Mnogi misle da se Bogu možemo obratiti bilo kada i bilo gde, ali reči Svetih Otaca otkrivaju da postoji dublji način molitve koji menja čoveka iz temelja i sjedinjuje ga s večnim životom.
Molitva je umno opštenje i lični razgovor sa Bogom, pri kojem, pored slavopojanja i blagodarenja koje Mu upućujemo, tražimo i ispunjenje određenih naših molbi. Ona je veliki dar, jer možemo uvek, kad god to poželimo, da govorimo sa Bogom. Molitva je poput opipljivog dodira Boga ili Svetih. Ne razgovaramo sa priviđenjima.
Shutterstock/MilanMarkovic78
Molitva je umno opštenje i lični razgovor sa Bogom
Zato molitvu treba obavljati na tihom mestu, kako bismo imali sabranost. Potrebno je da budemo svesni da ćemo razgovarati sa samim Bogom. Sveti Jovan Zlatoust piše:
— Izgovorimo desetine reči, a kada se molitva završi, ne znamo šta smo rekli. Telo je ovde, a um je napolju. Ulazimo u hram radi molitve, a kada izađemo, ne pamtimo ništa. Usne se miču, ali naš sluh ne čuje.
Naravno, sabranost i uzdizanje uma ka Bogu nije nešto što se postiže lako. Potrebno je neprestano nastojanje da bi svaka naša molitva bila bolja od prethodne.
Liturgijska molitva kao škola lične molitve
Mnogi smatraju da, pošto možemo svuda i uvek da razgovaramo sa Bogom, nema potrebe da prisustvujemo liturgiji. Međutim, istina je da nas Sveta Liturgija i sve zajedničke bogoslužbene molitve uče i usmeravaju ka ličnoj molitvi.
Foto: SPC
Sveta liturgija
Sveta liturgija je najveća škola molitve. U njoj učimo:
– da slavimo Boga za stvaranje sveta (Slavoslovlje)
– da Mu zahvaljujemo za mala i velika dobročinstva (Blagodarenje)
– da Ga molimo za sva pitanja našeg života (Molitva prošnje)
Sve to činimo ispravno i bogougodno, koristeći mudre reči Svetih Otaca, ne tražeći besmislene stvari koje se odnose samo na našu ličnu korist.
Kroz liturgiju i bogosluženje:
– povezujemo se sa celokupnim Predanjem Crkve, jer se molimo na istim mestima i istim rečima kojima su se molili naši Oci i prethodne generacije
– opštimo sa ljudima oko nas i osećamo da svi imamo zajedničke ciljeve u životu. Ne možemo tvrditi da možemo da opštimo sa Bogom, ako ne možemo da opštimo sa svojim bližnjim
Koje molitve preporučuje Crkva za svakodnevni život
Zbog mnogih prednosti bogoslužbene molitve, i zato što čovek sam nikada neće pronaći savršeno rešenje za pitanje šta da govori u molitvi, Crkva preporučuje određene službe i molitve koje možemo čitati i kod kuće:
Ujutru: Jutarnja molitva ili Služba Jutrenja
U podne: Molitva pre jela i molitva posle jela
Uveče: Molitva pre večere i molitva posle večere, Akatist ili Maloi povеčерје
Shutterstock
Molitvenik
Neki vernici povremeno čitaju i sledeće službe:
– Služba večernja
– Akatist Presvetoj Bogorodici
– Mali i Veliki Kanon (Moleban) Presvetoj Bogorodici
– Molebani raznim Svetiteljima
– Pripremne molitve pred pričešće
– Zahvalne molitve posle pričešća
Gospodnja molitva - najsavršenija od svih
Očenaš je najpotpunija i među vernicima najomiljenija molitva. Jednostavna je, razumljiva svima i obuhvata sve molbe koje čovek može da uputi Bogu. Sastavio ju je sam Gospod Isus Hristos i dao nam je kao dar. Zato je bogonadahnuta i puna božanske mudrosti.
Kada čitaš Jevanđelje — Bog govori tebi.
Kada se moliš — ti govoriš Bogu.
Kada izgovaraš Očenaš — ti govoriš Bogu, a Bog govori tebi.
(Sveti Avgustin)
Antonio Guillem/Shutterstock
Molitva Očenaš
Slava Božija je čovek koji je živ. A „živ“ je samo onaj čovek koji upravlja oči svoje ka Bogu.
(Sveti Irenej)
Molitva nije samo pobožna navika, već temelj našeg odnosa sa Bogom. Ona je dah duše, most između neba i zemlje, i neprestani podsetnik da nikada nismo sami. Sveti Oci nas podsećaju da kroz molitvu postajemo istinski živi, jer tek kada se srce uzdigne ka Bogu, čovek pronalazi mir koji ovaj svet ne može da da.
Prema svetom predanju, Juda Tadaj je dobio posebnu blagodat da njegove molitve budu uslišane – vernici tvrde da ova molitva donosi utehu, snagu i pomoć čak i kada je svaka nada izgubljena.
U trenucima kada nema posla, a srce je teško od brige, molitva Svetog Arsenija Kapadokijskog donosi duhovnu snagu, utehu i nadu svima koji traže novi početak i zaštitu Božiju.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pravoslavlju molitva nije vezana za položaj tela ili vreme - ona je dar hrabrog i trezvenog srca, suza koje čuvamo u tajnosti i unutrašnji razgovor koji oblikuje dušu u svetlu vrlina.
Kao žena koju je Hristos izbavio od demonskih sila i prva vesnica Njegovog Vaskrsenja, Blaga Marija vekovima nadahnjuje vernike da se uz molitvu, pokajanje i pouzdanje u Boga suoče sa životnim izazovima.
Donosimo celu molitvu jednom od najvećih starozavetnih proroka, kome se pravoslavni vernici vekovima obraćaju tražeći pokajanje, duhovno ukrepljenje, očuvanje vere, ali i Božiju zaštitu od suše, oluja, bolesti i drugih nevolja.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.