Slavsko žito pravi domaćica, a mi donosimo tradicionalni recept za pravljenje slavskog žita, koje se mora kuvati u loncu, nikako u šerpi (lonci bolje provode toplotu, toplota se u njima duže i zadržava, a i nema zagorevanja) i za koji su, da bi se dobro napravilo, potrebni i dva peškira ili dva tanka ćebeta.
Sastojci:
- 500 g pšenice (bjelica)
- 300–500 g šećera (po ukusu)
- 300–500 g mlevenih oraha (po ukusu)
- Vanilin šećer
Potrebno:
Dubok lonac
2 peškira (za plažu) ili tanje ćebad
Opcionalno: gumice za pričvršćivanje
Printskrin Youtube/Radolina recepti jela bez mesa i saveti
Pšenica mora da se dobro ispere da ne ostanu ljuspice
Priprema:
Prvo, pšenicu temeljno operite i očistite od nečistoća. Stavite je u dublji lonac, tako da ima dovoljno prostora za vodu.
Kuvanje: Napunite lonac hladnom vodom, tako da voda bude 4-5 cm iznad nivoa pšenice. Poklopite lonac, ali ne potpuno – najbolje je koristiti poklopac sa otvorom. Stavite lonac na ringlu i pustite da voda počne da vri. Kuvajte pšenicu na umerenoj vatri 45-50 minuta, povremeno proveravajući nivo vode. Ako je potrebno, dodajte još vode tako da uvek bude 2-3 cm više od nivoa pšenice.
Umotavanje: Kada pšenica bude kuvana, sklonite lonac sa šporeta. Uzmite jedan peškir za plažu, rastvorite ga i dobro umotajte lonac, a zatim ga omotajte i drugim peškirom. Za čvrstinu, možete koristiti gumice da zadržite toplotu. Ostavite lonac da stoji 12-15 sati kako bi pšenica dobro nabubrila i upila svu vodu.
Mlevenje: Nakon što se pšenica ohladi i nabubri, odmotajte lonac. Pšenicu stavite na cediljku kako biste uklonili eventualnu preostalu vodu, a zatim je sameljite u mašini za mlevenje mesa, blenderu ili secku (u zavisnosti od količine).
Kombinovanje sa šećerom i orasima: Samlevenu pšenicu pomešajte sa šećerom, orasima i vanilin šećerom, prema svom ukusu. Na kraju, pospite sa prah šećerom i ukrasite jezgrima oraha.
Ovaj jednostavan recept omogućava vam da napravite slavsku žito brzo i lako, a sigurno će se dopasti i vama i vašoj porodici, ali i gostima.
Slavski kolač zapravo simboliše Hrista, koji je hleb života, a vino kojim se kolač preliva prilikom osveštavanja označava Hristovu krv, koja je tekla iz njegovih rana. Odmah nakon osveštavanja, ukućani uzimaju po komadić kolača, a zatim ga seku i služe drugim gostima uz ručak.
U nekim delovima Srbije, domaćin ili mlađi član porodice odlazi lično do prijatelja i poziva ga na slavu, uz prijateljski razgovor. Uoči slave, u nekim krajevima se kao pozvnica onome koga domaćin želi da ugosti, šalje manji hleb ili lepinja...
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Bez komplikovanih koraka i namirnica koje morate posebno da kupujete, ovaj mekani kolač priprema se brzo, a završni dodir daju šećer u prahu i mirisna korica pomorandže.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Kuvana pšenica nije simbol smrti, već života onih koji su živeli i koji sada žive u veri sa Bogom i svojom krsnom slavom. Istina je, takođe, da su svi sveci živi, jer u Bogu niko ne može biti mrtav - Bog je Bog živih, a ne mrtvih.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
Obeležavanje svetitelja zaštitnika porodice kroz vekove je sačuvalo svoje mesto u životu srpskih porodica, ali su se uz molitvu, slavski kolač i sveću razvili i brojni narodni običaji koji nisu deo crkvenog učenja
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.