Čovek koji je pao u greh lako može da pomisli da više nema mesto među verujućima. Stid ga udaljava od molitve, osećaj nedostojnosti od Crkve, a pomisao da je svojim postupcima previše puta izneverio Boga može da preraste u uverenje da za njega više nema povratka. Upravo tu opasnost prepoznaje jedna od pouka starca Emilijana Simonopetrita, koji podseća da Crkva nije zajednica bezgrešnih, već Telo Hristovo u kojem Bog čoveka ne napušta ni kada je grešan.
- U Crkvi su i grešnici. I grešnici? Naravno, i grešnici. Bog ih nikada ne izuzima. Do poslednjeg časa njihovog drži ih u Telu svome (Crkvi), priljubljene uz sebe, kako kojim slučajem ne bi izgubili nadu i tako, nadjačani beznađem, izgubili venac. I ti, koji si grešan, kaže Hristos, Moje si dete, deo Tela Moga. Dete moje, budi hrabar u borbi i pobedićeš. Ako želiš daću ti više blagodati i, na kraju, naći ćemo se zajedno na Nebu . govorio je starac Emilijan.
U ovoj pouci nema opravdavanja greha. Naprotiv, starac Emilijan govori o borbi i pobedi, ali pre svega ruši jednu opasnu zabludu: da je čovek svojim padom izgubio mogućnost da se vrati Bogu. Pravoslavno iskustvo Crkve ne polazi od toga da su u njoj samo oni koji nikada nisu pali, već od mogućnosti pokajanja, isceljenja i promene života.
Zato je posebno snažna njegova rečenica da Bog grešnika „do poslednjeg časa“ drži u svom Telu. To nije poruka da je greh nevažan, već da nijedan čovek ne treba sam sebe da proglasi izgubljenim. Dok postoji život, postoji i mogućnost pokajanja, a Crkva ostaje mesto na kojem se čovek vraća Hristu.
Najopasniji trenutak zato možda nije sam pad, već trenutak kada čovek poveruje da više nema razloga da ustane. Starac Emilijan upravo protiv toga usmerava svoju pouku: ne odustaj od borbe, jer te Hristos ni u padu ne prestaje pozivati da budeš Njegovo dete.
Čitanje Jevanđelja za nedelju 10. sedmice po Duhovima
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 131 (4,9-16)
9. Jer mislim da Bog nas apostole pokaza poslednje, kao na smrt osuđene; jer postasmo prizor i anđelima i ljudima. 10. Mi ludi Hrista radi, a vi mudri u Hristu; mi slabi, a vi jaki; vi slavni, a mi prezreni. 11. Do ovoga časa podnosimo i glad i žeđ i golotinju i udarce, i potucamo se, 12. i trudimo se radeći svojim rukama. Kad nas grde, blagosiljamo; kad nas gone,trpimo; 13. kad hule na nas, molimo; postasmo kao smetlište sveta, svima smeće do danas. 14. Ne pišem ovo da vas posramim, nego vas poučavam kao svoju milu decu. 15. Jer ako imate i hiljade učitelja u Hristu, ali nemate mnogo otaca. Jer vas u Hristu Isusu ja rodih jevanđeljem. 16. Molim vas, dakle, ugledajte se na mene.
Jevanđelje po Mateju, začalo 72 (17,14 -23)
14. I kada dođoše narodu, pristupi mu čovek i pade na kolena pred njim govoreći: 15. „Gospode, pomiluj sina mog, jer je mesečar i muči se ljuto; jer mnogo puta pada u vatru, i mnogo puta u vodu. 16. I dovedoh ga učenicima tvojim i ne mogoše ga isceliti.” 17. A Isus odgovarajući reče: „O rode neverni i pokvareni! Dokle ću biti s vama? Dokle ću vas trpeti? Dovedite mi ga amo.” 18. I zapreti mu Isus; i demon iziđe iz njega; i ozdravi momče od onoga časa.
19. Tada pristupiše učenici Isusu i nasamo mu rekoše: „Zašto ga mi ne mogosmo izgnati?” 20. A Isus im reče: „Za neverovanje vaše. Jer zaista vam kažem: Ako imate vere koliko zrno gorušično, reći ćete gori ovoj: ‘Pređi odavde tamo‘, i preći će, i ništa vam neće biti nemoguće. 21. A ovaj se rod ne izgoni osim molitvom i postom.” 22. A kad su hodili po Galileji, reče im Isus: „Sin Čovečiji biće predan u ruke ljudske; 23. i ubiće ga, i treći dan ustaće.” I veoma se ožalostiše.
Želeći da se zaštite od zla, mnogi nesvesno upadaju u stanje koje im oduzima spokoj i udaljava ih od istinske vere.
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 20. veka otkriva da ispovest ne obuhvata samo velika sagrešenja, već i skrivene slabosti koje razaraju dušu.
Veliki duhovnik podseća da se prava blizina Bogu ne zadobija uzdizanjem nad drugima, već smirenjem, praštanjem i ljubavlju prema bližnjem.
Ruski svetitelj je upozoravao na stanje koje čoveka navodi da izgubi veru u Božiju milost, oproštaj i mogućnost da se posle svakog pada ponovo vrati na pravi put.