E KAD VAM NEKO I OVO OPROSTI, ZNAJTE DA VAS SIGURNO VOLI! Sveti Marko Podvižnik otkriva šta je mera prave ljubavi!
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.
Gospod Isus Hristos je svojim životom pokazao da je oproštaj jedan od najuzvišenijih izraza ljubavi.
U životu svakog čoveka postoje trenuci kada doživi nepravdu, razočaranje ili izdaju od onih od kojih je to najmanje očekivao. Takve rane često ostavljaju dubok trag u srcu, a bol se ponekad pretvara u ljutnju, ogorčenost i želju da se nepravda stalno iznova preispituje u mislima.
Međutim, pravoslavna vera uči da čovek ne može pronaći istinski mir dok u sebi nosi teret zlopamćenja.
Gospod Isus Hristos je svojim životom pokazao da je oproštaj jedan od najuzvišenijih izraza ljubavi. Čak i na Krstu molio se za one koji su ga raspeli, ostavljajući svim hrišćanima primer kako da se odnose prema onima koji ih povređuju.
Oproštaj ne znači da je učinjeno zlo opravdano niti da rana nije postojala. On znači oslobađanje srca od mržnje i odbijanje da čovek dozvoli gorčini da upravlja njegovim životom.
Sveti Oci su često govorili da je zlopamćenje jedna od najtežih prepreka na putu duhovnog napretka. Dok god čovek u sebi čuva uvrede, njegova duša ostaje vezana za prošlost i za ljude koji su mu naneli bol.
Takvo stanje udaljava ga od unutrašnjeg mira i otežava mu da oseti punoću Božje ljubavi. Nasuprot tome, oproštaj donosi slobodu.
On ne menja prošlost, ali menja čovekovo srce i omogućava mu da nastavi dalje bez tereta koji ga opterećuje.
Mnogi smatraju da je oprostiti teško, naročito kada je povreda velika. Ipak, upravo tada oproštaj postaje duhovni podvig. On zahteva smirenje, molitvu i poverenje u Boga. Kroz oproštaj čovek pokazuje da ne želi da zlo pobedi u njegovom srcu. Umesto da odgovara mržnjom na mržnju, bira put koji vodi ka isceljenju i miru.
O značaju oproštaja govorio je i starac Ilija Nozdrin:
"Ljudi koji nas vređaju i izdaju poslati su u naše živote kako bismo naučili da oprostimo i oslobodimo naša srca od gorčine. Na nebu nema duša koje gaje ljutnju. Oprostite onima koji su vas uvredili radi sebe. A kada naučite da oprostite, oni koji su vas uvredili sami će otići."
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.
Kada zadržimo oštru reč i, umesto nje, izaberemo blagu, tada pokazujemo da smo razumeli Božju zapovest o ljubavi.
Crkva uči da čovek ne može istinski živeti u zajednici sa Bogom ako u srcu nosi zlopamćenje.
U pravoslavnoj tradiciji mnogi podvižnici učili su da nema istinske ljubavi bez spremnosti da se oprosti.
Osoba koja gaji neprijateljstvo, mržnju i osećanja osvete uvek je lišena unutrašnjeg mira.
Nije važno samo kakva iskušenja nas snalaze, već kako ih podnosimo.
Gospod Isus Hristos, koji je svojim životom i smrću pokazao šta znači služiti drugome, poziva sve ljude da idu tim putem - putem smirenja, opraštanja, saosećanja.
Igumanija manastira Rukumija objašnjava zašto samo pokajanje nije dovoljno i kako pomirenje sa sobom i bližnjima vodi ka istinskom duševnom miru.
U besedi za utorak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o vremenu koje je čoveku još ostavljeno za pokajanje, upozoravajući da će nastupiti dan koji neće biti prilika za promenu, već za konačni sud.
Veliki duhovnik našeg vremena upozoravao je da problem ne mora biti u bahatosti i otvorenoj oholosti, već u uverenju da smo dovoljno dobri, zbog čega prestajemo da preispitujemo sopstvene postupke i slabosti.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Vernici često zanemare kako prilaze Svetoj čaši.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Starešina hrama Svetih apostola Vartolomeja i Varnave ističe da krst u automobilu može biti izraz vere, ali ne i amajlija, dok bezbednost vozača uvek mora biti na prvom mestu.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Za pravoslavnog hrišćanina sloboda ne znači da čovek može da radi sve što želi i da sam sebi određuje šta je dobro, a šta zlo.