Sve nevolje prihvatao je Hrista radi, ne odričući se vere koju je ispovedao.
Srpska pravoslavna crkva 21. avgusta proslavlja Svetog Emilijana Ispovednika, episkopa Kizičkog, svetitelja koji je ostao nepokolebljiv u veri i odbrani svetih ikona, iako je zbog toga pretrpeo progonstva, mučenja i zatočenja.
Sveti Emilijan poticao je iz grada Kizmika, koji se nalazio na obali Mramornog mora. Zbog svog podvižničkog i asketskog života udostojio se arhijerejskog čina i postao episkop Kizički.
U vreme cara Lava III Isavrijanca, koji je vladao od 717. do 741. godine i bio jedan od najupornijih protivnika poštovanja svetih ikona, započela su velika stradanja svetitelja.
Od episkopa Emilijana zahtevano je da se odrekne poštovanja časnih i svetih ikona i prihvati ikonoborstvo. Svetitelj, međutim, nije pristao da se odrekne učenja Crkve i Svetih otaca. Ostao je veran pravoslavnoj veri, zbog čega je od jeretika pretrpeo mnoga stradanja.
SPC
Sveti Emilijan Ispovednik
Sveti Emilijan je zbog svoje nepokolebljivosti bio proganjan i zatvaran, a tokom zatočeništva podnosio je mnoga poniženja i zlostavljanja. Sve nevolje prihvatao je Hrista radi, ne odričući se vere koju je ispovedao. Njegovo stradanje bilo je svedočanstvo vernosti Crkvi i njenom učenju o svetim ikonama.
Iako je bio izložen pritiscima i patnjama, Sveti Emilijan je sve podnosio sa nadom u Boga, verujući da privremena stradanja Hrista radi vode ka večnim dobrima. Posle mnogih iskušenja i progona, upokojio se u Gospodu 820. godine.
Njegov život ostao je primer istrajnosti u veri u vremenu kada je bilo potrebno hrabro stati u odbranu učenja Crkve.
Zbog svog ispovedništva Sveti Emilijan se i danas proslavlja kao jedan od svetitelja koji su stradanjem posvedočili vernost pravoslavlju.
Tropar Svetom Emilijanu Ispovedniku, glas 8:
Nastavniče Pravoslavlja, učitelju pobožnosti i čistote, svećnjače vaseljene, bogonadahnuti ukrasu arhijereja, Emilijane premudri, učenjem tvojim sve si prosvetio, sviralo duhovna, moli Hrista Boga, da spase duše naše.
Postradao je zbog vere u Hrista, a njegovo mučeništvo ostalo je jedno od najznačajnijih svedočanstava vere prve Crkve i primer hrišćanske postojanosti koji se vekovima prenosi.
Među onima koji nisu želeli da učestvuju u idolopoklonstvu bilo je i sedam mladih vojnika, sinova uglednih efeskih starešina: Maksimilijan, Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.