Kao znak zahvalnosti, svog sina je nazvala Pavle, u njegovu čast.
Svojevremeni poglavar Srpske pravoslavne crkve, patrijarh Pavle, koji je mnogima u najtežim trenucima vratio veru u život i zbog toga je bio nazivan živim svetiteljem, pomogao je, kako kaže ona, i jednoj ženi da postane majka.
Naime, reč je o Mileni P., koja se molila patrijarhu Pavlu za blagoslov da postane majka. Kao znak zahvalnosti, svog sina je nazvala Pavle, u njegovu čast.
Pročitajte još...
shutterstock.com/Nenadmil/Tanjug Vladimir Dimitrijevic
Ona je sa samo šest godina preživela rat i morala da napusti svoje ognjište u Krajini.
- Živeli smo u nemaštini, ali smo imali svega - ljubavi i vredne ruke koje su nas hranile. Nas četiri sestre smo se lepo slagale i godine su počele da se nižu jedna na drugu. Kad sam napunila 20 godina, budući da nisam išla na fakultet i da sam ostala s majkom da vodim računa o njoj, upoznala sam svog sadašnjeg muža. Zabavljali smo se tri godine i odlučili da se venčamo. Moja nastarija sestra već tada je imala dete, a mlađe su bile odveć male i za šetanje s momcima, kamoli za venčanje - počinje Milena svoju priču.
Dodaje da neizmerno voli decu i da je uvek želela da bude majka, ali da im se nije dalo.
- Počeli smo od lekara u našem malom gradu, a onda, kako nam tu nije bilo pomoći, išli smo dalje. Prošli smo čitavu Bosnu i Hercegovinu, pa na kraju stigli i do Crne Gore. Ništa. Krenuli smo i do Beograda. Išli smo kod najboljih lekara, ali kao da nam se nije dalo. Prošla je prva godina, pa druga, pa treća... - priseća se Milena svoje golgote.
Kaže da je ostajala trudna, ali uzalud:
- Moje telo je odbacivalo plod posle nekoliko meseci. Redukovala sam ishranu. Izbacila sam skroz šećer. Sve sam učinila da donesem naše malo biće na svet. Ali nije nam se dalo. Kad bih videla drugarice kako šetaju mališane, srce bi mi se napunilo srećom, a onda bi me njihov pogled pun sažaljenja oborio i sve teže sam podnosila to. Jednostavno, ja sam najviše želela da moj čovek i ja imamo dete. Ali nije nam se nikako dalo.
Išla je, kaže, i na razne hirurške intervencije u očajničkoj želji da postaje majka, ali sve se završavalo pobačajem.
- Lekari su bili u čudu jer sam bila mlada i zdrava, a moj organizam, moje telo, odbacivao je najveću moju želju - bebu - kaže i dodaje da se potom dogodilo čudo.
Posećivala je i manastire, molila se svaki dan. A onda je usledio presudni trenutak u Sabornoj crkvi, gde je do sahrane ležalo telo počivšeg patrijarha, a reke ljudi dolazile da se oproste.
- Prolomila se vest da je preminuo patrijarh Pavle. Osetila sam kao da mi je neko isisao pola života. Zaputila sam se u Beograd da celivam to sveto biće. Tog živog sveca, koji je plenio dobrotom i ljubavlju. I taj dugi red u kom smo stajali, tiskali se i čekali da priđemo počivavšem patrijarhu nije mi teško pao. Ljudi su stajali u tišini, kao da se jedna era završila, a počinje neka nova, neizvesna. Stajala sam u tom redu i mislila na patrijarha, na sva dobra dela koja je učinio. I nisam bila sama. Svi oko mene su imali iste misli, bili smo velika energija koju čini hiljade ljudi, spremne da stoje i čekaju da celivaju omiljenog patrijarha.
Kaže da joj se, kada je ušla u crkvu, telo ispunilo nekim spokojem, nekim čudnim osećajem, nečim što nikad nije osetila dotad.
