DANAS JE CRNO SLOVO, SLAVIMO SVETOG HARALAMPIJA: On je u 113. godini pretrpeo stravične muke u ime Hrista
On se smatra jednim od najvećih mučenika u istoriji hrišćanstva.
Na II vaseljenskom saboru, upravo je ovaj svetac kao svog naslednika postavio Grigorija Bogoslova na carigradskom patrijarškom prestolu, zađakonio je Vasilija Velikog i krstio Jovana Zlatousta.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi praznik posvećen Svetom Meletiju, velikom tumaču Svetog pisma i zaštitniku pravoslavlja.
Sveti Meletije je ceo život posvetio borbi protiv Arijeve jeresi. Reč je bila o ogorčenoj borbi o tumačenju prirode Isusa Hrista i Svetog pisma koja je trajala decenijama tokom 4. veka.
Tri puta su ga jeretici udaljavali sa arhiepiskopskog prestola i progonili u Jermeniju,
Borba među pravoslavnim i jereticima bila je toliko ogorčeno da jedanput, kada je Sveti Meletije u crkvi govorio narodu o božanskoj Trojici u jedinstvu, njegov sopstveni đakon, jeretik, pritrči mu i zatvori mu usta šakom.
"Ne mogući besediti jezikom Meletije beseđaše znacima. Naime, on diže svoju ruku uvis, otvori najpre tri prsta, i pokaza narodu, po tom sklopi ruku i uzdiže jedan prst", piše žitijama.
Učestvovao je na II vaseljenskom saboru gde mu je car Teodosije naročitu počast ukazivao. Na tom saboru Bog je projavio čudo preko ovoga svetoga arhijereja.
Naime, kada je Meletije dokazivao arijevcima dogmat Svete Trojice, on najpre diže tri prsta, razdvojeno, jedan po jedan, pa ih po tom sklopi ujedno, i u tom času pokaza se pred svima prisutnim iz njegove ruke svetlost kao munja.
Na II vaseljenskom saboru, upravo je ovaj svetac kao svog naslednika postavio Grigorija Bogoslova na carigradskom patrijarškom prestolu, zađakonio je Vasilija Velikog i krstio Jovana Zlatousta.
Po svršetku sabora sveti Meletije se upokojio u Carigradu. Njegove mošti su prenete u Antiohiju.
On se smatra jednim od najvećih mučenika u istoriji hrišćanstva.
Sedam smrtnih grehova predstavlja jednu od najvažnijih okosnica hrišćanskog učenja i hrišćanske teologije.
Osim časti i slave pobožni su ljudi nagrađeni i većim blagom tj. mirom i spokojstvom duševnim…, istakao je jeromonah Partenije.
Kada je grad Sevastija ostao bez hrišćana, "jedni izgiboše, drugi izbegoše", tada se starac Vlasije povukao u planinu Argeos, i tamo se nastanio u jednoj pešteri.
Prema hrišćanskom shvatanju, jedini pravedni sudija jeste Bog.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Crkveni oci vekovima upozoravaju da je put gordosti – put propasti.
Kada čovek stavi želje u centar svog postojanja, on ulazi u začarani krug u kome se nikada ne može sasvim zasititi – svaka ispunjena želja rađa novu, još veću, i tako u beskraj.
Dok Srpska pravoslavna crkva 3. juna slavi Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu, tiho i dostojanstveno slavi se i sveta podvižnica iz Dečana - kćerka kralja Milutina i sestra Svetog Stefana Dečanskog, čije su svete mošti vekovima svedočile čuda i čuvale svetinju od zla.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za šesti mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Postradao je za Hrista u 18. godini, za vreme vladavine Numerijana.
Iz Patre dolazi svedočenje o sedmogodišnjoj devojčici sa agresivnim oblikom leukemije. Veče pred zakazanu hemoterapiju, njena majka se u suzama molila Svetom Paisiju.
Eksplozija se čula u blizini rimokatoličke crkve u glavnom gradu Ugande, javili su lokalni mediji.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Uprkos rasprostranjenoj slici iz udžbenika i umetnosti, Biblija nigde ne pominje jabuku kao „zabranjeni plod“ – ovo tumačenje poteklo je iz lingvističke igre reči i srednjovekovnih zapadnih predstava, dok Pravoslavna crkva uporno čuva dublji smisao priče o padu čoveka.