Poreklo patrijarha Pavla do danas nije bilo predmet većeg interesovanja, pa je otuda ostalo i neistraženo da li je patrijarh poneo prezime Stojčević po ocu ili po devojačkom prezimenu svoje majke.
Blaženopočivši patrijarh srpski Pavle i posle smrti živo je prisutan u sećanju i molitvama vernika i poštovalaca.
Ovaj skromni, a svojim neprolaznim delom veliki pastir Srpske pravoslavne crkve rođen je 11. septembra 1914. godine. Na krštenju u crkvi Svetog apostola Petra i Pavla u rodnom selu Kućanci (kod Donjeg Miholjca u Slavoniji, tadašnja Austrougarska monarhija), dobio je ime Gojko.
Iz veoma oskudnih podataka o tom najranijem periodu patrijarhovog života, još se samo saznaje da su mu roditelji bili Stevan i Ana Stojčević.
Poreklo patrijarha Pavla do danas nije bilo predmet većeg interesovanja, pa je otuda ostalo i neistraženo da li je patrijarh poneo prezime Stojčević po ocu ili po devojačkom prezimenu svoje majke.
Privatna arhiva
Gojko Stojčević
U svim dosad objavljenim biografijama, isticano je uglavnom da je rano ostao bez oba roditelja. Za oca Stevana navedeno je da je radio u Americi, da je tamo oboleo od tuberkuloze i da se vratio u Kućance te da je preminuo kad je Gojku bilo tri godine, a nedugo pošto se rodio njegov brat Dušan. Posle nekoliko godina, majka Ana se preudala, a Gojko i Dušan su ostali kod babe (Draginje) i tetke (Senke) po ocu. Nažalost, ubrzo je preminula i njihova majka Ana (preminula prilikom trećeg porođaja, prethodno rodivši dve ćerke, Ljubu i Vidu, u braku sa jednim udovcem).
Potraga za Stevanom Stojčevićem
Potraga za podatkom o patrijarhovom ocu u knjigama umrlih za selo Kućanci bila je bezuspešna jer nema pomena Stevana Stojčevića.
Jedini Stevan iz sela Kućanci koji je tih godina otišao za Ameriku bio je onaj s prezimenom Okrajnov. On je prispeo u Elis Ajlend kod Njujorka 28. marta 1910. Kako se navodi na listi putinika koji su put Amerike 19. marta iste godine krenuli iz Roterdama u Holandiji, Stevan Okrajnov je tada imao 28 godina, a navedeno je da je bio neoženjen, tj. samac.
Dalje istraživanje portala Poreklo, je rezultiralo nepobitnim otkrićem da je pomenuti Stevan niko drugi do otac patrijarha Pavla!
Patrijarh je u jednom intervjuu rekao da se oca sećao samo kroz dve slike: jednu, kako pokušava da uhvati konja, i drugu kako leži na odru, pored njega stoji strina Kristina i plače.
Patrijarhov deda po ocu zvao se Nikola. On i Draginja su, prema podacima iz knjige Snežane Milković „Moj deda patrijarh Pavle“ pored Stevana i pomenute ćerke Senke, imali još Stevku, Stazu i Lazara. Ime strica Lazara se nigde ne pominje u patrijarhovim biografijama, već samo podatak da je „otišao na školovanje kod strica“ koji je bio železničar u Tuzli (Jovan Janjić, Budimo ljudi, str. 11).
Prema istraživanju portala Poreklo, reč je upravo o Lazaru Okrajnovu.
Privatna arhiva
Gojko Stojčević, levo
Gojko je kod strica Lazara otišao 1925. godine, po završenoj osnovnoj školi u Kućancima. Prema kazivanju samog patrijarha, Gojkov stric i strina imali su osmoro dece.
Ime Lazara Okrajnova pominje se i kao ime prvog stanodavca po dolasku Gojka Stojčevića na studije u Beograd, na Bogoslovski fakultet. U dosad objavljenim biografijama se navodi da je patrijarh po dolasku stanovao kod očevih rođaka (Janjić, Budimo ljudi, str. 15), ali se ne ističe da je reč o njegovom rođenom stricu Lazaru.
Na adresi Živka Davidovića 14, gde je Gojko proveo svoju prvu beogradsku godinu (1936-1937), živeli su još njegov stric Lazar, supruga Draginja, kao i njihova deca Marija, Predrag i Nenad.
