Poreklo patrijarha Pavla do danas nije bilo predmet većeg interesovanja, pa je otuda ostalo i neistraženo da li je patrijarh poneo prezime Stojčević po ocu ili po devojačkom prezimenu svoje majke.
Blaženopočivši patrijarh srpski Pavle i posle smrti živo je prisutan u sećanju i molitvama vernika i poštovalaca.
Ovaj skromni, a svojim neprolaznim delom veliki pastir Srpske pravoslavne crkve rođen je 11. septembra 1914. godine. Na krštenju u crkvi Svetog apostola Petra i Pavla u rodnom selu Kućanci (kod Donjeg Miholjca u Slavoniji, tadašnja Austrougarska monarhija), dobio je ime Gojko.
Iz veoma oskudnih podataka o tom najranijem periodu patrijarhovog života, još se samo saznaje da su mu roditelji bili Stevan i Ana Stojčević.
Poreklo patrijarha Pavla do danas nije bilo predmet većeg interesovanja, pa je otuda ostalo i neistraženo da li je patrijarh poneo prezime Stojčević po ocu ili po devojačkom prezimenu svoje majke.
Privatna arhiva
Gojko Stojčević
U svim dosad objavljenim biografijama, isticano je uglavnom da je rano ostao bez oba roditelja. Za oca Stevana navedeno je da je radio u Americi, da je tamo oboleo od tuberkuloze i da se vratio u Kućance te da je preminuo kad je Gojku bilo tri godine, a nedugo pošto se rodio njegov brat Dušan. Posle nekoliko godina, majka Ana se preudala, a Gojko i Dušan su ostali kod babe (Draginje) i tetke (Senke) po ocu. Nažalost, ubrzo je preminula i njihova majka Ana (preminula prilikom trećeg porođaja, prethodno rodivši dve ćerke, Ljubu i Vidu, u braku sa jednim udovcem).
Potraga za Stevanom Stojčevićem
Potraga za podatkom o patrijarhovom ocu u knjigama umrlih za selo Kućanci bila je bezuspešna jer nema pomena Stevana Stojčevića.
Jedini Stevan iz sela Kućanci koji je tih godina otišao za Ameriku bio je onaj s prezimenom Okrajnov. On je prispeo u Elis Ajlend kod Njujorka 28. marta 1910. Kako se navodi na listi putinika koji su put Amerike 19. marta iste godine krenuli iz Roterdama u Holandiji, Stevan Okrajnov je tada imao 28 godina, a navedeno je da je bio neoženjen, tj. samac.
Dalje istraživanje portala Poreklo, je rezultiralo nepobitnim otkrićem da je pomenuti Stevan niko drugi do otac patrijarha Pavla!
Patrijarh je u jednom intervjuu rekao da se oca sećao samo kroz dve slike: jednu, kako pokušava da uhvati konja, i drugu kako leži na odru, pored njega stoji strina Kristina i plače.
Patrijarhov deda po ocu zvao se Nikola. On i Draginja su, prema podacima iz knjige Snežane Milković „Moj deda patrijarh Pavle“ pored Stevana i pomenute ćerke Senke, imali još Stevku, Stazu i Lazara. Ime strica Lazara se nigde ne pominje u patrijarhovim biografijama, već samo podatak da je „otišao na školovanje kod strica“ koji je bio železničar u Tuzli (Jovan Janjić, Budimo ljudi, str. 11).
Prema istraživanju portala Poreklo, reč je upravo o Lazaru Okrajnovu.
Privatna arhiva
Gojko Stojčević, levo
Gojko je kod strica Lazara otišao 1925. godine, po završenoj osnovnoj školi u Kućancima. Prema kazivanju samog patrijarha, Gojkov stric i strina imali su osmoro dece.
Ime Lazara Okrajnova pominje se i kao ime prvog stanodavca po dolasku Gojka Stojčevića na studije u Beograd, na Bogoslovski fakultet. U dosad objavljenim biografijama se navodi da je patrijarh po dolasku stanovao kod očevih rođaka (Janjić, Budimo ljudi, str. 15), ali se ne ističe da je reč o njegovom rođenom stricu Lazaru.
Na adresi Živka Davidovića 14, gde je Gojko proveo svoju prvu beogradsku godinu (1936-1937), živeli su još njegov stric Lazar, supruga Draginja, kao i njihova deca Marija, Predrag i Nenad.
