Od srebroljublja i gordosti do neblagodarnosti i ravnodušnosti, svetogorski starac nabraja ponašanja koja se lako prikriju iza svakodnevnih navika, a čoveka mogu udaljiti od Boga i drugih ljudi.
Nestrpljenje, potreba za dokazivanjem, borba za novac i položaj, kao i ravnodušnost prema drugima lako mogu postati deo svakodnevice. Kada se takvo ponašanje prihvati kao nešto uobičajeno, čovek više i ne primećuje koliko se udaljio od onoga što vera traži. Na taj problem upozoravao je starac Siluan Atonski, povezujući ga sa stanjem koje čoveka iznutra vodi ka strahu i beznađu.
- Naša epoha se, dakle, odlikuje pohotom telesnom i nadmenošću življenja; to jest, duhom straha i opšteg očajanja sa beznađem što izvire iz samoljublja, srebroljublja, hvalisavosti, gordeljivosti, hule, neposlušnosti roditeljima, neblagodarnosti, nepobožnosti, bezosećajnosti, klevete, neuzdržljivosti, surovosti, nedobroljubivosti, izdajstva, naprasitosti, naduvenosti, slastoljublja, nebogoljublja, lažnog izgleda pobožnosti i najzad, odricanja od same sile pobožnosti - govorio je starac Siluan.
U ovoj pouci starac Siluan ne govori samo o velikim i očiglednim prestupima. Među pojavama koje navodi nalaze se i svakodnevne slabosti: hvalisavost, naprasitost, nepomirljivost, neblagodarnost i ravnodušnost. Sve ih povezuje sa samoljubljem, koje čoveka postepeno udaljava od Boga i drugih ljudi.
Posebno je značajno što starac govori i o „lažnom izgledu pobožnosti“. Spoljašnji znakovi vere sami po sebi nisu dovoljni ako ih ne prati život u skladu sa njom. Pobožnost za njega nije pitanje utiska koji čovek ostavlja, već onoga što se vidi u njegovim postupcima, odnosu prema drugima i spremnosti da se odrekne sopstvene gordosti.
Zato ova pouka ne ostaje samo opis jednog vremena. Ona postavlja jednostavno, ali zahtevno pitanje: šta se nalazi iza onoga što pokazujemo drugima? Odgovor se ne vidi samo u rečima, već u načinu na koji čovek živi kada nema kome da se dokazuje.
Duhovnik Ruske pravoslavne crkve ostavio je kratku, ali snažnu pouku o tome kako male slabosti mogu da promene čovekov odnos prema drugima, materijalnom i Bogu.
Ruski duhovnik upozorava na trenutak kada nevolja postane toliko teška da čovek počne da gubi oslonac i otkriva zašto upravo tada treba biti posebno oprezan sa onim što se događa u njegovim mislima.
Svetogorski starac je objašnjavao zašto će mučenici poslednjih vremena biti uzvišeniji od svih i upozoravao da se vera ne pokazuje divljenjem svetiteljima, već spremnošću da se njihovim putem zaista krene.
Od srebroljublja i gordosti do neblagodarnosti i ravnodušnosti, svetogorski starac nabraja ponašanja koja se lako prikriju iza svakodnevnih navika, a čoveka mogu udaljiti od Boga i drugih ljudi.
U besedi za četvrtak 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega zemaljska dobra ne mogu da daju trajnu sitost i zašto je prava glad ona koja vodi ka Bogu.
U besedi za ponedeljak 13. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj govori o lepoti, raskoši i sujeti, upozoravajući šta se iza spoljašnjeg sjaja može kriti u čovekovoj duši.
Tumačeći proročanske reči Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o prolaznosti telesnog izgleda, ali još više upozorava na ono što se događa sa dušom kada je čovek zapostavi zarad raskoši, gordosti i telesnih uživanja.
U besedi za četvrtak 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega zemaljska dobra ne mogu da daju trajnu sitost i zašto je prava glad ona koja vodi ka Bogu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.