Od srebroljublja i gordosti do neblagodarnosti i ravnodušnosti, svetogorski starac nabraja ponašanja koja se lako prikriju iza svakodnevnih navika, a čoveka mogu udaljiti od Boga i drugih ljudi.
Nestrpljenje, potreba za dokazivanjem, borba za novac i položaj, kao i ravnodušnost prema drugima lako mogu postati deo svakodnevice. Kada se takvo ponašanje prihvati kao nešto uobičajeno, čovek više i ne primećuje koliko se udaljio od onoga što vera traži. Na taj problem upozoravao je starac Siluan Atonski, povezujući ga sa stanjem koje čoveka iznutra vodi ka strahu i beznađu.
- Naša epoha se, dakle, odlikuje pohotom telesnom i nadmenošću življenja; to jest, duhom straha i opšteg očajanja sa beznađem što izvire iz samoljublja, srebroljublja, hvalisavosti, gordeljivosti, hule, neposlušnosti roditeljima, neblagodarnosti, nepobožnosti, bezosećajnosti, klevete, neuzdržljivosti, surovosti, nedobroljubivosti, izdajstva, naprasitosti, naduvenosti, slastoljublja, nebogoljublja, lažnog izgleda pobožnosti i najzad, odricanja od same sile pobožnosti - govorio je starac Siluan.
U ovoj pouci starac Siluan ne govori samo o velikim i očiglednim prestupima. Među pojavama koje navodi nalaze se i svakodnevne slabosti: hvalisavost, naprasitost, nepomirljivost, neblagodarnost i ravnodušnost. Sve ih povezuje sa samoljubljem, koje čoveka postepeno udaljava od Boga i drugih ljudi.
Posebno je značajno što starac govori i o „lažnom izgledu pobožnosti“. Spoljašnji znakovi vere sami po sebi nisu dovoljni ako ih ne prati život u skladu sa njom. Pobožnost za njega nije pitanje utiska koji čovek ostavlja, već onoga što se vidi u njegovim postupcima, odnosu prema drugima i spremnosti da se odrekne sopstvene gordosti.
Zato ova pouka ne ostaje samo opis jednog vremena. Ona postavlja jednostavno, ali zahtevno pitanje: šta se nalazi iza onoga što pokazujemo drugima? Odgovor se ne vidi samo u rečima, već u načinu na koji čovek živi kada nema kome da se dokazuje.
Duhovnik Ruske pravoslavne crkve ostavio je kratku, ali snažnu pouku o tome kako male slabosti mogu da promene čovekov odnos prema drugima, materijalnom i Bogu.
Ruski duhovnik upozorava na trenutak kada nevolja postane toliko teška da čovek počne da gubi oslonac i otkriva zašto upravo tada treba biti posebno oprezan sa onim što se događa u njegovim mislima.
Svetogorski starac je objašnjavao zašto će mučenici poslednjih vremena biti uzvišeniji od svih i upozoravao da se vera ne pokazuje divljenjem svetiteljima, već spremnošću da se njihovim putem zaista krene.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Zašto oni koji su uvereni da su uvek u pravu često ne vide potrebu za pokajanjem i kako se gordost prikriva iza sopstvenih opravdanja pokazuje pouka ruskog pravoslavnog podvižnika.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".