- Pozdravila sam poslednji put patrijarha i izašla. Vratila sam se kući. Posle mesec dana sam ostala trudna! Bila sam u šoku i bila sam sigurna da mi je patrijarh pomogao. Ne moramo verovati u Boga, dovoljno je verovati u čiste misli i ljubav koju može čovek da pruži - zaključuje priču Milena i na kraju dodaje:
- Moj sin se zove Pavle.
BONUS VIDEO: „U hramu gde je kršten patrijarh Pavle, danas ga slavimo kao sveca“ : Sveštenik Dragan Gaćeša
Kada je izgubila dete, očajna majka je potražila utehu kod gruzijskog monaha, starca Gavrila, svetitelja našeg vremena. Njegova priča o Božijoj promisli dotakla je srce ove nesrećne žene, ali i hiljade vernika širom sveta.
Uobičajeno je da se Sveta tajna kštenja prima u detinjstvu, ali odrasli koji se nisu ranije krstili mogu to učiniti u bilo kom životnom dobu - uključujući i trudnice.
Od spasonosnih vizija do spasenja nevinih sluga, priče o nevjerojatnim čudesnim delima zaštitnika, Svetog velikomučenika Georgija, nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Ljubav prema novcu ne ostaje samo na materijalnom planu, već postepeno menja čovekovu narav, briše zahvalnost i otvara prostor za duhovno otvrdnuće koje vodi u neočekivane krajnosti.
Mladenović je prepešačio put od Gračanice do manastira Ostrog, a njegov dolazak nije kraj hodočašća, već početak nove borbe za život male Jane Tirkajlo i poziv koji ne ostavlja ravnodušnim nijedno srce.
Radnim delom Svetog arhijerejskog sabora predsedava patrijarh Porfirije, a arhijereji iz svih eparhija razmatraće ključna pitanja duhovnog, društvenog i misionarskog života Crkve u otadžbini i rasejanju.
U slojevima mesa, testenine i zapečenog sira krije se jelo koje je nastajalo u danima kada nema posta, skromno, zasitno i duboko ukorenjeno u ritam života ravnice.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Radi se o majci koja se, suočena sa najvećim bolom - gubitkom deteta koje je odlučilo da sebi oduzme život - obratila svešteniku i molila ga da se sinu održi opelo.
Govoreći o neobičnom fenomenu koji potvrđuju i naučna istraživanja, ruski jerej objašnjava zašto trag deteta ostaje u majčinom telu godinama i kakvu duboku duhovnu poruku iz toga izvodi pravoslavna vera.
Ljubav prema novcu ne ostaje samo na materijalnom planu, već postepeno menja čovekovu narav, briše zahvalnost i otvara prostor za duhovno otvrdnuće koje vodi u neočekivane krajnosti.
Mladenović je prepešačio put od Gračanice do manastira Ostrog, a njegov dolazak nije kraj hodočašća, već početak nove borbe za život male Jane Tirkajlo i poziv koji ne ostavlja ravnodušnim nijedno srce.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak pete sedmice po Vaskrsu otkriva se slika reči koja ne miluje, već razotkriva: pred njom se vidi da li čovek postaje mekši ili se još jače zatvara u sebe.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U slojevima mesa, testenine i zapečenog sira krije se jelo koje je nastajalo u danima kada nema posta, skromno, zasitno i duboko ukorenjeno u ritam života ravnice.
U Galeriji SANU od 15. maja do 19. jula biće prikazan Karejski tipik, uz ikone, relikvije i umetnička dela koja osvetljavaju duhovni i istorijski trag Svetog Save kroz osam vekova srpske istorije.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak pete sedmice po Vaskrsu otkriva se slika reči koja ne miluje, već razotkriva: pred njom se vidi da li čovek postaje mekši ili se još jače zatvara u sebe.