Mnogi misle da se Bogu možemo obratiti bilo kada i bilo gde, ali reči Svetih Otaca otkrivaju da postoji dublji način molitve koji menja čoveka iz temelja i sjedinjuje ga s večnim životom.
Molitva je umno opštenje i lični razgovor sa Bogom, pri kojem, pored slavopojanja i blagodarenja koje Mu upućujemo, tražimo i ispunjenje određenih naših molbi. Ona je veliki dar, jer možemo uvek, kad god to poželimo, da govorimo sa Bogom. Molitva je poput opipljivog dodira Boga ili Svetih. Ne razgovaramo sa priviđenjima.
Shutterstock/MilanMarkovic78
Molitva je umno opštenje i lični razgovor sa Bogom
Zato molitvu treba obavljati na tihom mestu, kako bismo imali sabranost. Potrebno je da budemo svesni da ćemo razgovarati sa samim Bogom. Sveti Jovan Zlatoust piše:
— Izgovorimo desetine reči, a kada se molitva završi, ne znamo šta smo rekli. Telo je ovde, a um je napolju. Ulazimo u hram radi molitve, a kada izađemo, ne pamtimo ništa. Usne se miču, ali naš sluh ne čuje.
Naravno, sabranost i uzdizanje uma ka Bogu nije nešto što se postiže lako. Potrebno je neprestano nastojanje da bi svaka naša molitva bila bolja od prethodne.
Liturgijska molitva kao škola lične molitve
Mnogi smatraju da, pošto možemo svuda i uvek da razgovaramo sa Bogom, nema potrebe da prisustvujemo liturgiji. Međutim, istina je da nas Sveta Liturgija i sve zajedničke bogoslužbene molitve uče i usmeravaju ka ličnoj molitvi.
Foto: SPC
Sveta liturgija
Sveta liturgija je najveća škola molitve. U njoj učimo:
– da slavimo Boga za stvaranje sveta (Slavoslovlje)
– da Mu zahvaljujemo za mala i velika dobročinstva (Blagodarenje)
– da Ga molimo za sva pitanja našeg života (Molitva prošnje)
Sve to činimo ispravno i bogougodno, koristeći mudre reči Svetih Otaca, ne tražeći besmislene stvari koje se odnose samo na našu ličnu korist.
Kroz liturgiju i bogosluženje:
– povezujemo se sa celokupnim Predanjem Crkve, jer se molimo na istim mestima i istim rečima kojima su se molili naši Oci i prethodne generacije
– opštimo sa ljudima oko nas i osećamo da svi imamo zajedničke ciljeve u životu. Ne možemo tvrditi da možemo da opštimo sa Bogom, ako ne možemo da opštimo sa svojim bližnjim
Koje molitve preporučuje Crkva za svakodnevni život
Zbog mnogih prednosti bogoslužbene molitve, i zato što čovek sam nikada neće pronaći savršeno rešenje za pitanje šta da govori u molitvi, Crkva preporučuje određene službe i molitve koje možemo čitati i kod kuće:
Ujutru: Jutarnja molitva ili Služba Jutrenja
U podne: Molitva pre jela i molitva posle jela
Uveče: Molitva pre večere i molitva posle večere, Akatist ili Maloi povеčерје
Shutterstock
Molitvenik
Neki vernici povremeno čitaju i sledeće službe:
– Služba večernja
– Akatist Presvetoj Bogorodici
– Mali i Veliki Kanon (Moleban) Presvetoj Bogorodici
– Molebani raznim Svetiteljima
– Pripremne molitve pred pričešće
– Zahvalne molitve posle pričešća
Gospodnja molitva - najsavršenija od svih
Očenaš je najpotpunija i među vernicima najomiljenija molitva. Jednostavna je, razumljiva svima i obuhvata sve molbe koje čovek može da uputi Bogu. Sastavio ju je sam Gospod Isus Hristos i dao nam je kao dar. Zato je bogonadahnuta i puna božanske mudrosti.
Kada čitaš Jevanđelje — Bog govori tebi.
Kada se moliš — ti govoriš Bogu.
Kada izgovaraš Očenaš — ti govoriš Bogu, a Bog govori tebi.
(Sveti Avgustin)
Antonio Guillem/Shutterstock
Molitva Očenaš
Slava Božija je čovek koji je živ. A „živ“ je samo onaj čovek koji upravlja oči svoje ka Bogu.
(Sveti Irenej)
Molitva nije samo pobožna navika, već temelj našeg odnosa sa Bogom. Ona je dah duše, most između neba i zemlje, i neprestani podsetnik da nikada nismo sami. Sveti Oci nas podsećaju da kroz molitvu postajemo istinski živi, jer tek kada se srce uzdigne ka Bogu, čovek pronalazi mir koji ovaj svet ne može da da.
Prema svetom predanju, Juda Tadaj je dobio posebnu blagodat da njegove molitve budu uslišane – vernici tvrde da ova molitva donosi utehu, snagu i pomoć čak i kada je svaka nada izgubljena.
U trenucima kada nema posla, a srce je teško od brige, molitva Svetog Arsenija Kapadokijskog donosi duhovnu snagu, utehu i nadu svima koji traže novi početak i zaštitu Božiju.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
U besedi za 30. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o veri koja ne skreće pred opasnošću i o čoveku koji ne vodi narod snagom, već potpunim oslanjanjem na Boga.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
U svakodnevici često čujemo savete da se molimo — pred spavanje, pre obroka, u radosti i u nevolji. Ali da li znamo šta svaka molitva znači i zbog čega je razumevanje njenih oblika ključno za dublji duhovni život?
U pravoslavlju molitva nije vezana za položaj tela ili vreme - ona je dar hrabrog i trezvenog srca, suza koje čuvamo u tajnosti i unutrašnji razgovor koji oblikuje dušu u svetlu vrlina.
Okupljeni u hramovima, pravoslavni vernici danas traže čudesnu zaštitu i duhovnu snagu Svetog Georgija, čije zastupništvo vekovima donosi pobedu nad zlom, iskušenjima i nevoljama.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
U besedi za 30. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o veri koja ne skreće pred opasnošću i o čoveku koji ne vodi narod snagom, već potpunim oslanjanjem na Boga.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Poruka iz sure El-Asr, izdvojena za 30. decembar u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, podseća kako vera, dobra dela, istina i strpljenje mogu promeniti tok naših izbora.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.