Privatna arhiva
Patrijarh Pavle u mladosti
Inače, prvi javni pomen i dovođenje u vezu porodice Okrajnov sa patrijarhom Pavlom desio se prilikom medijskog praćenja njegove sahrane 20. novembra 2009. godine. Tada je navedeno da su se „pored potomaka patrijarhovog rođenog brata Dušana, od njega oprostili i potomci njegovog rođaka Lazara Okrajnova, železničkog činovnika, kod koga je patrijarh živeo u ranoj mladosti dok je u Tuzli učio nižu gimnaziju pre Drugog svetskog rata“.
Porodica Okrajnov
U popisu iz 1948. u Kućancima se pominje samo jedna kuća Okrajnovih. Osim u Kućancima, bilo ih je u selima pored Vukovara – Bršadinu i Tripnji, kao i u samom Vukovaru. Prezime se pojavljuje u obliku Okrainov (Bršadin, Vukovar), Okraina (Lipovača, Vukovar), Okrainović (Tripnja, Vukovar) i Okrajinović (Vukovar). Ovde valja napomenuti da je prezime Okrajnov prisutno i preko Dunava, u selu Bački Brestovac, između Odžaka i Sombora. Zajedničko za Okrajnove u Bačkom Brestovcu i Kućancima je slavljenje Lazareve subote, što upućuje na njihovu srodnost. Patrijarh Pavle je kao krsnu slavu redovno slavio Lazarevu subotu, što je još jedan prilog u dokaz da je po ocu bio iz porodice Okrajnov (porodica njegove majke, Stojčevići, slave Sv. Jovana).
Zašto je patrijarh Pavle nosio devojačko prezime svoje majke
Privatna arhiva
Patrijarh Pavle
Počivši patrijarh srpski gospodin Pavle nosio devojačko prezime (Stojčević) njegove majke Ane. Razlog je, najverovatnije, činjenica što zbog očevog odlaska u Ameriku Ana i Stevan nisu zaključili crkveni brak, a u slučaju rađanja dece van braka tadašnja crkvena praksa je bila da se deca upisuju po prezimenu majke. Takođe, treba imati na umu da su se i Gojko i Dušan rodili u vreme Prvog svetskog rata, što je nesumnjivo imalo uticaja i na crkveni život i mogućnosti za sklapanje brakova, naročito u srpskoj crkvi na teritoriji Austrougarske monarhije, prenosi Sputnjik.
Radi se o majci koja se, suočena sa najvećim bolom - gubitkom deteta koje je odlučilo da sebi oduzme život - obratila svešteniku i molila ga da se sinu održi opelo.
Jedan od predstavnika Studentskog parlamenta 1996/97, Dušan Mišković podseća na ključnu ulogu Srpske pravoslavne crkve u protestima devedesetih i upoređuje tadašnje odnose studenata i Crkve sa današnjom situacijom.
Dok mnogi klonu pod teretom sopstvenih slabosti, poznati duhovnik sa Svete Gore upozorava da čoveka ne uništavaju samo padovi, već i trenutak kada odustane od borbe za promenu.
Spor oko zida na kojem se nekada nalazio lik blaženopočivšeg poglavara SPC ponovo je otvorio pitanja o pravu na očuvanje verskog i nacionalnog identiteta.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na liturgiji u Kneževim Vinogradima u Baranji, episkop episkop osečkopoljski i baranjski je pozvao na očuvanje vrednosti koje čine osnovu srpskog društva, ističući važnost ljubavi i harmonije unutar porodice za zdravu budućnost naše otadžbine.
Dok mnogi klonu pod teretom sopstvenih slabosti, poznati duhovnik sa Svete Gore upozorava da čoveka ne uništavaju samo padovi, već i trenutak kada odustane od borbe za promenu.
Spor oko zida na kojem se nekada nalazio lik blaženopočivšeg poglavara SPC ponovo je otvorio pitanja o pravu na očuvanje verskog i nacionalnog identiteta.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Dok savremeni čovek sve više vremena provodi u trci za novcem i uspehom, pravoslavno učenje podseća da posao nema smisla ako nije usmeren na pošteno izdržavanje porodice i pomoć onima kojima je to potrebno.