JEDNA OD VELIKIH TAJNI PRAVOSLAVLJA: U kalendarima se pominju tri para svetitelja istih imena koji su lečili bez nagrade - evo kog Kozmu i Damjana danas slavimo
Iako nose ista imena, njihova žitija donose različite priče o veri, čudima i stradanju.
U vreme cara Antioha IV Epifana porodica je odbila da prihvati idolopoklonstvo, a njihovo svedočanstvo vekovima ostaje primer istrajnosti, hrabrosti i poverenja u Boga.
Srpska pravoslavna crkva 14. avgusta proslavlja praznik posvećen Svetim sveštenomučenicima Makavejima, njihovoj majci Solomoniji i svešteniku Eleazaru. Njihovo stradanje dogodilo se u vreme kada je jevrejski narod bio izložen snažnom pritisku da napusti veru u jedinog živog Boga i prihvati mnogoboštvo.
Sveti Makaveji postradali su oko 180 godina pre Hrista, za vreme cara Antioha IV Epifana. Njegova vladavina ostala je upamćena po pokušaju da Jevrejima nasilno nametne jelinsku veru i običaje. U Jerusalimu su tada vladali veliki nemiri, a borbe za vlast među pojedinim starešinama dovele su do teških sukoba i zločina.
Antioh je nastojao da ukine verske običaje Jevreja i da ih primora da prihvate idolopoklonstvo. Jedna od njegovih naredbi bila je da Jevreji jedu svinjsko meso, što je bilo protivno Mojsijevom zakonu i predstavljalo otvoreno odricanje od vere.
Starac Eleazar, sveštenik i jedan od sedamdesetorice prevodilaca Starog zaveta na grčki jezik, odbio je da izvrši carevu naredbu. Nije želeo da učini ništa što bi značilo odricanje od vere u Boga. Zbog toga je bio mučen i na kraju postradao u ognju.
Stradanje sedmorice braće Makaveja bilo je još teže. Njihova majka Solomonija bila je prisutna dok je car naredio da ih jednog po jednog muče. I pored svega što su gledali i pretrpeli, braća nisu pristala da se odreknu vere.
Prema crkvenom predanju, sedmorica braće zvala su se Avim, Antonin, Eleazar, Gurije, Evsevon, Alim i Markel. Svaki od njih hrabro je podneo mučenje i smrt. Njihova vera bila je jača od straha od stradanja, pa nijedan od njih nije pristao da pogazi ono u šta je verovao.
Solomonija je sve vreme gledala stradanje svojih sinova i hrabrila ih da ostanu verni Bogu. Kada je videla da je i poslednji sin postradao, i sama je prihvatila mučeničku smrt. Prema predanju, postradala je u ognju i tako predala svoju dušu Bogu.
Crkva njihov spomen čuva kao svedočanstvo o ljudima koji su ostali verni Bogu i onda kada je cena te vernosti bila život. Njihovo stradanje pokazuje da vera nije samo pitanje reči i običaja već i spremnosti da se čovek drži onoga što je pred Bogom prepoznao kao istinito i dobro.
Iako su živeli pre više od dve hiljade godina, primer Svetih Makaveja i danas je blizak hrišćanima. Njihov život podseća da vernost Bogu često traži istrajnost i hrabrost, ali i da čovek ne treba da se odrekne svojih uverenja samo zato što je drugi put lakši.
Iako nose ista imena, njihova žitija donose različite priče o veri, čudima i stradanju.
Odakle potiče strah da će se dogoditi nešto loše ako se radi na praznik i šta je zapravo najvažnije tog dana prema učenju Crkve.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 8. mesec 2026. godine, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Od Ilindana do Uspenja Presvete Bogorodice, vernici će tokom ovog meseca proslaviti neke od najpoštovanijih svetitelja, a posebnu pažnju obratiće na to da slavska trpeza bude pripremljena u skladu sa crkvenim pravilima.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Crkva 6. oktobra slavi praznik začeća Preteče Gospodnjeg, sina Zaharije i Jelisavete.
Prema crkvenom predanju, u viđenju mu je najavljeno stradanje, a on je prihvatio iskušenje i ostao veran Hristu do poslednjeg trenutka.
Jedan od Sedamdesetorice nije pred rimskom vlašću branio samo sebe, već je sastavio odbranu hrišćanske vere i zatražio da se vernici ne gone bez stvarne krivice.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.