Vladika Nikolaj Velimirović nas u današnjoj besedi za 10. Subotu po Duhovima podseća na jednu poražavajuću istinu: životinje, vo i magarac, uvek poznaju svog gospodara, dok čovek, iako obdaren razumom i slovesnošću, često ostaje slep za Božje prisustvo.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka, vladika Nikolaj, podseća na opomenu proroka Isaije da je pobožnost ključ ljudskog dostojanstva – bez nje, čovek je siromašniji i od životinje, a njegova duša udaljena od Božjeg zagrljaja.
Beseda o neblagodarnosti ljudskoj neviđenoj i među skotovima
Vo poznaje gospodara svojega i magarac jasle gospodara svojega, a Izrailj ne poznaje, narod moj ne razumije. (Is. 1, 3)
Blagodarnošću životinja najstrašnije se izobličava neblagodarnost ljudi. Kad vo, beslovesni, zna ko mu je gospodar, i kad magarac zna čije su jasle iz kojih se hrani, kako slovesni čovek da ne zna za Boga, svoga Tvorca i Hranioca?
Izrailj znači Bogovidac. I svaki slovesan čovek treba, po slovesnosti svojoj, da bude Bogovidac, da zna Boga, da oseća prisustvo Boga i da služi Bogu, kao nekad krotki i divni Jakov.
No, kad slovesni čovek, čije je sve dostojanstvo u poznanju Boga, ne poznaje Boga – to jest kada Bogovidac postane slep za Boga – tada se vo i magarac uzdižu dostojanstvom nad takvim čovekom. Jer vo bez izuzetka poznaje gospodara svoga, i magarac bez izuzetka poznaje hranitelja svoga, dok kod ljudi postoje izuzetci, tj. ljudi, i to često vođe, koji ne poznaju Gospodara svoga ni Hranitelja svoga.
Bezboštvo je bolest jedino ljudi u vasceloj stvorenoj vasioni. Pobožnost je uslov normalnosti i zdravlja samo za čoveka, a ne za životinje. Otuda bezbožnost nije bolest životinja nego ljudi – avaj, samo ljudi, onih koji su određeni da budu Bogovidci, i koji, kad izgube pobožnost, postaju siromašniji i od vola i magarca!
To je viđenje Isaije, sina Amosova, proroka Božjega.
O Bože krotkoga Jakova, Izrailja, prosvećenog Bogovidca, pomozi nam da održimo dostojanstvo svoje čovečansko, dostojanstvo bogovidca, i da u svakom danu i času poznajemo i priznajemo s blagodarnošću Tebe kao Gospodara svoga i Hranitelja svoga.
Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Mnogi veruju da milost Gospodnja briše greh, ali beseda Svetog Nikolaja Žičkog i Ohridskog razotkriva surovu realnost Božije pravde – podsećajući da niko nije iznad Njegove osude.
U besedi za 9. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razobličava ljude koji zrače prividom, a u suštini suše i zavode. Za njih, kaže, nije Bog odredio tamu — sami su je izabrali.
U vremenu kada mnogi osporavaju Božju istinu i rugače se veri, beseda Vladike Nikolaja podseća na neuništivu snagu vere i poziva nas da ostanemo čvrsti pred praznim rečima i lažnim hvalisavcima.
U svojoj besedi za 10. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako strpljenje Boga krije duboku želju za spasenjem svake duše, pozivajući na iskreno pokajanje pre nepovratnog trenutka koji dolazi.
U besedi za 9. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da nas očekuje trenutak koji će zauvek razdvojiti pravedne od nepravednih, radost od žalosti, svetlost od tame — i da nas taj čas može zateći nespremne.
U svojoj besedi za 10. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava – koliko god Gospod činio čuda i pružao milost, naš odabir da Mu okrenemo leđa može imati strašne posledice.