Dok je trpeo stradanje, zahvaljivao je Bogu i ukoravao cara zbog njegovog neznaboštva.
Srpska pravoslavna crkva 23. avgusta proslavlja Svetog mučenika i arhiđakona Lavrentija, jednog od velikih ranih hrišćanskih mučenika koji je stradao u vreme cara Dekija, 258. godine. Njegov život ostao je upamćen po veri, milosrđu i nepokolebljivosti tokom mučenja.
Kada je poginuo papa Stefan, na njegovo mesto postavljen je Sikst, rodom Atinjanin, koji je najpre bio filozof, a potom primio hrišćansku veru. U vreme kada su rimski episkopi jedan za drugim stradali, prihvatiti tu službu značilo je biti spreman na mučeništvo.
Car Dekije bio je odlučan u nameri da uništi hrišćanstvo. Papa Sikst ubrzo je izveden na sud zajedno sa svojim đakonima Felikisimom i Agapitom. Nakon što su posečeni, uhvaćen je i Lavrentije.
Brinuo o crkvenim dobrima i pomagao nevoljnima
Sveti Lavrentije prethodno je, kao crkveni rizničar i ekonom, uredio crkvene stvari. Crkvene dragocenosti poverio je udovici Kiriakiji, kako bi ih sačuvao od onih koji su progonili hrišćane.
Tom prilikom iscelio je Kiriakiju od teške glavobolje dodirom ruku, a slepcu Kriskentionu povratio vid. Kada je potom bačen u tamnicu, tamo je od slepila iscelio dugogodišnjeg sužnja Lukilija i krstio ga.
Pravoslavna mitropolija crnogorsko-primorska
Sveti Lavrentije
Videvši čudo i veru Svetog Lavrentija, krstio se i tamničar Ipolit, koji je kasnije takođe postradao za Hrista.
Pred carem nije porekao Hrista
Lavrentije nije hteo da se odrekne svoje vere. Pred carem Dekijem savetovao je da se odrekne lažnih bogova i okrene Hristu. Zbog toga je bio podvrgnut teškim mukama.
Bio je tučen kamenjem po licu i celom telu, a zatim udaran sindžirom sa oštrim zupcima. Njegovom stradanju prisustvovao je vojnik Roman, koji je, videvši njegovu postojanost, poverovao u Hrista. Roman je zbog toga odmah posečen.
Mučenje Svetog Lavrentija nastavljeno je na još strašniji način. Položili su ga nagog na gvozdenu lesu i podložili ognju.
Ni tada se nije odrekao Hrista. Dok je trpeo stradanje, zahvaljivao je Bogu i ukoravao cara zbog njegovog neznaboštva. Tako je do kraja ostao veran Hristu i svojoj veri.
Kada je predao svoju čistu i junačku dušu Bogu, njegovo telo noću je uzeo Ipolit i odneo ga najpre u dom Kiriakije, a zatim u jednu pećinu, gde ga je časno sahranio.
Sveti mučenik i arhiđakon Lavrentije postradao je sa ostalim hrišćanima 258. godine, ostavivši primer vere koja nije poklekla ni pred najtežim mukama.
Tropar Svetom mučeniku i arhiđakonu Lavrentiju, glas 4:
„Mučenik Tvoj Gospode, Lavrentije, u stradanju svome je primio nepropadljivi venac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobedi, a razori i nemoćnu drskost demona: Njegovim molitvama spasi duše naše.“
Život Prepodobnih Isakija, Dalmata i Favsta ostao je zapamćen u Crkvi kao svedočanstvo o tome da se istinsko bogatstvo čoveka ne nalazi u časti, položaju i prolaznim dobrima, već u životu usmerenom ka Bogu.
Među onima koji nisu želeli da učestvuju u idolopoklonstvu bilo je i sedam mladih vojnika, sinova uglednih efeskih starešina: Maksimilijan, Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.
Jedna pouka ruskog svetitelja posebno se odnosi na trenutke kada tuđa nepravda probudi bes, želju za osvetom ili potrebu da uzvratimo, ali odgovor koji nudi ide u sasvim drugom smeru.
Jedan od Sedamdesetorice nije pred rimskom vlašću branio samo sebe, već je sastavio odbranu hrišćanske vere i zatražio da se vernici ne gone bez stvarne krivice.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Začeće Svetog Jovana Preteče i Krstitelja po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola Tomu. Katolička crkva obeležava Svetog Bruna, Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Foku i Svetog proroka Jonu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Haritinu. Katolička crkva obeležava Svetu Faustinu Kovalsku, Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.