Pripremite ovu mekanu i mirisnu deliciju uz nekoliko jednostavnih sastojaka – krompir, brašno i malo ljubavi. Recept iz domaće tradicije koji vraća sećanja i unosi toplinu u svaki dom.
Sastojci:
500 g brašna
250 g krompira
100 ml mlake vode
100 ml mleka
1 kašičica šećera
1 kašičica soli
2 kašičice suvog kvasca (ili 25 g svežeg kvasca)
2 kašičice maslaca ili margarina
1 jaje
2-3 kašičice ulja (za premazivanje)
1 kašičica praška za pecivo (opciono, za dodatnu mekoću)
Freepik
Krompir i brašno, osnovni su sastojci ove ukusne, starinske pogače
Priprema:
Krompir ogulite, skuvajte u slanoj vodi i izgnječite ga dok je još vruć. Ostavite da se ohladi na sobnoj temperaturi. U velikoj posudi pomešajte brašno, suvi kvasac, šećer i so. U sredini napravite udubljenje, u koje stavite ohlađeni krompir, mleko, vodu i jaje. Dodajte otopljeni maslac i prašak za pecivo (ako ga koristite). Zamesite glatko i mekano testo. Ako je potrebno, dodajte još malo brašna, ali pazite da ne bude previše gusto.
Pokrijte posudu sa testom i ostavite da se diže na toplom mestu oko 1 sat, ili dok ne udvostruči svoj volumen. Kada je testo naraslo, podelite ga na 2 dela. Prvi deo razvaljajte u krug i stavite u podmazan pleh. Drugi deo testa razvaljajte i stavite ga preko prve kore. Ovu starinsku, tradicionalnu pogaču premažite sa malo ulja i ostavite da se još kratko odmori. Zatim stavite pogaču u prethodno zagrejanu rernu na 180 stepeni i pecite 30-40 minuta dok ne dobije lepu zlatnu boju. Ostavite da se ohladi nekoliko minuta pre nego što je isečete na parčiće.
Ukoliko je slava u vreme posta, umesto tradicionalne čorbe, poslužite ovo jelo koje se ne zaboravlja i iznenadite porodicu i prijatelje receptom koji se savršeno uklapa u svaki praznični meni.
U nekim krajevima ih zovu kolačići sa krstom, u drugim priganice sa krstom, a ponegde jednostavno – slavski kolačići. Bez obzira na naziv, ukus im je uvek isti ako se prave po ovom receptu, koji će sigurno tražiti svako ko se posluži ovom poslasticom.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Ova jednostavna, a neodoljiva pita od krompira i luka bila je nezaobilazna na slavskim trpezama naših predaka. Isprobajte autentičan recept i vratite duh starih vremena u svoj dom! Savršen obrok u siropusnoj nedelji.
Dok su današnje trpeze često pretrpane egzotičnim ukusima, ajmokac – jednostavan sos od belog luka i pilećeg mesa – podseća nas na vreme kada su mirisi iz kuhinje bili najtačniji sat i najlepši poziv za okupljanje oko stola.
Nekada pripremana u manastirima za goste, danas simbol domaće kuhinje i snalažljivosti – otkrivamo recept i priču iza starog balkanskog paprikaša koji je sačuvao duh tradicije.
U vremenu kada su nežne ruke baka bile najbolji začin svakog jela, nastala je bela čorba - jednostavno toplo jelo koje i danas, u jednom zalogaju, budi mirise detinjstva, sigurnost doma i nezaboravne porodične trenutke.
Jednostavna, mirisna poslastica koju je mati Atanasija iz manastira Rukumija godinama čuvala – spoj molitve, vina i meda koji daje posebnu radost postu.
Saznajte kako su monasi manastira Krušedol spremali ovo posno jelo zabeleženo još 1855. godine i zašto ga i danas smatraju hranom koja donosi blagoslov i mir u svakom domu.
Ova izuzetno hranljiva čorba vekovima je služila ne samo za utolu gladi, već i kao simbol vere, posta i zahvalnosti — jelo koje spaja telo i duh kroz molitvu i tradiciju.
U svetu prepunom konflikata i bola, beseda vladike Nikolaja Velimirovića donosi nam lekciju o istinskoj snazi - kako ne uzvratiti istom merom, već prepustiti pravdu Bogu i sačuvati mir u duši.
Postoji razlog zašto ova molitva odzvanja vekovima u srcima vernika i zašto je nazvana „molitvom nad molitvama" - otkrivamo njeno pravo značenje, skrivene dubine i zašto bez nje nijedan dan nije potpun.