Dok je trpeo stradanje, zahvaljivao je Bogu i ukoravao cara zbog njegovog neznaboštva.
Srpska pravoslavna crkva 23. avgusta proslavlja Svetog mučenika i arhiđakona Lavrentija, jednog od velikih ranih hrišćanskih mučenika koji je stradao u vreme cara Dekija, 258. godine. Njegov život ostao je upamćen po veri, milosrđu i nepokolebljivosti tokom mučenja.
Kada je poginuo papa Stefan, na njegovo mesto postavljen je Sikst, rodom Atinjanin, koji je najpre bio filozof, a potom primio hrišćansku veru. U vreme kada su rimski episkopi jedan za drugim stradali, prihvatiti tu službu značilo je biti spreman na mučeništvo.
Car Dekije bio je odlučan u nameri da uništi hrišćanstvo. Papa Sikst ubrzo je izveden na sud zajedno sa svojim đakonima Felikisimom i Agapitom. Nakon što su posečeni, uhvaćen je i Lavrentije.
Brinuo o crkvenim dobrima i pomagao nevoljnima
Sveti Lavrentije prethodno je, kao crkveni rizničar i ekonom, uredio crkvene stvari. Crkvene dragocenosti poverio je udovici Kiriakiji, kako bi ih sačuvao od onih koji su progonili hrišćane.
Tom prilikom iscelio je Kiriakiju od teške glavobolje dodirom ruku, a slepcu Kriskentionu povratio vid. Kada je potom bačen u tamnicu, tamo je od slepila iscelio dugogodišnjeg sužnja Lukilija i krstio ga.
Pravoslavna mitropolija crnogorsko-primorska
Sveti Lavrentije
Videvši čudo i veru Svetog Lavrentija, krstio se i tamničar Ipolit, koji je kasnije takođe postradao za Hrista.
Pred carem nije porekao Hrista
Lavrentije nije hteo da se odrekne svoje vere. Pred carem Dekijem savetovao je da se odrekne lažnih bogova i okrene Hristu. Zbog toga je bio podvrgnut teškim mukama.
Bio je tučen kamenjem po licu i celom telu, a zatim udaran sindžirom sa oštrim zupcima. Njegovom stradanju prisustvovao je vojnik Roman, koji je, videvši njegovu postojanost, poverovao u Hrista. Roman je zbog toga odmah posečen.
Mučenje Svetog Lavrentija nastavljeno je na još strašniji način. Položili su ga nagog na gvozdenu lesu i podložili ognju.
Ni tada se nije odrekao Hrista. Dok je trpeo stradanje, zahvaljivao je Bogu i ukoravao cara zbog njegovog neznaboštva. Tako je do kraja ostao veran Hristu i svojoj veri.
Kada je predao svoju čistu i junačku dušu Bogu, njegovo telo noću je uzeo Ipolit i odneo ga najpre u dom Kiriakije, a zatim u jednu pećinu, gde ga je časno sahranio.
Sveti mučenik i arhiđakon Lavrentije postradao je sa ostalim hrišćanima 258. godine, ostavivši primer vere koja nije poklekla ni pred najtežim mukama.
Tropar Svetom mučeniku i arhiđakonu Lavrentiju, glas 4:
„Mučenik Tvoj Gospode, Lavrentije, u stradanju svome je primio nepropadljivi venac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobedi, a razori i nemoćnu drskost demona: Njegovim molitvama spasi duše naše.“
Život Prepodobnih Isakija, Dalmata i Favsta ostao je zapamćen u Crkvi kao svedočanstvo o tome da se istinsko bogatstvo čoveka ne nalazi u časti, položaju i prolaznim dobrima, već u životu usmerenom ka Bogu.
Među onima koji nisu želeli da učestvuju u idolopoklonstvu bilo je i sedam mladih vojnika, sinova uglednih efeskih starešina: Maksimilijan, Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.