ZAŠTO NAM JE UM STALNO U HAOSU I KAKO DA GA SMIRIMO: Vladika Nikolaj otkriva najveću tajnu duhovnog mira
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako da um prestane da luta i postane put ka Bogu, slobodi i unutrašnjem spokoju.
U svojoj besedi za 10. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako strpljenje Boga krije duboku želju za spasenjem svake duše, pozivajući na iskreno pokajanje pre nepovratnog trenutka koji dolazi.
Bog ne žuri sa svojim obećanjem, jer ne želi propast nijednog čoveka. vladika Nikolaj Velimirović u svojoj besedi za 10. ponedeljak po Duhovima otkriva kako se milost Božja prostire kao prilika za pokajanje i spas, odlažući dan Strašnoga suda da bi svako imao vremena da se vrati sebi i Bogu.
Taj dan nije još jedan u nizu običnih dana — on je nepovratan, sudbinski, i dolazi da razotkrije sve što je skriveno. Zato nas ova beseda poziva na ozbiljnost, na osluškivanje Božje dobrote i na okretanje srca ka istini koja oslobađa.
Ne docni Gospod s obećanjem, kao
Milost Božja, braćo, odlaže onaj dan koji gori kao peć, po rečima proročkim (Mal. 4, 1). Neka se, dakle, zastide rugači koji se rugaju obećanju Božjem i govore: „Gde je obećanje dolaska Njegova?“ Nije Bog zaboravio obećanje Svoje, nego su grešnici zaboravili sami sebe.
A Bog, po neizmernoj milosti Svojoj, čeka da grešnici dođu k sebi, pokaju se i pripreme se za dan onaj, koji se ne ponavlja. Gle, dan onaj nije kao mnogi dani, koji se daju ljudima radi pokajanja i pripreme za susret s Bogom.
Dan je onaj jedan, i razlikuje se od svih ostalih dana, jer on ne dolazi za pokajanje, nego za sud. Kao što je Sud Strašni jedan i nepovratan, tako je i dan onaj jedan i nepovratan.
Bog ne želi da ko od ljudi pogine. On nije stvorio ljude za pogibiju, nego za spasenje. Ima li baštovana koji sejući povrće želi da mu se povrće sasuši i propadne? A Bog je mudriji i sažaljiviji od svih ljudi.
Jednu želju Bog ima, na ime: da se svi ljudi pokaju i od zla povrate. Kako se raduje vinogradar kada mu se uveli vinograd povrati, ponovo ozeleni i plod donese! Kolika li je tek radost Boga i anđela Božjih kada se duše ljudske, uvele od greha, povrate i podmlade od suza pokajanja, i donesu plod pokajanja.
O Gospode, milosrdni i čovekoljubivi, pomozi grešnicima da osete milost Tvoju i sažaljivost Tvoju prema njima — da osete i da se pokaju, — da se pokaju i povrate sa opakih putova svojih. Tebi slava i hvala u vekove. Amin.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako da um prestane da luta i postane put ka Bogu, slobodi i unutrašnjem spokoju.
U besedi za utorak 8. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome koji je uslov da smrtnik primi nebesku milost i kako se oslobađanjem od telesnih strasti otvaraju vrata večnom miru i blagodati — poruka koja menja pogled na život i veru.
U snažnoj besedi za četvrtak 8. sedmice po Duhovima, jedan od najvećih duhovnika našeg naroda poručuje: telo je samo privremeni omotač, a duša ono s čime ćemo stati pred Boga. Da li smo spremni za taj susret?
Mnogi veruju da milost Gospodnja briše greh, ali beseda Svetog Nikolaja Žičkog i Ohridskog razotkriva surovu realnost Božije pravde – podsećajući da niko nije iznad Njegove osude.
U vremenu kada mnogi osporavaju Božju istinu i rugače se veri, beseda Vladike Nikolaja podseća na neuništivu snagu vere i poziva nas da ostanemo čvrsti pred praznim rečima i lažnim hvalisavcima.
U vremenu sumnji i podsmeha, beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog budi nadu i uči nas kako da istrajemo u veri uprkos ljudskom nestrpljenju.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.
U besedi za ponedeljak 5. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da svaka reč ima težinu pred Bogom i poziva hrišćane na čuvanje misli, govora i srca.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 4. sedmice po Duhovima donosi snažno upozorenje da čoveka ne određuje ono što ima, već način na koji gleda i postupa prema onima kojima je život dao manje.
U besedi za subotu 4. sedmice po Duhovima, Sveti Vladika Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na razliku između prolazne slave i one koja dolazi od Boga.
Sveti oci vekovima upozoravaju da se istina ne nameće silom niti se izgovara u trenutku kada druga strana nije spremna da je prihvati.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.
Probajte sitne barene tikvice po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte Molitvu pred početak svakog dobrog dela i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Teofana Zatvornika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna neobična pouka o kanti punoj vode otkriva zašto veliki broj ljudi dolazi pred Boga sa molbama, ali malo njih sa iskrenim pokajanjem.
Posle velike porodične tragedije, zajednica pokazala brigu za decu sveštenika i popadije, obezbedivši im krov nad glavom kao trajnu podršku.