DANAS JE CRNO SLOVO, SLAVIMO SVETOG HARALAMPIJA: On je u 113. godini pretrpeo stravične muke u ime Hrista
On se smatra jednim od najvećih mučenika u istoriji hrišćanstva.
Na II vaseljenskom saboru, upravo je ovaj svetac kao svog naslednika postavio Grigorija Bogoslova na carigradskom patrijarškom prestolu, zađakonio je Vasilija Velikog i krstio Jovana Zlatousta.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi praznik posvećen Svetom Meletiju, velikom tumaču Svetog pisma i zaštitniku pravoslavlja.
Sveti Meletije je ceo život posvetio borbi protiv Arijeve jeresi. Reč je bila o ogorčenoj borbi o tumačenju prirode Isusa Hrista i Svetog pisma koja je trajala decenijama tokom 4. veka.
Tri puta su ga jeretici udaljavali sa arhiepiskopskog prestola i progonili u Jermeniju,
Borba među pravoslavnim i jereticima bila je toliko ogorčeno da jedanput, kada je Sveti Meletije u crkvi govorio narodu o božanskoj Trojici u jedinstvu, njegov sopstveni đakon, jeretik, pritrči mu i zatvori mu usta šakom.
"Ne mogući besediti jezikom Meletije beseđaše znacima. Naime, on diže svoju ruku uvis, otvori najpre tri prsta, i pokaza narodu, po tom sklopi ruku i uzdiže jedan prst", piše žitijama.
Učestvovao je na II vaseljenskom saboru gde mu je car Teodosije naročitu počast ukazivao. Na tom saboru Bog je projavio čudo preko ovoga svetoga arhijereja.
Naime, kada je Meletije dokazivao arijevcima dogmat Svete Trojice, on najpre diže tri prsta, razdvojeno, jedan po jedan, pa ih po tom sklopi ujedno, i u tom času pokaza se pred svima prisutnim iz njegove ruke svetlost kao munja.
Na II vaseljenskom saboru, upravo je ovaj svetac kao svog naslednika postavio Grigorija Bogoslova na carigradskom patrijarškom prestolu, zađakonio je Vasilija Velikog i krstio Jovana Zlatousta.
Po svršetku sabora sveti Meletije se upokojio u Carigradu. Njegove mošti su prenete u Antiohiju.
On se smatra jednim od najvećih mučenika u istoriji hrišćanstva.
Sedam smrtnih grehova predstavlja jednu od najvažnijih okosnica hrišćanskog učenja i hrišćanske teologije.
Osim časti i slave pobožni su ljudi nagrađeni i većim blagom tj. mirom i spokojstvom duševnim…, istakao je jeromonah Partenije.
Kada je grad Sevastija ostao bez hrišćana, "jedni izgiboše, drugi izbegoše", tada se starac Vlasije povukao u planinu Argeos, i tamo se nastanio u jednoj pešteri.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Teraponta i Svetog Kirila Aleksandrijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomen Svetog Efrema Sirina (u zapadnom kalendaru), dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pošto je nepokolebljivo odbijao da se odrekne Hrista, mučitelji su ga, posle stravičnih i dugotrajnih muka, na kraju zaklali 259. godine.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Karpa i Alfeja po starom i Svetog Teodora Stratilata po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomen Svetog Medarda, biskupa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Svetitelji su pripadali grupi Sedamdesetorice apostola.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Čak 800.000 vernika se poklonilo Pojasu.
Upravo je molitva most koji povezuje čoveka sa neiscrpnim izvorom Božje ljubavi i milosrđa.
Ne radi se samo o drugoj osobi, već o unutrašnjim lomovima, izbegnutim razgovorima i emocijama koje se dugo guraju pod tepih - sve dok odnos ne počne da se raspada iznutra.
Dok jedni u njemu vide teret i još jednu obavezu posle Velikog posta, drugi u ovom periodu prepoznaju priliku da preispitaju navike, ojačaju volju i pronađu unutrašnju ravnotežu kroz jednostavne, ali snažne duhovne korake.