MUČENIČKI POSTRADALI ZA HRISTA: Danas slavimo Svete apostole i đakone Prohora, Nikanora, Timona i Parmena
Njihova imena vezuju se za početke širenja Hristove vere i apostolsku službu.
Među onima koji nisu želeli da učestvuju u idolopoklonstvu bilo je i sedam mladih vojnika, sinova uglednih efeskih starešina: Maksimilijan, Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.
Srpska pravoslavna crkva 17. avgusta proslavlja Svetih sedam mučenika u Efesu, mladiće koji su za vreme velikog gonjenja hrišćana pod carem Dekijem ostali verni Hristu i odbili da prinesu žrtvu neznabožačkim idolima.
Prema crkvenom predanju, car Dekije stigao je u Efes, gde je priredio veliko praznovanje u čast paganskih božanstava, praćeno stradanjem i progonom hrišćana.
Među onima koji nisu želeli da učestvuju u idolopoklonstvu bilo je i sedam mladih vojnika, sinova uglednih efeskih starešina: Maksimilijan, Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred cara, mladići su se sklonili na brdo Ohlon, nedaleko od Efesa, i sakrili u jednoj pećini. Kada je Dekije saznao gde se nalaze, naredio je da se ulaz u pećinu zazida kako bi mladići umrli.
Međutim, prema predanju, Bog je nad njima projavio čudesnu promisao. Mladići su zaspali dubokim snom, a njihovo telo sačuvano je od propadanja. Dvojica potajnih hrišćana, carski dvorjani Teodor i Rufin, uspeli su da uz zazidanu pećinu ostave bakarni kovčežić sa olovnim pločama na kojima su bila ispisana imena sedmorice i svedočanstvo o njihovom stradanju.
Prošlo je više od dve stotine godina. Za vreme cara Teodosija Mlađeg, među hrišćanima se povela velika rasprava o vaskrsenju mrtvih. Dok su jedni sumnjali u istinu opšteg vaskrsenja, car se sa tugom molio Bogu da ljudima pokaže istinu.
Upravo tada pastiri koji su čuvali stada na brdu Ohlon počeli su da uzimaju kamenje sa zazidane pećine kako bi napravili torove za ovce. Kada je otvorena pećina, sedmorica mladića su se probudila iz sna - mladi, zdravi i nepromenjeni, kao da su tek prethodne noći zaspali.
Vest o čudu brzo se proširila, a car Teodosije je lično došao da ih vidi. Sa velikom svitom razgovarao je sa njima i saslušao njihovo svedočenje. Sedmorica mladića tako su postali živi svedoci Božije sile i nade u vaskrsenje mrtvih.
Posle sedam dana ponovo su usnuli smrtnim snom, očekujući opšte vaskrsenje. Car je želeo da njihova tela položi u zlatne kovčege, ali su mu se mladići javili u snu i poručili da ih ostavi na zemlji, na mestu gde su i ranije počivali.
Njihovo čudesno javljanje Crkva pamti kao snažno svedočanstvo vere u vaskrsenje i podsećanje da smrt, za one koji se uzdaju u Boga, nije poslednja reč.
Njihova imena vezuju se za početke širenja Hristove vere i apostolsku službu.
Njihov život bio je ispunjen propovedanjem, služenjem Crkvi, stradanjem i podnošenjem različitih iskušenja.
U vreme cara Antioha IV Epifana porodica je odbila da prihvati idolopoklonstvo, a njihovo svedočanstvo vekovima ostaje primer istrajnosti, hrabrosti i poverenja u Boga.
Postradao je zbog vere u Hrista, a njegovo mučeništvo ostalo je jedno od najznačajnijih svedočanstava vere prve Crkve i primer hrišćanske postojanosti koji se vekovima prenosi.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Sveti Karp bio je episkop tijatirski, a Sveti Papil đakon.
U ime Gospodnje izgonio je demone, lečio bolesti i pozivao ljude da napuste idolopoklonstvo i prihvate hrišćansku veru.
Iako je zbog svoje vere bila izložena mučenju i brojnim stradanjima, ostala je nepokolebljiva do poslednjeg trenutka života.
Nakon dugogodišnjeg propovedanja Jevanđelja i služenja Crkvi, Sveti Jerotej je krajem prvog veka postradao mučeničkom smrću za Hrista.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.