KAKO UVEK DOBRO DA SE OSEĆATE: Poslušajte savet Svetog Nektarija Eginskog i živite punim plućima
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.
U pravoslavnom predanju, ljubav se ne meri rečima niti spoljašnjim pokazivanjem, već tihim i često nevidljivim podvigom srca. Ona se rađa iz smirenja i hrani molitvom, a raste kroz trpljenje i praštanje.
Čovek koji želi da hodi putem Jevanđelja uči da u svakom susretu vidi priliku za ispitivanje sopstvenog srca, jer se upravo u odnosu prema drugome razotkriva istina o nama samima.
Kada nas dotakne nepravda ili uvreda, tada se pokazuje koliko smo spremni da se odreknemo svoje gordosti i da se setimo Hristovih reči o ljubavi prema bližnjem.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve. Praštanje nije zaborav niti slabost, već svesni izbor da se ne uzvrati zlom na zlo, da se u bolu sačuva mir i u tami zapali svetiljka nade.
U takvom podvigu čovek ne gleda samo na sebe, već se trudi da razume slabost drugoga, znajući da svi nosimo svoje rane i terete. Srce koje prašta postaje nalik na tiho more, koje prima u sebe i oluju, ali ostaje verno svojoj dubini.
U toj tišini praštanja, duša se čisti i oslobađa, a ljubav prestaje da bude apstraktna ideja i postaje živa stvarnost. Ona se tada prepoznaje ne po velikim delima, već po spremnosti da se prećuti, da se pomoli i da se pruži ruka pomirenja, čak i onda kada to najviše boli.
Tako se, prema mudrosti i tvrdnji Svetog Marka Podvižnika, ispituje i potvrđuje istinitost našeg duhovnog života, jer ono što nosimo u srcu neminovno se otkriva kroz naše postupke prema onima koji su nas povredili.
"Dokaz iskrene ljubavi je kad ti neko opraštanje uvrede".
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Mnogi duhovnici podsećaju da ljubav i dobrota nisu samo reči, već dela koja nose težinu večnosti.
Čovek koji u bližnjem vidi brata, koji tuđu bol oseća kao svoju i koji bez računa i zadrške pruža ruku pomoći, postaje svedočanstvo žive vere.
Ljubav je u hrišćanstvu postavljena kao temelj svega.
Crkva uči da čovek ne može istinski živeti u zajednici sa Bogom ako u srcu nosi zlopamćenje.
Gospod Isus Hristos je svojim životom pokazao da je oproštaj jedan od najuzvišenijih izraza ljubavi.
Nijedna svađa, uvreda ili nesporazum ne bi smeli da budu važniji od ljubavi između roditelja i dece.
Ljubav je, prema pravoslavlju, podvig.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Probajte kašu od heljde po receptu iz Hilandara, pročitajte Molitvu po završetku rada i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Maksima Ispovednika.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Srpski patrijarh poručio da njen rad predstavlja primer istrajnosti, dok je odlikovana sudija istakla da bi, kada bi ponovo birala, učinila isto.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.