Ovaj stari specijalitet, napravljen od čvaraka i začina, nekada je bio nezaobilazan deo trpeze, a danas se vraća kao gurmanski hit koji spaja prošlost i sadašnjost.
U srcu Šumadije, gde miris pečenih starinskih jela budi sećanja na prošla vremena, krije se jedno skromno, a raskošno jelo – šumadijski kavijar. Iako ne dolazi iz mora niti se vadi iz školjki, ovo jelo, poput bisera, nosi u sebi bogatstvo – narodnu mudrost, veštinu i snalažljivost. Pripreman s ljubavlju, od jednostavnih sastojaka koje su naši preci koristili u oskudnim, ali i bogatim danima, Šumadijski kavijar ostaje simbol domaće trpeze, gostoprimstva i topline ognjišta.
Sastojci:
250 g domaćih čvaraka
1–2 čena belog luka
1 kašičica aleve paprike
1 kašičica mlevenog bibera
2 kašike masti (ili putera za blaži ukus)
Prstohvat soli (po ukusu)
shutterstock.com
U nekim krajevima šumadijski vavijar nosi naziv pasteta od čvaraka ili čvarci na mašini
Priprema:
Čvarke samleti u mašini za meso ili usitniti u avanu dok ne postanu glatka smesa. Beli luk sitno iseckati ili izgnječiti i dodati u smesu. mutiti kašiku-dve domaće svinjske masti kako bi se postigla kremasta struktura. Dodati alevu papriku i biber, pa sve dobro promešati dok se ukusi ne sjedine. Poslužiti na domaćem hlebu ili proji, uz jogurt, onako kako su to radili naši preci.
Šumadijski kavijar nije samo jelo – on je priča o minulim vremenima, o skromnosti i umeću da se iz jednostavnog stvori nešto neodoljivo. Njegov ukus nosi sećanje na stare bakine kuhinje, gde su se recepti prenosili s kolena na koleno, ne kao obične kulinarske tajne, već kao deo porodičnog nasleđa. U svakom zalogaju ovog namaza krije se topla priča o Šumadiji, o ljudima koji su znali da od srca naprave gozbu i od običnog trenutka – praznik.
Nekada omiljeni dezert u crnogorskim i hercegovačkim brdima, mladi kajmak sa medom ponovo se vraća među ljubitelje prirodne ishrane – saznajte kako da ga lako napravite kod kuće i uživate u ukusu detinjstva.
Spoj oraha, meda i suvih šljiva uz kap prepečenice krije priču o nekadašnjim slavskim večerima, kada su se oko stola okupljali najmiliji, a svaki zalogaj nosio toplinu domaćinske trpeze.
Ovo izuzetno jelo priprema se u crnogorskim, hercegovačkim i dalmatinskim krajevima, a u drevna vremena u toku kuge jeli su ga Mlečani. Saznajte kako se prema starom receptu priprema ovaj obrok koji je simbol snage i izdržljivosti.
Ovaj neodoljivo ukusan kosovski specijalitet vekovima se priprema u srpskim domovima, a njegov recept krije toplinu ognjišta, majčinsku ljubav i duh tradicije.
U tišini i molitvi Svete gore, bratstvo carske lavre sprema se za noć vaskrsenja – nove sveće se ukrašavaju, saborni hram prekriva se mirisnim cvećem, dok se hleb artos priprema za jutro koje donosi pobedu života nad smrću.
Dok društvene mreže i portali u trci za klikovima nude stotine savremenih načina da ispletete pogaču i ostala peciva za najveći hrišćanski praznik, na Svetoj gori se vekovima ne menja recept za Artos – sveti hleb koji se mesi u tišini, peva molitvama i čuva kao blagoslov.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Ova jednostavna, a neodoljiva pita bez nadeva, prelivena kiselim mlekom i belim lukom, vekovima je simbol topline vranjskih domaćinstava i savršen izbor za siropusnu nedelju pred početak Velikog posta.
Ova jednostavna, a neodoljiva pita od krompira i luka bila je nezaobilazna na slavskim trpezama naših predaka. Isprobajte autentičan recept i vratite duh starih vremena u svoj dom! Savršen obrok u siropusnoj nedelji.
SIropusna nedelja idealna je da se podsetimo obroka koji sa sobom nosi duh prošlih vremena i donosi neponovljiv ukus domaće trpeze, posebno kada se na kraju prelije rastopljenim kajmakom.
Dok društvene mreže i portali u trci za klikovima nude stotine savremenih načina da ispletete pogaču i ostala peciva za najveći hrišćanski praznik, na Svetoj gori se vekovima ne menja recept za Artos – sveti hleb koji se mesi u tišini, peva molitvama i čuva kao blagoslov.
U danima posta, ali i kada post nije obavezan, halva od tahinija i meda pruža zdravu i bogatu alternativu industrijskim slatkišima – bez aditiva, bez veštačkih aroma, sa dubokom duhovnom porukom u svakom zalogaju.
U vreme posta i prolećne obnove tela, ova jednostavna čorba iz narodnog predanja vraća nas ukorenjenim vrednostima i ukusima detinjstva. Starinski, proveren recept objašnjava kako korak po korak pripremiti najlekovitiju čorbu od koprive.
Čorba od sočiva sa neobičnim dodatkom koji menja sve – bez ijedne kapi ulja, a bogata ukusom i duhovnim smirenjem, ovo jelo se prenosi s kolena na koleno među podvižnicima.
U susret Vaskrsu, tradicionalno se farbaju jaja - najčešće crvenom, ali i drugim bojama. Jedno posebno jaje izdvaja se i čuva u kući tokom cele godine kao tzv. čuvarkuća.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.
U Vaskršnjoj poslanici patrijarh Porfirije i arhijereji SPC pozivaju verni narod i sve ljude dobre volje da se odreknu individualizma i vrate Bogu i liturgijskom životu, jer je to jedini pravi odgovor na savremene krize i nesuglasice koje potresaju društvo.
Dvadeset godina unazad, najveći dan za pravoslavne vernike obeležavao je i direktan prenos liturgija iz hramova. Ove godine, zbog blokade, milioni vernika ostaju uskraćeni za najvažniji televizijski prenos u godini.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.