OVO JE TERET KOJI ČOVEK NOSI, A DA I NIJE SVESTAN KOLIKO GA RAZARA: Starac Tadej upozorio da neprijatelj nije tamo gde mislite
Reči duhovnika iz Vitovnice podsećaju da se najveće unutrašnje borbe često vode u čovekovim mislima.
Veliki ruski svetitelj podseća da se srce čuva od prolaznih želja kroz uzdržanje, molitvu i budnost, jer je ono mesto susreta čoveka sa Bogom.
U svakodnevnoj trci za udobnošću, uživanjem i telesnim zadovoljstvima čovek lako zaboravlja da njegov život ne čini samo ono što je prolazno i vidljivo. Kada potrebe tela zauzmu prvo mesto, u čoveku može oslabiti osećaj za tišinu, molitvu i duhovnu budnost. Srce opterećeno brigama, željama i neumerenim uživanjima gubi onu unutrašnju lakoću koja ga usmerava ka Bogu.
Sveti Jovan Kronštatski podseća da se srce čuva uzdržanjem, pažnjom i stalnim staranjem o unutrašnjem životu. O tome je ostavio jednostavnu, ali duboku pouku u kojoj govori o srcu kao mestu Božjeg prisustva u čoveku.
- Srce je tanano, lako, duhovno, nebesko po prirodi svojoj. Čuvaj ga; ne opterećuj, ne ozemljuj ga, budi krajnje uzdržan u hrani i piću i uopšte u zadovoljstvima telesnim. Srce je hram Božji - govorio je Sveti Jovan Kronštatski.
Reči ruskog svetitelja ne govore samo o meri u hrani i piću, već o celokupnom odnosu čoveka prema životu. Kada čovek dozvoli da ga vode samo telesne potrebe, strasti i prolazna zadovoljstva, lako zapostavlja ono što mu donosi istinski mir. Zato Sveti Jovan poziva na čuvanje srca, jer se upravo u njemu oblikuju čovekove misli, osećanja i odnos prema Bogu.
U vremenu kada se čoveku često nudi da sreću traži u spoljašnjim stvarima, pouka Svetog Jovana Kronštatskog vraća pažnju na ono što nosimo u sebi. Srce koje nije zarobljeno prolaznim ostaje otvoreno za duhovni život i susret sa Bogom.
Reči duhovnika iz Vitovnice podsećaju da se najveće unutrašnje borbe često vode u čovekovim mislima.
Kada se pojave nemir, praznina i nezadovoljstvo, ljudi često traže uzrok u okolnostima i drugima, ali svetogorski starac ukazuje na dublji razlog i poziva na unutrašnje preispitivanje.
Jedan od najpoštovanijih svetitelja novijeg doba ostavio je duboku pouku o blagorodnosti kao najvišem obliku unutrašnje lepote duše.
Duhovnik Ruske pravoslavne crkve ostavio je kratku, ali snažnu pouku o tome kako male slabosti mogu da promene čovekov odnos prema drugima, materijalnom i Bogu.
Veliki ruski svetitelj na jednostavan način osvetljava tešku istinu: sve što se meri slavom i bogatstvom gubi smisao pred delima učinjenim drugome.
Savet svetitelja posebno je zahtevan za čoveka koji je doživeo nepravdu, jer traži da se pred Bogom pomoli upravo za onoga ko mu je naneo bol.
Svetogorski starac je objašnjavao zašto će mučenici poslednjih vremena biti uzvišeniji od svih i upozoravao da se vera ne pokazuje divljenjem svetiteljima, već spremnošću da se njihovim putem zaista krene.
Ruski duhovnik upozorava na trenutak kada nevolja postane toliko teška da čovek počne da gubi oslonac i otkriva zašto upravo tada treba biti posebno oprezan sa onim što se događa u njegovim mislima.
Rukopis iz 12. veka, nastao po narudžbini kneza Miroslava, zbog svoje osetljivosti javnosti se izlaže svega nekoliko dana godišnje
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
Neka od najpoznatijih pravila vezanih za sahranu i period žalosti nemaju nikakvo hrišćansko uporište, a stručnjaci upozoravaju da sujeverje može dodatno otežati proces prihvatanja gubitka.
U besedi za sredu 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje Isaijino proročanstvo sa Ovaploćenjem i objašnjava kako se kroz Gospoda Isusa Hrista prepoznaje Onaj koji je govorio kroz proroke.
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
Od drevne tradicije do savremenog umetničkog izraza, u Galeriji Kolarčeve zadužbine susreću se različite škole, tehnike i poetike.
Ikone su vidljivi, opipljivi prozor u duhovni svet i sredstvo komunikacije sa Bogom i svetiteljima.
Udaljavanje od Crkve je veoma opasno po čoveka.
Pouka kiparskog arhijereja govori o takvim trenucima: rasejanost, umor i osećaj da ništa ne dobijamo dok stojimo u hramu lako postanu opravdanje za ostanak kod kuće.
Mitropolit budimljansko-nikšićki besedio je o nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske tokom pomena u Pivskom manastiru, što je ponovo otvorilo pitanje granica crkvene besede i verskih sloboda u Crnoj Gori.
Od drevne tradicije do savremenog umetničkog izraza, u Galeriji Kolarčeve zadužbine susreću se različite škole, tehnike i poetike.