Njegove mošti pronađene su dva veka nakon stradanja, a predanje svedoči o isceljenjima koja su se dogodila pred njima.
Srpska pravoslavna crkva 25. septembra proslavlja Svetog sveštenomučenika Avtonoma, episkopa koji je u vreme progona hrišćana, za vreme cara Dioklecijana, napustio Italiju i otišao u Vitiniju, u Maloj Aziji. Tamo je nastavio da propoveda Jevanđelje i mnoge ljude priveo hrišćanskoj veri.
Sveti Avtonom stigao je u mesto Soreos, gde je okupio zajednicu hrišćana i podigao crkvu posvećenu Svetom arhangelu Mihailu. Živeo je u domu hrišćanina Kornelija, koga je najpre rukopoložio za prezvitera, a potom postavio za episkopa.
Nedaleko od Soreosa nalazilo se mesto Limna, u kome su živeli neznabošci. Sveti Avtonom otišao je među njih i počeo da propoveda Hrista. Mnogi su prihvatili hrišćansku veru, ali je njegovo propovedanje izazvalo gnev onih koji su ostali pri staroj veri.
Stradao u crkvi tokom bogosluženja
Jednog dana neznabošci su upali u crkvu Svetog arhangela Mihaila dok je trajala služba Božja. U oltaru su ubili Svetog Avtonoma, a zajedno sa njim stradali su i mnogi hrišćani koji su se u tom trenutku nalazili u hramu.
Sveti Avtonom je zbog toga u Crkvi ostao upamćen kao sveštenomučenik, odnosno kao svetitelj koji je kao sveštenoslužitelj postradao za veru u Hrista.
Nakon prestanka progona hrišćana, u vreme cara Konstantina, na grobu Svetog Avtonoma podignut je hram. Podigao ga je carski velmož Sevirijan.
Mošti pronađene dve stotine godina nakon njegove smrti
Oko dve stotine godina nakon smrti Svetog Avtonoma desio se događaj koji je ostao zabeležen u crkvenom predanju. Sveti Avtonom javio se vojniku po imenu Jovan i pokazao mu gde se nalaze njegove mošti. Jovan je otkopao grob i pronašao mošti svetitelja netruležne. Prema predanju, mnogi bolesnici dobili su isceljenje kada su sa verom pristupali njegovim moštima.
Crkva u ovom događaju vidi potvrdu da Bog proslavlja one koji Njega proslavljaju svojim životom. Sveti Avtonom ostao je zapamćen kao episkop koji je, uprkos progonima, nastavio da propoveda Hrista i da služi vernicima sve do svoje mučeničke smrti u crkvi tokom bogosluženja.
Najpre je bio rimski vojnik zadužen da čuva hrišćanskog zatvorenika, a upravo taj susret doveo ga je do vere zbog koje će kasnije pred carem odbiti da se odrekne Hrista.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnu Teodoru Aleksandrijsku po starom kalendaru, dok se po novom praznuju Sveta prvomučenica Tekla i Sveti Siluan Atonski. Katolička crkva obeležava Gospu od Otkupljenja, dok Jevreji i muslimani nemaju veći praznik.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.