Mnogi misle da se Bogu možemo obratiti bilo kada i bilo gde, ali reči Svetih Otaca otkrivaju da postoji dublji način molitve koji menja čoveka iz temelja i sjedinjuje ga s večnim životom.
Molitva je umno opštenje i lični razgovor sa Bogom, pri kojem, pored slavopojanja i blagodarenja koje Mu upućujemo, tražimo i ispunjenje određenih naših molbi. Ona je veliki dar, jer možemo uvek, kad god to poželimo, da govorimo sa Bogom. Molitva je poput opipljivog dodira Boga ili Svetih. Ne razgovaramo sa priviđenjima.
Shutterstock/MilanMarkovic78
Molitva je umno opštenje i lični razgovor sa Bogom
Zato molitvu treba obavljati na tihom mestu, kako bismo imali sabranost. Potrebno je da budemo svesni da ćemo razgovarati sa samim Bogom. Sveti Jovan Zlatoust piše:
— Izgovorimo desetine reči, a kada se molitva završi, ne znamo šta smo rekli. Telo je ovde, a um je napolju. Ulazimo u hram radi molitve, a kada izađemo, ne pamtimo ništa. Usne se miču, ali naš sluh ne čuje.
Naravno, sabranost i uzdizanje uma ka Bogu nije nešto što se postiže lako. Potrebno je neprestano nastojanje da bi svaka naša molitva bila bolja od prethodne.
Liturgijska molitva kao škola lične molitve
Mnogi smatraju da, pošto možemo svuda i uvek da razgovaramo sa Bogom, nema potrebe da prisustvujemo liturgiji. Međutim, istina je da nas Sveta Liturgija i sve zajedničke bogoslužbene molitve uče i usmeravaju ka ličnoj molitvi.
Foto: SPC
Sveta liturgija
Sveta liturgija je najveća škola molitve. U njoj učimo:
– da slavimo Boga za stvaranje sveta (Slavoslovlje)
– da Mu zahvaljujemo za mala i velika dobročinstva (Blagodarenje)
– da Ga molimo za sva pitanja našeg života (Molitva prošnje)
Sve to činimo ispravno i bogougodno, koristeći mudre reči Svetih Otaca, ne tražeći besmislene stvari koje se odnose samo na našu ličnu korist.
Kroz liturgiju i bogosluženje:
– povezujemo se sa celokupnim Predanjem Crkve, jer se molimo na istim mestima i istim rečima kojima su se molili naši Oci i prethodne generacije
– opštimo sa ljudima oko nas i osećamo da svi imamo zajedničke ciljeve u životu. Ne možemo tvrditi da možemo da opštimo sa Bogom, ako ne možemo da opštimo sa svojim bližnjim
Koje molitve preporučuje Crkva za svakodnevni život
Zbog mnogih prednosti bogoslužbene molitve, i zato što čovek sam nikada neće pronaći savršeno rešenje za pitanje šta da govori u molitvi, Crkva preporučuje određene službe i molitve koje možemo čitati i kod kuće:
Ujutru: Jutarnja molitva ili Služba Jutrenja
U podne: Molitva pre jela i molitva posle jela
Uveče: Molitva pre večere i molitva posle večere, Akatist ili Maloi povеčерје
Shutterstock
Molitvenik
Neki vernici povremeno čitaju i sledeće službe:
– Služba večernja
– Akatist Presvetoj Bogorodici
– Mali i Veliki Kanon (Moleban) Presvetoj Bogorodici
– Molebani raznim Svetiteljima
– Pripremne molitve pred pričešće
– Zahvalne molitve posle pričešća
Gospodnja molitva - najsavršenija od svih
Očenaš je najpotpunija i među vernicima najomiljenija molitva. Jednostavna je, razumljiva svima i obuhvata sve molbe koje čovek može da uputi Bogu. Sastavio ju je sam Gospod Isus Hristos i dao nam je kao dar. Zato je bogonadahnuta i puna božanske mudrosti.
Kada čitaš Jevanđelje — Bog govori tebi.
Kada se moliš — ti govoriš Bogu.
Kada izgovaraš Očenaš — ti govoriš Bogu, a Bog govori tebi.
(Sveti Avgustin)
Antonio Guillem/Shutterstock
Molitva Očenaš
Slava Božija je čovek koji je živ. A „živ“ je samo onaj čovek koji upravlja oči svoje ka Bogu.
(Sveti Irenej)
Molitva nije samo pobožna navika, već temelj našeg odnosa sa Bogom. Ona je dah duše, most između neba i zemlje, i neprestani podsetnik da nikada nismo sami. Sveti Oci nas podsećaju da kroz molitvu postajemo istinski živi, jer tek kada se srce uzdigne ka Bogu, čovek pronalazi mir koji ovaj svet ne može da da.
Prema svetom predanju, Juda Tadaj je dobio posebnu blagodat da njegove molitve budu uslišane – vernici tvrde da ova molitva donosi utehu, snagu i pomoć čak i kada je svaka nada izgubljena.
U trenucima kada nema posla, a srce je teško od brige, molitva Svetog Arsenija Kapadokijskog donosi duhovnu snagu, utehu i nadu svima koji traže novi početak i zaštitu Božiju.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U svakodnevici često čujemo savete da se molimo — pred spavanje, pre obroka, u radosti i u nevolji. Ali da li znamo šta svaka molitva znači i zbog čega je razumevanje njenih oblika ključno za dublji duhovni život?
U pravoslavlju molitva nije vezana za položaj tela ili vreme - ona je dar hrabrog i trezvenog srca, suza koje čuvamo u tajnosti i unutrašnji razgovor koji oblikuje dušu u svetlu vrlina.
U molitvi upućenoj jednom od najvoljenijih srpskih svetitelja sabrane su nade, zahvalnosti i molbe koje vernici izgovaraju u najtežim životnim trenucima, tražeći mir u duši, zdravlje i duhovnu podršku.
Na praznik prvog srpskog arhiepiskopa, vernici imaju priliku da kroz molitvu koju je napisao vladika Nikolaj Velimirović pronađu unutrašnji mir, snagu, zajedništvo i dobiju blagoslov.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.