Sve nevolje prihvatao je Hrista radi, ne odričući se vere koju je ispovedao.
Srpska pravoslavna crkva 21. avgusta proslavlja Svetog Emilijana Ispovednika, episkopa Kizičkog, svetitelja koji je ostao nepokolebljiv u veri i odbrani svetih ikona, iako je zbog toga pretrpeo progonstva, mučenja i zatočenja.
Sveti Emilijan poticao je iz grada Kizmika, koji se nalazio na obali Mramornog mora. Zbog svog podvižničkog i asketskog života udostojio se arhijerejskog čina i postao episkop Kizički.
U vreme cara Lava III Isavrijanca, koji je vladao od 717. do 741. godine i bio jedan od najupornijih protivnika poštovanja svetih ikona, započela su velika stradanja svetitelja.
Od episkopa Emilijana zahtevano je da se odrekne poštovanja časnih i svetih ikona i prihvati ikonoborstvo. Svetitelj, međutim, nije pristao da se odrekne učenja Crkve i Svetih otaca. Ostao je veran pravoslavnoj veri, zbog čega je od jeretika pretrpeo mnoga stradanja.
SPC
Sveti Emilijan Ispovednik
Sveti Emilijan je zbog svoje nepokolebljivosti bio proganjan i zatvaran, a tokom zatočeništva podnosio je mnoga poniženja i zlostavljanja. Sve nevolje prihvatao je Hrista radi, ne odričući se vere koju je ispovedao. Njegovo stradanje bilo je svedočanstvo vernosti Crkvi i njenom učenju o svetim ikonama.
Iako je bio izložen pritiscima i patnjama, Sveti Emilijan je sve podnosio sa nadom u Boga, verujući da privremena stradanja Hrista radi vode ka večnim dobrima. Posle mnogih iskušenja i progona, upokojio se u Gospodu 820. godine.
Njegov život ostao je primer istrajnosti u veri u vremenu kada je bilo potrebno hrabro stati u odbranu učenja Crkve.
Zbog svog ispovedništva Sveti Emilijan se i danas proslavlja kao jedan od svetitelja koji su stradanjem posvedočili vernost pravoslavlju.
Tropar Svetom Emilijanu Ispovedniku, glas 8:
Nastavniče Pravoslavlja, učitelju pobožnosti i čistote, svećnjače vaseljene, bogonadahnuti ukrasu arhijereja, Emilijane premudri, učenjem tvojim sve si prosvetio, sviralo duhovna, moli Hrista Boga, da spase duše naše.
Postradao je zbog vere u Hrista, a njegovo mučeništvo ostalo je jedno od najznačajnijih svedočanstava vere prve Crkve i primer hrišćanske postojanosti koji se vekovima prenosi.
Među onima koji nisu želeli da učestvuju u idolopoklonstvu bilo je i sedam mladih vojnika, sinova uglednih efeskih starešina: Maksimilijan, Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.
Tokom praznične Liturgije u hramu Svetog pravednog Josifa u Hjustonu primili su Svetu tajnu krštenja i miropomazanja, a njihov dolazak u Pravoslavnu crkvu bio je deo samog bogosluženja.
Susret jereja Leonida Bratkova sa sedamdesetogodišnjom Anom otvorio je pitanje da li je krštenje samo utočište pred smrću ili poziv na promenu i oproštaj.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Život Prepodobnih Isakija, Dalmata i Favsta ostao je zapamćen u Crkvi kao svedočanstvo o tome da se istinsko bogatstvo čoveka ne nalazi u časti, položaju i prolaznim dobrima, već u životu usmerenom ka Bogu.
U vreme cara Antioha IV Epifana porodica je odbila da prihvati idolopoklonstvo, a njihovo svedočanstvo vekovima ostaje primer istrajnosti, hrabrosti i poverenja u Boga.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnogučenika Dometija po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti prorok Samuilo. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Bernarda, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od osvećenih plodova i litija do neobičnih običaja u različitim zemljama, iza ovog praznika krije se priča mnogo dublja od onoga što se vidi na prvi pogled.
Na ovaj dan hramovi su puni vernika i grožđa, ali iza ovog praznika krije se mnogo dublja poruka: događaj na gori Tavor otkriva tajnu Hristove slave i nosi snažnu pouku za život svakog hrišćanina.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Tumačeći proročanske reči Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o prolaznosti telesnog izgleda, ali još više upozorava na ono što se događa sa dušom kada je čovek zapostavi zarad raskoši, gordosti i telesnih uživanja.
Probajte tikvice punjene pirinčem po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu Presvetoj Bogorodici za četvrtak i duhovno se nadahnite poukom Svetog Jovana Šangajskog.