Post lako može da se svede na spisak namirnica kojih se odričemo, broj dana koje izdržavamo i pitanje šta ćemo pripremiti za sledeći obrok. Ali ako se tokom posta menja samo sadržaj tanjira, a ne i odnos prema drugima, molitvi i sopstvenim slabostima, promašena je njegova suština. Jednu od važnih smernica za razumevanje posta dao je starac Pajsije Svetogorac, ukazujući na ono što treba da se dogodi u čoveku dok se odriče.
- Smisao posta nije samo da oslabimo telo, već da kroz uzdržanje omekšamo srce i u njemu napravimo mesta za ljubav i molitvu - govorio je starac Pajsije.
U toj misli post dobija drugačiju meru. Nije najvažnije koliko smo se nečega odrekli, već šta se u nama otvorilo zahvaljujući tom odricanju. Kada se čovek uzdržava od hrane, trebalo bi da dobije više prostora za ono što se u svakodnevici lako izgubi: za tišinu, molitvu, zahvalnost i pažnju prema drugome. Post tako nije samo promena jelovnika, već prilika da čovek primeti šta se događa u njegovom srcu.
Uzdržanje od hrane trebalo bi da bude pomoć čoveku da se odrekne i onoga što ga udaljava od Boga i bližnjih: osude, razdražljivosti, sebičnosti, potrebe da uvek bude u pravu. Nije mnogo vredno odreći se određene hrane ako istovremeno čuvamo ljutnju, ne praštamo ili olako povređujemo druge.
Zato je moguće postiti strogo, a ostati tvrd prema drugome. Moguće je paziti šta je na trpezi, a ne paziti šta izlazi iz naših usta. Pouka starca Pajsija vraća post na njegovo pravo mesto, ka srcu. Ako ono postaje mekše, spremnije za molitvu i ljubav, tada odricanje dobija svoj smisao.
Jer pravi trag posta ne vidi se na tanjiru, već u čoveku koji posle njega postaje drugačiji.
Starac iz Optine podsetio je da se put ka Hristu ne pokazuje samo molitvom i ličnom pobožnošću, već i spremnošću da sa ljubavlju nosimo slabosti i teškoće svojih bližnjih.
Veliki ruski svetitelj podseća da se srce čuva od prolaznih želja kroz uzdržanje, molitvu i budnost, jer je ono mesto susreta čoveka sa Bogom.
Svetogorski starac u knjizi „Povratak Bogu – od zemlje ka Nebu“ otkrio je zašto čovek, uprkos obilju, često gubi pravi mir.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je da se od čoveka ne traži ono što prevazilazi njegove mogućnosti, već iskren trud, istrajnost i poverenje u Boga, čak i onda kada se čini da je svaki korak težak.