ZAŠTO SE U NEKIM PORODICAMA ISKLJUČIVO RAĐAJU MUŠKA, A U DRUGIM ŽENSKA DECA: Starac Tadej kaže da je i to deo Božje promisli
Pol deteta, prema nauci, stvar je slučajnosti, međutim, veliki duhovnik je tvrdio da ništa nije slučajno.
Otac Vladimir objašnjava kako se suočiti sa tugom, krivicom i duhovnim pitanjima bez gubitka vere i nade.
Kad žena izgubi bebu, svet oko nje se iznenada zatamnjuje. Pored tuge i bola, u srcu se rađa pitanje koje ne prestaje da odjekuje: „Šta sam ja Bogu zgrešila? Zašto me kažnjava?“ Tišina porodičnog doma postaje teška, a svakodnevica obavijena osećajem krivice i nemira. Ovo nije samo fizički gubitak – to je duhovna borba, trenutak kada se poverenje u život i u Gospoda stavlja na najveću iskušavanje.
Na pitanje žena koje su prošle kroz ovo bolno iskustvo i koje su se u trenucima unutrašnje borbe upitale „Da li je pobačaj Božja kazna“, odgovara protojerej Vladimir Dolgih:
- Ne. Ako shvatamo pobačaj isključivo kao kaznu, postavlja se pitanje: zaista li svemogući i ljubavi puni Bog nije mogao da pronađe neki drugi način da kazni odrasle ljude koji su sagrešili, osim kroz smrt njihove nerođene dece? Pobačaj je pre svega gubitak za porodicu. Zašto se ovo dogodilo – čovek do kraja nikada ne može razumeti - kaže otac Vladimir i dodaje:
- Moramo shvatiti da je greh ljudskog pada pogodio ne samo čoveka, već i svet koji je stvoren zbog njega. Sve sile prirode su pogođene; u sve stvoreno ušle su smrt i trulež, a mi smo naslednici koji žanju posledice. Naravno, u mnogome smo i sami krivi, jer i mi dajemo svoj doprinos "blagajni zla" - ističe sveštenik.
Protojerej Vladimir Dolgih upozorava da posle takvog iskustva ne treba padati u očajanje i pastirski savetuje:
- Kada se u porodici dogodi gubitak poput pobačaja ne treba pokušavati da se razume razlog, jer bi to za nas značilo opravdavanje, a kako opravdati smrt deteta u majčinoj utrobi? Nikako. Ono što se dogodilo, najbolje je pokriti tišinom, pokajanjem i molitvom. Svaka alternativa, poput ogorčenosti, gubitka vere ili patnje, mnogo je gora. Gospod će u nevolji sigurno pomoći i izlečiti duševne rane - zaključuje otac Vladimir, prenosi portal spzh.eu.
Otac Vladimir naglašava da je u ovakvim trenucima najveća snaga porodice u veri i molitvi. Bez obzira na osećaj krivice i tuge, duša se može izlečiti kroz pokajanje i poverenje u Božiju ljubav. Porodica nije sama u svom bolu, Gospod uvek pruža utehu i duhovnu snagu onima koji Mu se obrate.
Pol deteta, prema nauci, stvar je slučajnosti, međutim, veliki duhovnik je tvrdio da ništa nije slučajno. Nije bitno samo kako se majka u trudnoći hrani, vrlo je važno i kako se oseća jer ona svoja osećanja prenosi fetusu, tvrdio je profesor Jerotić. Protojerej objašnjava kako je strah prerastao u pogrešno tumačenje crkvenih pravila. Povodom najvećeg hrišćanskog praznika posvećenog ženama, podsećamo na besedu mitropolita šumadijskog, izgovorenu u Staroj kragujevačkoj crkvi, kao snažno svedočanstvo o porodici, odgovornosti roditelja i veri koja ne počinje u hramu, već u domu.
Tragični gubitak i duhovna borba
Pobeda vere i molitve
ZAŠTO SE U NEKIM PORODICAMA ISKLJUČIVO RAĐAJU MUŠKA, A U DRUGIM ŽENSKA DECA: Starac Tadej kaže da je i to deo Božje promisli
OVO SAMO BOG MOŽE DA UREDI: Profesor Vladeta Jerotić otkrio kako položaj fetusa u posteljici pokazuje osećanja majke
ZAŠTO MAJKAMA ZABRANJUJU DOLAZAK NA KRŠTENJE SOPSTVENOG DETETA: Sveštenik Vladimir Pučkov otkriva da su krv i brojne zablude krive za to
"MAJKA KOJA RAĐA I VASPITAVA DETE NAJBOLJI JE BOŽJI SARADNIK": Vladika Jovan objasnio zašto se sudbina društva lomi na krilu majke
Crkva uči da duša postoji od samog začeća i da dete, iako još nerođeno, nosi u sebi lik Božiji.
Uspešna žena u inostranstvu, unapređenje u karijeri, neplanirana trudnoća – i odluka koja je već bila doneta. Sve do trenutka kada se, doslovno, dogodio Božiji dodir. Dirljiva priča o veri, savesti i čudu koje menja čoveka iz korena.
Jedni od onih koji su svoje čudo pronašli u porti manastira, dok su molili svece - da umole Boga da im podari porod, su Slobodan i Jelena Gemaljević - supružnici iz Kragujevca.
Kao znak zahvalnosti, svog sina je nazvala Pavle, u njegovu čast.
Predsednik Rusije u novogodišnjoj čestitki ističe važnost vere, tradicije i uloge Crkve u očuvanju jedinstva društva.
Dok mediji najavljuju ludačku proslavu Nove godine, sveštenik iz Malog Palančišta poziva vernike na molitvu, post i pokajanje pred Rođenje Hrista, ističući opasnosti idolopoklonstva i praznoslovlja.
Pouka ovog monaha pokazuje kako skromnost, ljubav prema bližnjima i predanje Božijoj volji mogu promeniti svakodnevicu i doneti mir u haotičan život.
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.
Jedna iskrena reč starca razbija iluziju univerzalnog spasenja i pokazuje da vera nije pasivna uteha, već put dela i lične odgovornosti.