa. 2, 4)
Kako jasno vidi prorok Hrista Mirotvorca! On ističe jedno po jedno dostojanstvo Spasiteljevo. Najpre Ga je istakao kao Zakonodavca novog zakona, i to zakona za sve napore na zemlji. Po tom je istakao Njegovu uzvišenost iznad svih visina, zemaljskih i istorijskih.
Sada pak ističe Ga kao Mirotvorca, od čije će se sile i ljubavi raskovati mačevi u raonike, a koplja u srpove. Da li se ispunilo ovo veliko proročanstvo o miru? Jeste, uprkos tome što još postoje ratovi. Gle, ratovi među hrišćanskim narodima nisu isto što i ratovi među neznabošcima. Neznabošci su ratovali s ponosom, hrišćani ratuju sa stidom. Neznabožačke vere naselile su svoje nebo samo ratnicima, hrišćanska vera obećava nebo svetiteljima.
Kao što hrišćani, po slabosti, ponavljaju i druge grehe neznabožačke, tako ponavljaju i greh ratovanja. No Bog ispituje srca i zna s kakvim nastrojenjem neznabošci greše, a s kakvim hrišćani. Odricali su Hrista fariseji, odrekao Ga se i Petar. No fariseji su Ga odricali sa zlobom nepokajanom, a Petar Ga se odrekao sa stidom i opet Ga priznao s pokajanjem.
No šta da kažemo, braćo, o mačevima i kopljima strasti, kojima ubijamo duše svoje i duše svojih bližnjih? O kad bi raskovali te mačeve u raonike, da duboko oremo duše i sejemo blagorodno seme mira Hristova u sebi! I kad bi raskovali ta koplja u srpove, da žanjemo korov u dušama i spaljujemo!
Tada bi se mir Hristov vodvorio u dušama svih nas, kao što se vodvorio u dušama svetitelja. Ko bi onda i pomislio na rat protiv suseda i naroda susednih? O kako je divno viđenje Isaije, sina Amosova, proroka Božjeg!
O Gospode, ognjem reči Tvoje raskuj oružja rata u nama u sprave mira. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi vladike Nikolaja Velimirovića o proroku Isaiji otkrivaju se dramatične vizije, proročanstva koja su se obistinila i život položen za nepokolebljivo svedočenje istine.
U svojoj besedi za 10. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava – koliko god Gospod činio čuda i pružao milost, naš odabir da Mu okrenemo leđa može imati strašne posledice.
U besedi za 10. subotu po Duhovima, jedan od najvećih duhovnika 20. veka upozorava da i životinje prepoznaju svog gospodara, dok mnogi ljudi ostaju slepi za prisustvo Božje ljubavi, gubeći svoje pravo ljudsko i duhovno dostojanstvo.
U besedi za 11. Ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da nijedan greh nije nepomirljiv – put ka unutrašnjem miru vodi kroz pokajanje, dobra dela i susret sa svetlošću Božjom.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi otkriva čudesnu snagu Crkve koja nadmašuje svaku filozofiju, umetnost i kulturu, pozivajući svakoga da se približi večnom domu Božjem.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 11. sredu po Duhovima objašnjava razliku između starog i novog zakona i način na koji Božja reč obogaćuje svakog čoveka.