Dok hiljade ljudi svakodnevno mole za ozdravljenje, malo ko zna za snažnu molitvu zahvalnosti posle bolesti koju je ostavio veliki ruski svetac.
Malo šta čoveka tako snažno uzdrma kao bolest. Tada nestaju sve brige ovog sveta i ostaje samo jedna želja – da ozdravimo ili da nam ozdravi neko drag. Zato nije iznenađenje što je molitva za zdravlje jedna od najtraženijih molitvi na internetu u Srbiji. Ljudi širom zemlje i rasejanja svakodnevno je kucaju u pretraživače, tražeći reči koje donose utehu i nadu, reči koje će ih približiti Bogu.
Molitva za zdravlje – vapaj duše ka nebu
Brojna su svedočenja vernih koji govore o tome kako im je molitva za zdravlje donela snagu, izlečenje, mir i utehu u najtežim trenucima. Neki su, kako kažu, doživeli pravo čudo, a drugi su u molitvi našli oslonac da hrabro izdrže i prihvate Božiju volju.
Mnogi zaboravljaju – važna je i molitva posle ozdravljenja
I dok svakodnevno upućujemo molitve za zdravlje, mnogi zaboravljaju još jednu podjednako važnu molitvu – molitvu zahvalnosti posle izlečenja od bolesti. Ova molitva je kratak, ali snažan blagodarni vapaj Bogu, jer nam On daruje svaki dah života.
Među najlepšima je molitva Svetog Jovana Kronštatskog, ruskog svetitelja poznatog po svom milosrđu i čudesnim isceljenjima. On nas podseća da ozdravljenje nije kraj, već početak našeg novog, dubljeg života u Gospodu.
Molitva Svetog Jovana Kronštatskog posle izlečenja od bolesti
Shutterstock, Wikipedia
Sveti Jovan Kronštatski
“Slava Tebi, Gospode Isuse Hriste, Sine Jedinorodni Bespočetnog Oca, Koji jedini isceljuješ svaku bolest i svaku ranu u ljudima, što si me grešnog pomilovao i izbavio od bolesti moje, ne dopustivši joj da se razvije i da me usmrti po gresima mojim. Podaj mi, Vladiko, da od sada čvrsto tvorim volju Tvoju na spasenje moje grešne duše i u slavu Tvoju sa Bespočetnim Tvojim Ocem i Jedinosuštnim Tvojim Duhom, sada i uvek i u sve vekove. Amin.”
Blagodarnost – zaboravljeni stub vere
Sveti oci nas uče da zahvalnost Bogu nije formalnost, već plod istinske vere. Kao što molimo u nevolji, tako moramo i slaviti Gospoda u radosti i ozdravljenju. Jer zdravlje nam nije dato samo za uživanje, nego za ispunjavanje volje Božje, za dobro, ljubav i služenje bližnjima.
Neka nam ova molitva Svetog Jovana Kronštatskog bude podsetnik da i posle bolesti ne zaboravimo Ko nas je podigao i zašto nam je produžio dane.
Postoji razlog zašto ova molitva odzvanja vekovima u srcima vernika i zašto je nazvana „molitvom nad molitvama" - otkrivamo njeno pravo značenje, skrivene dubine i zašto bez nje nijedan dan nije potpun.
Mnogi supružnici svedoče da su, posle hodočašća u keliju ovog sveca na Egini i iskrenih molitava, dobili decu, a vernici veruju da ovaj svetitelj pomaže i u teškim životnim borbama, iskušenjima i molitvama za zaštitu porodice i naroda.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti Manuil, Savel i Ismail bili su Persijanci, sinovi oca neznabošca i majke hrišćanke, koja ih je odmalena vaspitala u duhu Jevanđelja i privela svetom krštenju.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na praznik posvećen Spomenu čuda Svetog Arhangela Mihaila, vernici prizivaju pomoć nebeskog vojvode, čiji koplje uništava demone, a molitve štite od bolesti, iskušenja i svakog neprijatelja.
U „Molitvi za spasenje od straha“ vladika Nikolaj Velimirović pokazuje kako senke nestaju pred Hristovim svetlom i otkriva put oslobođenja od nevidljivih pritisaka i unutrašnjih stega.
U pravoslavlju molitva nije vezana za položaj tela ili vreme - ona je dar hrabrog i trezvenog srca, suza koje čuvamo u tajnosti i unutrašnji razgovor koji oblikuje dušu u svetlu vrlina.
U molitvi upućenoj jednom od najvoljenijih srpskih svetitelja sabrane su nade, zahvalnosti i molbe koje vernici izgovaraju u najtežim životnim trenucima, tražeći mir u duši, zdravlje i duhovnu podršku.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Recept monahinje Atanasije Rašić iz knjige "Ko posti, dušu gosti" spaja krompir, šargarepu, celer i karfiol sa mirisnim sosom od paradajza i belog luka u jednostavno, zasitno jelo koje se lako priprema i dugo pamti.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.