Veliki srpski svetitelj objašnjava da reč koju hrišćani svakodnevno izgovaraju krije odgovor koji nije samo pitanje znanja, već i način života.
Čak i revnosniji vernik mogao bi da zastane pred naizgled najobičnijim pitanjem: šta je to Jevanđelje? Reč koju svakodnevno nebrojeno puta čujemo, izgovaramo i čitamo toliko je prisutna u životu Crkve da se ponekad podrazumeva da znamo njen pravi smisao. Ali koliko bi nas umelo da u nekoliko reči odgovori na ovo pitanje? Jedan od najkraćih i najjasnijih odgovora na to pitanje dao je Sveti Justin Ćelijski, povezujući Jevanđelje sa samim načinom hrišćanskog života.
- Ukratko, šta je Sveto Jevanđelje Hristovo? Hristovo Jevanđelje, u dve reči, to je: molitva i post. On je Sam objavio da se molitvom i postom čisti čovek, svaki čovek, svaka duša čisti se od svake prljavštine, čisti se i od svih najstrašnijih demona i đavola. Hiljade i milioni đavola u mojoj i tvojoj duši, molitva i post je jedina sila, veli Spasitelj, koja izgoni svu tu gadljivu i crnu i paklenu i smrdljivu (prljavštinu) iz duša naših. Kad je Gospod hteo da propiše lek, svelek za svaki greh, On je svetim Učenicima Svojim objavio: „Ovaj se rod izgoni samo molitvom i postom.“ Gle, rod demonski, rod đavolji, sve vrste zla, sve vrste greha, sve vrste strasti izgone se iz duše samo molitvom i postom. Eto, može se slobodno reći da je pravoslavlje molitva i post. To nas vraća na Jevanđelje“, govorio je Sveti Justin Ćelijski.
U ovoj pouci Sveti Justin ne govori o Jevanđelju samo kao o pojmu koji poznajemo iz crkvenih knjiga i bogoslužbenog života. On ga vezuje za molitvu i post, odnosno za konkretan podvig kojim čovek svoju veru pretvara u život. Zato njegovo pitanje nije samo šta znači reč „Jevanđelje“, već šta ta reč traži od onoga koji je izgovara.
Odgovor Svetog Justina je kratak, ali ne i lak: Jevanđelje se ne završava na slušanju. Ono počinje onda kada molitva i post postanu deo čovekovog života.
Čitanje Jevanđelja za četvrtak 12. sedmice po Duhovima
Foto: SPC
Jevanđelje
Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 186 (8,7-15)
7. Nego kao što u svemu izobilujete: u veri, i u reči, i u znanju. i u svakom staranju i u ljubavi vašoj prema nama. da izobilujete i u ovoj milostinji. 8. Ne govorim ovo kao zapovest, nego da kroz revnost drugih proverim iskrenost ljubavi vaše. 9. Jer znate blagodat Gospoda našega Isusa Hrista, da bogat budući, vas radi osiromaši, da se vi njegovim siromaštvom obogatite.
10. I savet dajem u ovome. jer ovo koristi vama, koji počeste ne samo da činite, nego i da želite to još od lanjske godine. 11. A sada dovršite to i na delu, da kao što beše dobra volja da želite, tako da učinite od onoga što imate. 12. Jer ako ima ko dobru volju, mio je po onome što ima, a ne po onome što nema. 13. Jer ne da drugima bude olakšanje, a vama nevolja, nego podjednako, 14. U sadašnje vreme vaš suvišak da bude za njihov nedostatak, da i njihov suvišak bude za vaš nedostatak: da bude jednakost. 15. Kao što je napisano: „Ko je mnogo skupio, nije mu preteklo; i ko je malo skupio, nije mu nedostalo.”
Jevanđelje po Marku, začalo 11. (3,6-12)
6. I izišavši fariseji odmah učiniše veće protiv njega sa irodovcima kako bi ga pogubili. 7. A Isus otide sa učenicima svojim prema moru; i mnogi narod iz Galileje pođe za njim, i iz Judeje, 8. I iz Jerusalima, i iz Idumeje, i s one strane Jordana i od Tira i Sidona mnoštvo veliko, čuvši šta on čini, dođe k njemu. 9. I reče učenicima svojim da lađica za njega bude spremna zbog naroda, da ga ne pritešnjavaju. 10. Jer mnoge isceli, tako da navaljivahu na njega koji imahu rane da ga se dotaknu. 11. I nečisti duhovi kad god bi ga videli, pripadahu k njemu i vikahu govoreći: „Ti si Sin Božiji.” 12. I mnogo im prećaše da ga ne razglašavaju.
Jedna njegova pouka govori o opasnosti koja se ne prepoznaje po krstu, molitvi i izgovorenim rečima, već po onome što čovek čini kada ga niko ne posmatra.
Pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako iskrena molitva i dobra namera mogu doneti utehu i snagu čoveku koji prolazi kroz težak period i pomoći mu da se približi Bogu
Oštra pouka svetitelja otkriva zašto žaljenje zbog učinjenog samo po sebi nije dovoljno i šta čovek mora da promeni da bi pokajanje zaista imalo smisla.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.