Privatna arhiva
Patrijarh Pavle u mladosti
Inače, prvi javni pomen i dovođenje u vezu porodice Okrajnov sa patrijarhom Pavlom desio se prilikom medijskog praćenja njegove sahrane 20. novembra 2009. godine. Tada je navedeno da su se „pored potomaka patrijarhovog rođenog brata Dušana, od njega oprostili i potomci njegovog rođaka Lazara Okrajnova, železničkog činovnika, kod koga je patrijarh živeo u ranoj mladosti dok je u Tuzli učio nižu gimnaziju pre Drugog svetskog rata“.
Porodica Okrajnov
U popisu iz 1948. u Kućancima se pominje samo jedna kuća Okrajnovih. Osim u Kućancima, bilo ih je u selima pored Vukovara – Bršadinu i Tripnji, kao i u samom Vukovaru. Prezime se pojavljuje u obliku Okrainov (Bršadin, Vukovar), Okraina (Lipovača, Vukovar), Okrainović (Tripnja, Vukovar) i Okrajinović (Vukovar). Ovde valja napomenuti da je prezime Okrajnov prisutno i preko Dunava, u selu Bački Brestovac, između Odžaka i Sombora. Zajedničko za Okrajnove u Bačkom Brestovcu i Kućancima je slavljenje Lazareve subote, što upućuje na njihovu srodnost. Patrijarh Pavle je kao krsnu slavu redovno slavio Lazarevu subotu, što je još jedan prilog u dokaz da je po ocu bio iz porodice Okrajnov (porodica njegove majke, Stojčevići, slave Sv. Jovana).
Zašto je patrijarh Pavle nosio devojačko prezime svoje majke
Privatna arhiva
Patrijarh Pavle
Počivši patrijarh srpski gospodin Pavle nosio devojačko prezime (Stojčević) njegove majke Ane. Razlog je, najverovatnije, činjenica što zbog očevog odlaska u Ameriku Ana i Stevan nisu zaključili crkveni brak, a u slučaju rađanja dece van braka tadašnja crkvena praksa je bila da se deca upisuju po prezimenu majke. Takođe, treba imati na umu da su se i Gojko i Dušan rodili u vreme Prvog svetskog rata, što je nesumnjivo imalo uticaja i na crkveni život i mogućnosti za sklapanje brakova, naročito u srpskoj crkvi na teritoriji Austrougarske monarhije, prenosi Sputnjik.
Radi se o majci koja se, suočena sa najvećim bolom - gubitkom deteta koje je odlučilo da sebi oduzme život - obratila svešteniku i molila ga da se sinu održi opelo.
Jedan od predstavnika Studentskog parlamenta 1996/97, Dušan Mišković podseća na ključnu ulogu Srpske pravoslavne crkve u protestima devedesetih i upoređuje tadašnje odnose studenata i Crkve sa današnjom situacijom.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Na liturgiji u Kneževim Vinogradima u Baranji, episkop episkop osečkopoljski i baranjski je pozvao na očuvanje vrednosti koje čine osnovu srpskog društva, ističući važnost ljubavi i harmonije unutar porodice za zdravu budućnost naše otadžbine.
U vremenu kada sve manje slušamo, a prečesto zaboravljamo na poštovanje, arhimandrit Stefan podseća: pazite kako govorite majci – jer reč upućena majci, ide pravo Bogu.
U besedi za 21. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da samo Bog ostaje živ i krepak, a da svaka duša prepoznaje tu istinu u sopstvenoj žeđi.
Podvižnik iz skita Svetog Andreja kaže kako 33 jedinstvena sastojka u miru moštiju Svetog Dimitrija i ikona Bogorodice Malevske potvrđuju prisustvo Duha Svetoga i vekovima čudesno isceljuju vernike.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Ove subote pravoslavni vernici širom srpskih zemalja okupljaju se u hramovima i na grobljima da upale sveće i pomole se za svoje preminule, verujući da molitva spaja žive i upokojene u ljubavi Hristovoj.
U besedi za 21. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da samo Bog ostaje živ i krepak, a da svaka duša prepoznaje tu istinu u sopstvenoj žeđi.
Podvižnik iz skita Svetog Andreja kaže kako 33 jedinstvena sastojka u miru moštiju Svetog Dimitrija i ikona Bogorodice Malevske potvrđuju prisustvo Duha Svetoga i vekovima čudesno isceljuju vernike.