OVO JE JEDNO OD NAJVEĆIH DELA PRED BOGOM! Sveti Siluan je tvrdio da se za njega dobija ogromna nagrada za kojom svi čeznu!
U pravoslavnoj tradiciji mnogi podvižnici učili su da nema istinske ljubavi bez spremnosti da se oprosti.
Svetitelj je podsećao da se odnos prema drugima ne može odvojiti od unutrašnjeg stanja čoveka.
U životu svakog čoveka dođu trenuci kada ga nečije reči, postupci ili ponašanje duboko povrede.
Nekada bol nanesu ljudi koje dobro poznajemo, a nekada potpuni stranci. Jedna gruba reč, uvreda, nepravda ili ogovaranje mogu dugo ostati u čovekovom srcu, posebno kada dolaze od osobe od koje to nismo očekivali.
U takvim trenucima čovek lako može da poželi da uzvrati istom merom. Povređeni često pomisli da druga strana mora da oseti isti bol koji je nanela njemu.
Međutim, hrišćanski život ne poziva čoveka da na uvredu odgovori uvredom, niti da zlo umnožava novim zlom. Hrišćanin je pozvan da čuva svoje srce i da ne dozvoli da tuđa grubost odredi njegovo ponašanje.
Mnogi ljudi koji su nezadovoljni sopstvenim životom svoju unutrašnju nemoć ispoljavaju kroz odnos prema drugima. Čovek koji je ispunjen nemirom često će taj nemir preneti na svoju okolinu. Zato se iza teških reči, neprijatnog ponašanja i potrebe da se drugi ponize ponekad krije velika unutrašnja nesreća.
To, naravno, ne znači da treba trpeti svaku nepravdu bez granica ili dozvoliti drugome da nas stalno povređuje. Ali znači da ne moramo na tuđu grubost odgovoriti istom merom. Možemo se udaljiti od onoga ko nam čini zlo, možemo oprostiti, možemo se pomoliti za njega i sačuvati mir koliko god je do nas.
Čovek koji želi da živi sa Bogom pozvan je da ne nosi mržnju u sebi. Oprost ne znači da je nepravda postala pravedna, niti da treba zaboraviti ono što se dogodilo. Oprost znači da čovek ne želi da mu tuđi greh zauzme srce i udalji ga od ljubavi.
Sveti Aleksej Mečev podsećao je da se odnos prema drugima ne može odvojiti od unutrašnjeg stanja čoveka i da se dobrota prema bližnjem vraća i u sopstveno srce:
"Kada nam neko stvara bol, najverovatnije da je i sam duboko nesrećan. Srećni ljudi nisu grubi u redovima, ne psuju u javnom prevozu, niti ogovaraju kolege. Srećni ljudi jednostavno uživaju u životu. I strano im je svako zlo. Želite svima sreću, i sami ćete biti srećni."
U pravoslavnoj tradiciji mnogi podvižnici učili su da nema istinske ljubavi bez spremnosti da se oprosti.
Sveti oci su često govorili da su upravo neprijatnosti, uvrede i klevete prilika da čovek proveri svoju veru, smirenje i poverenje u Boga.
Gospod Isus Hristos je svojim životom pokazao da je oproštaj jedan od najuzvišenijih izraza ljubavi.
U besedi za četvrtak 5. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zbog čega osveta nikada ne donosi pobedu i kako se čuva mir čak i kada nas drugi povrede.
U besedi za petak 15. sedmice po Duhovima svetitelj govori o ljudskoj nemoći, Hristovoj čistoti i sili Njegove žrtve, objašnjavajući zašto samo ono što je čisto može da isceli ono što je ranjeno grehom.
Pouka svetogorskog starca otvara pitanje zbog čega se greh više ne krije, već se često predstavlja kao sloboda, dok se moral, uzdržanje i pobožan život sve češće proglašavaju zaostalima.
Poverenje u Boga jedno je od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
U SPC ne postoji jedinstvena cena za krštenje i za to postoji razlog.
U srpskom narodu ovaj dan poznat je i kao jesenji Sveti Jovan i Jovan Glavosek.
Poverenje u Boga jedno je od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
Kontakt sa demonima može dovesti do uništenja nečije ličnosti i života, kako sopstvenog, tako i života bližnjih, upozorava mitropolit Antonije.
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
Govoreći o duhovnim uzrocima ovakvog stanja, arhimandrit Jovan Jelenkov ističe da tuga može biti povezana sa odsustvom vere, kada čovek u svojoj nemoći prestaje da vidi svetlost i izlaz.
Samo nekoliko osnovnih sastojaka potrebno je za mekan i sočan kolač natopljen mlekom, koji se nekada često nalazio na porodičnom stolu, bez čekanja na poseban povod.
U besedi za četvrtak 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o iskušenju da čovek odbaci Hrista zbog težine Njegovog puta i prihvati onoga koji nudi prividno lakši život, ugađa strastima i vodi u propast.