Duhovna riznica 16.08.2025 | 07:30

BEZ OVOGA, ČOVEK PADA ISPOD DOSTOJANSTVA VOLA I MAGARCA: Vladika Nikolaj nas opominje u kojim situacijama životinje znaju više od ljudi

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
BEZ OVOGA, ČOVEK PADA ISPOD DOSTOJANSTVA VOLA I MAGARCA: Vladika Nikolaj nas opominje u kojim situacijama životinje znaju više od ljudi
Religija.rs,Freepik

U besedi za 10. subotu po Duhovima, jedan od najvećih duhovnika 20. veka upozorava da i životinje prepoznaju svog gospodara, dok mnogi ljudi ostaju slepi za prisustvo Božje ljubavi, gubeći svoje pravo ljudsko i duhovno dostojanstvo.

Vladika Nikolaj Velimirović nas u današnjoj besedi za 10. Subotu po Duhovima podseća na jednu poražavajuću istinu: životinje, vo i magarac, uvek poznaju svog gospodara, dok čovek, iako obdaren razumom i slovesnošću, često ostaje slep za Božje prisustvo.

Jedan od najvećih duhovnika 20. veka, vladika Nikolaj, podseća na opomenu proroka Isaije da je pobožnost ključ ljudskog dostojanstva – bez nje, čovek je siromašniji i od životinje, a njegova duša udaljena od Božjeg zagrljaja.

Beseda o neblagodarnosti ljudskoj neviđenoj i među skotovima

Vo poznaje gospodara svojega i magarac jasle gospodara svojega, a Izrailj ne poznaje, narod moj ne razumije. (Is. 1, 3)

Blagodarnošću životinja najstrašnije se izobličava neblagodarnost ljudi. Kad vo, beslovesni, zna ko mu je gospodar, i kad magarac zna čije su jasle iz kojih se hrani, kako slovesni čovek da ne zna za Boga, svoga Tvorca i Hranioca?

Izrailj znači Bogovidac. I svaki slovesan čovek treba, po slovesnosti svojoj, da bude Bogovidac, da zna Boga, da oseća prisustvo Boga i da služi Bogu, kao nekad krotki i divni Jakov.

No, kad slovesni čovek, čije je sve dostojanstvo u poznanju Boga, ne poznaje Boga – to jest kada Bogovidac postane slep za Boga – tada se vo i magarac uzdižu dostojanstvom nad takvim čovekom. Jer vo bez izuzetka poznaje gospodara svoga, i magarac bez izuzetka poznaje hranitelja svoga, dok kod ljudi postoje izuzetci, tj. ljudi, i to često vođe, koji ne poznaju Gospodara svoga ni Hranitelja svoga.

Bezboštvo je bolest jedino ljudi u vasceloj stvorenoj vasioni. Pobožnost je uslov normalnosti i zdravlja samo za čoveka, a ne za životinje. Otuda bezbožnost nije bolest životinja nego ljudi – avaj, samo ljudi, onih koji su određeni da budu Bogovidci, i koji, kad izgube pobožnost, postaju siromašniji i od vola i magarca!

To je viđenje Isaije, sina Amosova, proroka Božjega.

O Bože krotkoga Jakova, Izrailja, prosvećenog Bogovidca, pomozi nam da održimo dostojanstvo svoje čovečansko, dostojanstvo bogovidca, i da u svakom danu i času poznajemo i priznajemo s blagodarnošću Tebe kao Gospodara svoga i Hranitelja svoga.

Tebi slava i hvala vavek. Amin.