Duhovna riznica 14.08.2026 | 14:00

ŠTA SE ZAISTA MENJA KADA POČNE POST: Starac Pajsije objašnjava šta pokazuje da li nam je uzdržanje zaista donelo promenu

Slika Autora
Izvor: Religija.rs
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
ŠTA SE ZAISTA MENJA KADA POČNE POST: Starac Pajsije objašnjava šta pokazuje da li nam je uzdržanje zaista donelo promenu
Republika, SPC

Svetogorski starac podseća da odricanje nema puni smisao ako čovek istovremeno ne pronađe više mesta za molitvu, ljubav, praštanje i mir u odnosima sa drugima.

Post lako može da se svede na spisak namirnica kojih se odričemo, broj dana koje izdržavamo i pitanje šta ćemo pripremiti za sledeći obrok. Ali ako se tokom posta menja samo sadržaj tanjira, a ne i odnos prema drugima, molitvi i sopstvenim slabostima, promašena je njegova suština. Jednu od važnih smernica za razumevanje posta dao je starac Pajsije Svetogorac, ukazujući na ono što treba da se dogodi u čoveku dok se odriče.

- Smisao posta nije samo da oslabimo telo, već da kroz uzdržanje omekšamo srce i u njemu napravimo mesta za ljubav i molitvu - govorio je starac Pajsije.

U toj misli post dobija drugačiju meru. Nije najvažnije koliko smo se nečega odrekli, već šta se u nama otvorilo zahvaljujući tom odricanju. Kada se čovek uzdržava od hrane, trebalo bi da dobije više prostora za ono što se u svakodnevici lako izgubi: za tišinu, molitvu, zahvalnost i pažnju prema drugome. Post tako nije samo promena jelovnika, već prilika da čovek primeti šta se događa u njegovom srcu.

Uzdržanje od hrane trebalo bi da bude pomoć čoveku da se odrekne i onoga što ga udaljava od Boga i bližnjih: osude, razdražljivosti, sebičnosti, potrebe da uvek bude u pravu. Nije mnogo vredno odreći se određene hrane ako istovremeno čuvamo ljutnju, ne praštamo ili olako povređujemo druge.

Zato je moguće postiti strogo, a ostati tvrd prema drugome. Moguće je paziti šta je na trpezi, a ne paziti šta izlazi iz naših usta. Pouka starca Pajsija vraća post na njegovo pravo mesto, ka srcu. Ako ono postaje mekše, spremnije za molitvu i ljubav, tada odricanje dobija svoj smisao.

Jer pravi trag posta ne vidi se na tanjiru, već u čoveku koji posle njega postaje drugačiji.