Duhovna riznica 16.08.2026 | 00:43

KADA TE PITAJU KAKO ŽIVIŠ, PREKRSTI SE I RECI OVO: Starac Nikolaj Gurjanov je znao šta čovek treba da kaže kada mu ništa ne ide od ruke

Slika Autora
Izvor: Religija.rs
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
KADA TE PITAJU KAKO ŽIVIŠ, PREKRSTI SE I RECI OVO: Starac Nikolaj Gurjanov je znao šta čovek treba da kaže kada mu ništa ne ide od ruke
Eparhija zvorničko-tuzlanska

Kada dođu razočaranje, gubitak i neizvesnost, lako je zaboraviti na zahvalnost, a pouka velikog ruskog duhovnika podseća zašto ni u najtežim danima ne treba izgubiti blagodarno srce.

Kada se život ne odvija onako kako smo zamislili, zahvalnost Bogu često je prva stvar koju zaboravimo. Lako je reći „slava Bogu“ kada je sve na svom mestu, ali šta učiniti kada dođu gubitak, neizvesnost, bolest, razočaranje ili dani u kojima čovek ne vidi razlog za radost? Jednu jednostavnu, ali zahtevnu pouku upravo za takve trenutke ostavio je starac Nikolaj Gurjanov.

- Kada te pitaju kako živiš, ti se prekrsti i kaži: "Za sve slava Bogu, sve što je Bog dao, to i primam." Ne zaboravljaj nikada, ni u najtamnijim danima života tvoga, da blagodariš Bogu za sve. On to očekuje i poslaće ti nova blaga i darove. Čoveku sa blagodarnim srcem nikad ništa ne nedostaje - govorio je starac Nikolaj Gurjanov.

Možda je upravo u tome i najteži deo ove pouke. Ne traži od čoveka da razume sve što mu se događa, već da ne dopusti da ga nevolja odvoji od Boga. Blagodarno srce, prema rečima starca Gurjanova, ne meri život samo onim što mu nedostaje, već prepoznaje i ono što je već primilo.

Zato njegove reči nisu obećanje života bez teškoća. One su podsetnik da se čovekov odnos prema teškoći može promeniti. Ponekad prvi korak nije da pronađemo odgovor na pitanje „zašto“, već da, i kada odgovor ne postoji, izgovorimo: "Slava Bogu za sve."

Čitanje Jevanđelja za nedelju 11. sedmice po Duhovima

Shutterstock/Vitstyle
Jevanđelje

 

Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 141 (9,2-12)

2. Ako drugima nisam apostol, ali vama jesam,2. jer ste vi pečat moga apostolstva u Gospodu.  3. To je moja odbrana pred onima koji me osuđuju.  4. Zar nemamo pravo jesti i piti?  5. Zar nemamo pravo sestru ženu sa sobom voditi, kao i ostali apostoli, i braća Gospodnja i Kifa?  6. Ili samo ja i Varnava nemamo pravo ovo činiti?  7. Ko ikad vojuje o svome trošku? Ko sadi vinograd i ne jede od roda njegova? Ili ko čuva stado i od mleka stada ne jede?  8. Zar ovo govorim po ljudskom? Ili ne govori ovo i Zakon? 

9. Jer je u Mojsejevu zakonu napisano: „Ne zavezuj usta volu koji vrše.” Brine li se to Bog za volove?  10. Ili govori upravo radi nas? Jer se radi nas napisa: da koji ore, treba u nadi da ore, i koji vrše u nadi da će primiti po svom nadanju.  11. Ako mi vama posejasmo ono što je duhovno, zar je mnogo ako mi od vas požnjemo ono što je telesno?  12. Ako se drugi koriste vašim pravom, kako li ne bi mi? Ali se mi ne koristismo ovim pravom, nego sve podnosimo da ne učinimo kakve smetnje jevanđelju Hristovu.

Jevanđelje po Mateju, začalo 77. (18,23-35)

23. Zato je Carstvo nebesko slično čoveku caru, koji htede da se proračuna sa slugama svojim.  24. I kad se poče računati, dovedoše mu jednog dužnika od deset hiljada talanata.  25. I budući da on nemaše čime vratiti, zapovedi gospodar njegov da prodadu njega i ženu njegovu i decu i sve što imaše, i da se naplati,  26. No sluga taj pade i klanjaše mu se govoreći: „Gospodaru, pričekaj me, i sve ću ti vratiti.”  27. A gospodar se sažali na onog slugu, i pusti ga i dug mu oprosti. 

28. A kad izađe sluga taj, nađe jednog od svojih drugara koji mu beše dužan sto dinara, i uhvati ga i stade daviti govoreći: „Daj mi što si dužan!”  29. Pade drugar njegov pred noge njegove i moljaše ga govoreći: „Pričekaj me, i sve ću ti vratiti.”  30. A on ne htede, nego ga odvede i baci u tamnicu dok ne vrati dug.  31. Videvši pak drugari njegovi taj događaj, ožalostiše se veoma, i otišavši, objasniše gospodaru svom sve što se dogodilo. 

32. Tada ga pozva gospodar njegov, i reče mu: „Zli slugo, sav dug onaj oprostio sam ti, jer si me molio.  33. Nije li trebalo da se i ti smiluješ na svog drugara, kao i ja na te što se smilovah?”  34. I razgnjevi se gospodar njegov, i predade ga mučiteljima dok ne vrati sve što mu je dugovao.  35. Tako će i Otac moj nebeski učiniti vama, ako ne oprostite svaki bratu svom od srca svojih sagrešenja njihova.