Od srebroljublja i gordosti do neblagodarnosti i ravnodušnosti, svetogorski starac nabraja ponašanja koja se lako prikriju iza svakodnevnih navika, a čoveka mogu udaljiti od Boga i drugih ljudi.
Nestrpljenje, potreba za dokazivanjem, borba za novac i položaj, kao i ravnodušnost prema drugima lako mogu postati deo svakodnevice. Kada se takvo ponašanje prihvati kao nešto uobičajeno, čovek više i ne primećuje koliko se udaljio od onoga što vera traži. Na taj problem upozoravao je starac Siluan Atonski, povezujući ga sa stanjem koje čoveka iznutra vodi ka strahu i beznađu.
- Naša epoha se, dakle, odlikuje pohotom telesnom i nadmenošću življenja; to jest, duhom straha i opšteg očajanja sa beznađem što izvire iz samoljublja, srebroljublja, hvalisavosti, gordeljivosti, hule, neposlušnosti roditeljima, neblagodarnosti, nepobožnosti, bezosećajnosti, klevete, neuzdržljivosti, surovosti, nedobroljubivosti, izdajstva, naprasitosti, naduvenosti, slastoljublja, nebogoljublja, lažnog izgleda pobožnosti i najzad, odricanja od same sile pobožnosti - govorio je starac Siluan.
U ovoj pouci starac Siluan ne govori samo o velikim i očiglednim prestupima. Među pojavama koje navodi nalaze se i svakodnevne slabosti: hvalisavost, naprasitost, nepomirljivost, neblagodarnost i ravnodušnost. Sve ih povezuje sa samoljubljem, koje čoveka postepeno udaljava od Boga i drugih ljudi.
Posebno je značajno što starac govori i o „lažnom izgledu pobožnosti“. Spoljašnji znakovi vere sami po sebi nisu dovoljni ako ih ne prati život u skladu sa njom. Pobožnost za njega nije pitanje utiska koji čovek ostavlja, već onoga što se vidi u njegovim postupcima, odnosu prema drugima i spremnosti da se odrekne sopstvene gordosti.
Zato ova pouka ne ostaje samo opis jednog vremena. Ona postavlja jednostavno, ali zahtevno pitanje: šta se nalazi iza onoga što pokazujemo drugima? Odgovor se ne vidi samo u rečima, već u načinu na koji čovek živi kada nema kome da se dokazuje.
Duhovnik Ruske pravoslavne crkve ostavio je kratku, ali snažnu pouku o tome kako male slabosti mogu da promene čovekov odnos prema drugima, materijalnom i Bogu.
Ruski duhovnik upozorava na trenutak kada nevolja postane toliko teška da čovek počne da gubi oslonac i otkriva zašto upravo tada treba biti posebno oprezan sa onim što se događa u njegovim mislima.
Svetogorski starac je objašnjavao zašto će mučenici poslednjih vremena biti uzvišeniji od svih i upozoravao da se vera ne pokazuje divljenjem svetiteljima, već spremnošću da se njihovim putem zaista krene.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Njegove reči otvaraju pitanje koje se često prećuti kada nestanu bliskost, strpljenje i razumevanje, a odgovor ne upućuje prvo na drugoga, već na naš odnos prema Bogu.
Veliki srpski duhovnik 20. veka govorio je o trenucima kada čovek više ne razume zašto mu se teškoće događaju i kako upravo tada može da sačuva poverenje u Gospoda.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve zahvalio je Australiji što je mnogim Srbima pružila novi dom, a domaćini su istakli doprinos srpske zajednice i značaj njegovih poruka mira, dijaloga i međusobnog razumevanja.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.