Ovo izuzetno jelo priprema se u crnogorskim, hercegovačkim i dalmatinskim krajevima, a u drevna vremena u toku kuge jeli su ga Mlečani. Saznajte kako se prema starom receptu priprema ovaj obrok koji je simbol snage i izdržljivosti.
Kaštradina je tradicionalno jelo duboko ukorenjeno u kulinarskoj baštini Dalmacije, Like, Crne Gore i južne Hercegovine. Njeno ime potiče od latinske reči castrare, što znači „kastrirati“, a priprema se od mesa kastriranih ovaca ili jarčeva. Ovaj suhomesnati proizvod dobija se soljenjem, salamurenjem, dimljenjem, sušenjem i zrenjem ovčjeg ili kozjeg mesa, što mu daje specifičan, intenzivan miris i bogat ukus.
Istorijski zapisi beleže da se kaštradina nalazila na narodnim trpezama ovih krajeva još u srednjem veku. Trgovačkim putevima tokom Mletačke republike stigla je i do Venecije, gde je, prema zapisima, upravo dalmatinska kaštradina spasila Venecijance od gladi tokom velike epidemije kuge u 17. veku.
Tradicionalno, kaštradina se priprema sa raštanom, keljom ili svežim kupusom. U Dalmaciji se često kuva sa raštikom i peštom, dok je na ostrvu Pagu najčešće poslužuju uz kiseli kupus. U Sinju se, pored kiselog zelja, služi i uz pire krompir.
Provereni stari recept za kaštradinu sa raštanom
Shutterstock
Sastojci:
500 g kaštradine (suvog ovčijeg ili kozjeg mesa)
1 kg raštana
2 glavice crnog luka
2 šargarepe
2–3 lista lovora
5 čenova belog luka
500 g krompira
Biber po ukusu
Priprema:
Suvo meso iseći na komade, oprati u mlakoj vodi, pa ga zajedno sa iseckanim crnim lukom prokuvati oko sat vremena.
Listove raštana oprati, ukloniti tvrde delove stabljike, pa ih prokuvati u blago zakiseljenoj i slanoj vodi. Nakon 30 minuta, napola skuvan raštan procediti, ohladiti i iseći na rezance.
Raštan dodati u lonac sa mesom, zajedno sa lovorom, sitno iseckanom šargarepom, belim lukom i krompirom isečenim na kocke. Kuvati još oko dva sata na srednjoj temperaturi, dok meso potpuno ne omekša, a krompir se ne počne raspadati.
Po želji, jelo se može zgusnuti blagom zaprškom od jedne kašike brašna, kašike masti i prstohvata aleve paprike.
Ovaj recept oslikava bogatstvo ukusa i tradicije koje kaštradina nosi sa sobom, pružajući autentičan doživljaj mediteranske kuhinje.
Pripremite ovu mekanu i mirisnu deliciju uz nekoliko jednostavnih sastojaka – krompir, brašno i malo ljubavi. Recept iz domaće tradicije koji vraća sećanja i unosi toplinu u svaki dom.
Nekada omiljeni dezert u crnogorskim i hercegovačkim brdima, mladi kajmak sa medom ponovo se vraća među ljubitelje prirodne ishrane – saznajte kako da ga lako napravite kod kuće i uživate u ukusu detinjstva.
Spoj oraha, meda i suvih šljiva uz kap prepečenice krije priču o nekadašnjim slavskim večerima, kada su se oko stola okupljali najmiliji, a svaki zalogaj nosio toplinu domaćinske trpeze.
U svetinji na mestu Hristovog groba, pred hiljadama vernika i pod strogim merama bezbednosti, pojavio se sveti plamen – nevidljiv, neoskvrnjen, večan. Ovo čudo još jednom je potvrdilo da vera ne zna za granice, a nada ne prestaje da svetli ni u najmračnijim vremenima.
U tišini i molitvi Svete gore, bratstvo carske lavre sprema se za noć vaskrsenja – nove sveće se ukrašavaju, saborni hram prekriva se mirisnim cvećem, dok se hleb artos priprema za jutro koje donosi pobedu života nad smrću.
Dok društvene mreže i portali u trci za klikovima nude stotine savremenih načina da ispletete pogaču i ostala peciva za najveći hrišćanski praznik, na Svetoj gori se vekovima ne menja recept za Artos – sveti hleb koji se mesi u tišini, peva molitvama i čuva kao blagoslov.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Ova jednostavna, a neodoljiva pita bez nadeva, prelivena kiselim mlekom i belim lukom, vekovima je simbol topline vranjskih domaćinstava i savršen izbor za siropusnu nedelju pred početak Velikog posta.
Ova jednostavna, a neodoljiva pita od krompira i luka bila je nezaobilazna na slavskim trpezama naših predaka. Isprobajte autentičan recept i vratite duh starih vremena u svoj dom! Savršen obrok u siropusnoj nedelji.
SIropusna nedelja idealna je da se podsetimo obroka koji sa sobom nosi duh prošlih vremena i donosi neponovljiv ukus domaće trpeze, posebno kada se na kraju prelije rastopljenim kajmakom.
Ovaj stari specijalitet, napravljen od čvaraka i začina, nekada je bio nezaobilazan deo trpeze, a danas se vraća kao gurmanski hit koji spaja prošlost i sadašnjost.
Dok društvene mreže i portali u trci za klikovima nude stotine savremenih načina da ispletete pogaču i ostala peciva za najveći hrišćanski praznik, na Svetoj gori se vekovima ne menja recept za Artos – sveti hleb koji se mesi u tišini, peva molitvama i čuva kao blagoslov.
U danima posta, ali i kada post nije obavezan, halva od tahinija i meda pruža zdravu i bogatu alternativu industrijskim slatkišima – bez aditiva, bez veštačkih aroma, sa dubokom duhovnom porukom u svakom zalogaju.
U vreme posta i prolećne obnove tela, ova jednostavna čorba iz narodnog predanja vraća nas ukorenjenim vrednostima i ukusima detinjstva. Starinski, proveren recept objašnjava kako korak po korak pripremiti najlekovitiju čorbu od koprive.
Čorba od sočiva sa neobičnim dodatkom koji menja sve – bez ijedne kapi ulja, a bogata ukusom i duhovnim smirenjem, ovo jelo se prenosi s kolena na koleno među podvižnicima.
U svetinji na mestu Hristovog groba, pred hiljadama vernika i pod strogim merama bezbednosti, pojavio se sveti plamen – nevidljiv, neoskvrnjen, večan. Ovo čudo još jednom je potvrdilo da vera ne zna za granice, a nada ne prestaje da svetli ni u najmračnijim vremenima.
U susret Vaskrsu, tradicionalno se farbaju jaja - najčešće crvenom, ali i drugim bojama. Jedno posebno jaje izdvaja se i čuva u kući tokom cele godine kao tzv. čuvarkuća.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.
Dvadeset godina unazad, najveći dan za pravoslavne vernike obeležavao je i direktan prenos liturgija iz hramova. Ove godine, zbog blokade, milioni vernika ostaju uskraćeni za najvažniji televizijski prenos u godini.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.