KAKO DA PREPOZNATE KOJE MISLI SU OD BOGA, A KOJE OD ĐAVOLA: Varsanufije Optinski objasnio po čemu ćete ih uvek razlikovati
Reči velikog ruskog duhovnika otkrivaju zašto je stanje duše važno za duhovno rasuđivanje.
Oštra pouka svetitelja otkriva zašto žaljenje zbog učinjenog samo po sebi nije dovoljno i šta čovek mora da promeni da bi pokajanje zaista imalo smisla.
Čovek može da plače zbog svojih grešaka, da oseća grižu savesti i da obećava sebi da će se promeniti, a da ipak ostane isti. U pravoslavnom shvatanju, suze same po sebi nisu dokaz pokajanja ako za njima ne dođe promena života. Na tu opasnost upozorava i jedna oštra pouka Svetog Kozme Etolskog.
- Teško onima koji plaču i ne prestaju da greše, jer plaču bez koristi! - govorio je Sveti Kozma Etolski.
Njegove reči ne potcenjuju suze niti iskreno žaljenje zbog učinjenog. Naprotiv, one podsećaju da pokajanje nije samo osećanje bola zbog greha, već i spremnost da se čovek od njega udalji. Suze mogu biti početak, ali ako se posle njih sve nastavi po starom, čovek ostaje zarobljen u istom krugu.
Pouka Svetog Kozme zato je kratka, ali zahtevna: nije dovoljno žaliti zbog onoga što činimo pogrešno, potrebno je pokušati da to više ne činimo.
U tome je i njena težina: pravo pokajanje ne meri se količinom suza, već promenom koja posle njih nastupi.

Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 180 (5,15-21)
15. I On za sve umre, da oni koji žive ne žive više sebi, nego Onome koji za njih umre, i vaskrse. 16. Zato mi od sada nikoga ne znamo po telu; a ako i poznasmo Hrista po telu, no sada ga više ne poznajemo. 17. Stoga, ako je ko u Hristu, nova je tvar; staro prođe, gle, sve novo postade. 18. A sve je od Boga, koji pomiri nas sa sobom kroz Isusa Hrista, i koji nam dade službu pomirenja,
19. jer Bog beše u Hristu koji pomiri svet sa sobom, ne uračunavši im grehe njihove, i metnuvši u nas reč pomirenja. 20. Umesto Hrista, dakle, molimo, kao da Bog poziva kroz nas: „Molimo u ime Hristovo - pomirite se sa Bogom. 21. Jer Njega, koji nije znao greha, učini grehom nas radi, da mi postanemo pravda Božija u Njemu.”
Jevanđelje po Marku, začalo 3. (1,16-22)
16. A hodeći pokraj mora Galilejskog vide Simona i Andreja brata njegova gde bacaju mreže u more; jer behu ribari. 17. I reče im Isus: „Hajdete za mnom, i učiniću vas da postanete lovci ljudi.” 18. I odmah, ostavivši mreže svoje, pođoše za njim. 19. I otišavši malo odande, ugleda Jakova Zevedejeva, i Jovana brata njegova, i oni u lađi krpljahu mreže. 20. I odmah ih pozva; i oni ostavivši oca svoga Zevedeja u lađi s najamnicima, pođoše za njim. 21. I dođoše u Kapernaum; i odmah u subotu ušavši u sinagogu učaše. 22. I divljahu se nauci njegovoj; jer ih učaše kao onaj koji vlast ima a ne kao književnici.
Reči velikog ruskog duhovnika otkrivaju zašto je stanje duše važno za duhovno rasuđivanje.
Ruski svetitelj je upozoravao na stanje koje čoveka navodi da izgubi veru u Božiju milost, oproštaj i mogućnost da se posle svakog pada ponovo vrati na pravi put.
Jedna njegova pouka govori o opasnosti koja se ne prepoznaje po krstu, molitvi i izgovorenim rečima, već po onome što čovek čini kada ga niko ne posmatra.
Reči velikog svetitelja otkrivaju zašto je prvi korak u svetinju važniji nego što nam se čini.
Pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako iskrena molitva i dobra namera mogu doneti utehu i snagu čoveku koji prolazi kroz težak period i pomoći mu da se približi Bogu
Veliki grčki svetitelj objašnjava da nevolje nisu samo teret koji čovek nosi, već trenutci u kojima se otkrivaju skrivene slabosti, jača vera i pronalazi dublji smisao stradanja.
Veliki ruski svetitelj ostavio je savet koji i danas privlači pažnju vernika: čovek mora da čuva svoje srce od očajanja, gneva i udaljavanja od Boga.
Posle greške mnogi ostaju zarobljeni u krivici i beznađu, ali veliki gruzijski svetitelj podseća da pravi put nije očajavanje, već iskreno pokajanje i hrabar povratak Bogu
Tobijas svedoči o mesecima straha i molitve, brojnim pregledima i trenutku kada je, neposredno pred porođaj, prvi put osetio neobičan mir.
Bog isto prima i prvog i poslednjeg, jednako daje i jednima i drugima, ako je naša namera čista, istakao je Đurđević.
Porodični dom trebalo bi da bude mesto u kojem dete uči da ljubav nije samo reč, već i spremnost da se oprosti, pomogne, sasluša i podnese teret drugoga.
Fondacija "Porodica" darovala je 20.000 evra za nastavak izgradnje hrama u Lapljem Selu kod Gračanice.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Fondacija "Porodica" darovala je 20.000 evra za nastavak izgradnje hrama u Lapljem Selu kod Gračanice.
U besedi u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira sveštenik Igor Vujisić govorio je o Gospojinskom postu, pokajanju i praštanju, pozivajući vernike da najpre sagledaju sopstvene slabosti.
Reči velikog svetitelja otkrivaju zašto je prvi korak u svetinju važniji nego što nam se čini.