JEDNA OD VELIKIH TAJNI PRAVOSLAVLJA: U kalendarima se pominju tri para svetitelja istih imena koji su lečili bez nagrade - evo kog Kozmu i Damjana danas slavimo
Iako nose ista imena, njihova žitija donose različite priče o veri, čudima i stradanju.
U vreme cara Antioha IV Epifana porodica je odbila da prihvati idolopoklonstvo, a njihovo svedočanstvo vekovima ostaje primer istrajnosti, hrabrosti i poverenja u Boga.
Srpska pravoslavna crkva 14. avgusta proslavlja praznik posvećen Svetim sveštenomučenicima Makavejima, njihovoj majci Solomoniji i svešteniku Eleazaru. Njihovo stradanje dogodilo se u vreme kada je jevrejski narod bio izložen snažnom pritisku da napusti veru u jedinog živog Boga i prihvati mnogoboštvo.
Sveti Makaveji postradali su oko 180 godina pre Hrista, za vreme cara Antioha IV Epifana. Njegova vladavina ostala je upamćena po pokušaju da Jevrejima nasilno nametne jelinsku veru i običaje. U Jerusalimu su tada vladali veliki nemiri, a borbe za vlast među pojedinim starešinama dovele su do teških sukoba i zločina.
Antioh je nastojao da ukine verske običaje Jevreja i da ih primora da prihvate idolopoklonstvo. Jedna od njegovih naredbi bila je da Jevreji jedu svinjsko meso, što je bilo protivno Mojsijevom zakonu i predstavljalo otvoreno odricanje od vere.
Starac Eleazar, sveštenik i jedan od sedamdesetorice prevodilaca Starog zaveta na grčki jezik, odbio je da izvrši carevu naredbu. Nije želeo da učini ništa što bi značilo odricanje od vere u Boga. Zbog toga je bio mučen i na kraju postradao u ognju.
Stradanje sedmorice braće Makaveja bilo je još teže. Njihova majka Solomonija bila je prisutna dok je car naredio da ih jednog po jednog muče. I pored svega što su gledali i pretrpeli, braća nisu pristala da se odreknu vere.
Prema crkvenom predanju, sedmorica braće zvala su se Avim, Antonin, Eleazar, Gurije, Evsevon, Alim i Markel. Svaki od njih hrabro je podneo mučenje i smrt. Njihova vera bila je jača od straha od stradanja, pa nijedan od njih nije pristao da pogazi ono u šta je verovao.
Solomonija je sve vreme gledala stradanje svojih sinova i hrabrila ih da ostanu verni Bogu. Kada je videla da je i poslednji sin postradao, i sama je prihvatila mučeničku smrt. Prema predanju, postradala je u ognju i tako predala svoju dušu Bogu.
Crkva njihov spomen čuva kao svedočanstvo o ljudima koji su ostali verni Bogu i onda kada je cena te vernosti bila život. Njihovo stradanje pokazuje da vera nije samo pitanje reči i običaja već i spremnosti da se čovek drži onoga što je pred Bogom prepoznao kao istinito i dobro.
Iako su živeli pre više od dve hiljade godina, primer Svetih Makaveja i danas je blizak hrišćanima. Njihov život podseća da vernost Bogu često traži istrajnost i hrabrost, ali i da čovek ne treba da se odrekne svojih uverenja samo zato što je drugi put lakši.
Iako nose ista imena, njihova žitija donose različite priče o veri, čudima i stradanju.
Odakle potiče strah da će se dogoditi nešto loše ako se radi na praznik i šta je zapravo najvažnije tog dana prema učenju Crkve.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 8. mesec 2026. godine, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Od Ilindana do Uspenja Presvete Bogorodice, vernici će tokom ovog meseca proslaviti neke od najpoštovanijih svetitelja, a posebnu pažnju obratiće na to da slavska trpeza bude pripremljena u skladu sa crkvenim pravilima.
Presveta Bogorodica mu se, prema predanju, javila i utešila ga, a nakon stradanja njegovo telo ostalo je nepovređeno u vatri.
Ovaj praznik čuva sećanje na pronalazak svetinje na Golgoti, njeno odnošenje u Persiju i povratak u Jerusalim, uz priču o caru Irakliju koji je Krst poneo bosonog.
Bio je rimski oficir, a potom je postao episkop i propovedao Jevanđelje među neznabošcima, uprkos progonima i stradanjima.
Njegove mošti pronađene su dva veka nakon stradanja, a predanje svedoči o isceljenjima koja su se dogodila pred njima.
Presveta Bogorodica mu se, prema predanju, javila i utešila ga, a nakon stradanja njegovo telo ostalo je nepovređeno u vatri.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Vozdviženje časnog Krsta, Krstovdan, po starom kalendaru, dok se po novom obeležavaju Sveti mučenik Kalistrat i 49 mučenika sa njim. Katolička crkva obeležava Svetog Vinka Paulskog, dok Jevreji danas praznuju drugi dan Sukota, a muslimani nemaju neki veliki praznik.
Od večernjeg bdenija do praznične liturgije, čina Vozdviženja i celivanja Časnog krsta, ovo su najvažniji trenuci bogosluženja koje bi parohijani trebalo da poznaju.
Ovaj praznik čuva sećanje na pronalazak svetinje na Golgoti, njeno odnošenje u Persiju i povratak u Jerusalim, uz priču o caru Irakliju koji je Krst poneo bosonog.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.