Medicinska sestra Mara je opisala ono što je do tada bilo nepoznato široj javnosti – kako je patrijarh Pavle proveo svoje poslednje trenutke.
Nakon više od 10 godina od smrti voljenog srpskog patrijarha Pavla, glavna medicinska sestra na centralnim apartmanima Vojnomedicinske akademije (VMA) u Beogradu, Mara Tešić, odlučila je da sa javnošću podeli detalje o poslednjim danima života ovog velikog duhovnog lidera.
Medicinska sestra Mara je 2021. godine otkrila ono što je do tada bilo nepoznato široj javnosti – kako je patrijarh Pavle proveo svoje poslednje trenutke.
Kako se vernici sećaju patrijarha Pavla 15 godina nakon smrti
Tokom svoje dugogodišnje karijere, Mara je, osim što je bila nagrađena ordenom, imala privilegiju da se upozna tri patrijarha: Pavla, Irineja i Germana. Za nju, međutim, najvrednija nagrada bila su upravo ta poznanstva.
- Za vreme boravka patrijarha Pavla na VMA, u bolnici je podignuta mala crkva u kojoj je on često boravio kad god je mogao. Jednog dana, dok je bio u bolnici, moj zadatak je bio da ga odvedem u crkvu. Ipak, našla sam se u dilemi koju je, bez ikakvih reči, samo on mogao da reši - priča Mara.
Prema njenim rečima, patrijarh Pavle je imao izuzetnu sposobnost da oseti druge ljude i uvek znao kako da im olakša patnje.
- Morala sam da ga presvučem, stavim u kolica i spustim ga u crkvu. Ipak, bilo mi je izuzetno teško da ga pomerim u tom stanju jer je zaista bio vrlo slab i bolestan. Osećala sam se u velikoj dilemi, jer kako da ne odvedem čoveka koji je čitav život posvetio veri i molitvi? U toj dilemi, prišla sam njegovom krevetu i nisam stigla da izgovorim celu rečenicu, ali on je već znao šta sam želela da kažem - objašnjava Mara.
Besprekorna briga o voljenom patrijarhu
Patrijarh Pavle je više od dve godine ležao u bolničkom apartmanu na 13. spratu Vojnomedicinske akademije, gde je o njegovom zdravstvenom stanju brinuo čitav tim lekara ove ustanove.
– Patrijarh je bio svestan i dugo se nalazio u stabilnom stanju. Primao je lekove i injekcije i imao je fizikalnu terapiju. Sam je uzimao hranu i lekove. Uz odobrenje konzilijuma lekara 11. aprila je prisustvovao liturgiji u Paraklisu VMA koja je služena za njegovu slavu, Lazarevu subotu – rekli su upućeni u lečenje patrijarha.
Poslednje reči patrijarha Pavla bile su jednostavne, ali nosile su duboko značenje.
- Poljubila sam mu ruku i zamolila ga da mi pomogne da rešim dilemu koja me mučila. Tada mi je rekao: "Nemojte me, Maro, umoran sam." To su bile njegove poslednje reči - prisetila se medicinska sestra u intervjuu za "Objektiv TV", nakon čega je dodala da je ubrzo usledio kraj.
Dan kada je preminuo patrijarh Pavle
youtube:Pevacka grupa "Sveti car David" Beograd
Patrijarh Pavle
Njegova svetost patrijarh srpski gospodin Pavle preminuo je 15.11.2009. godine u 10.45 sati, u snu, u Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, gde je dve godine bio na lečenju. Patrijarh Pavle primljen je na lečenje u VMA 10. novembra 2007. u teškom, životno ugrožavajućem stanju.
Za sve vreme lečenja u VMA, lekarski konzilijum, koji su činili najeminentniji stručnjaci VMA s načelnikom VMA na čelu, bio je u stalnom zasedanju i redovno pratio zdravstveno stanje njegove svetosti. Zahvaljujući intenzivnim naporima lekara i primeni najsavremenijih mera dijagnostike i lečenja, tada je uspešno prevladano više kritičnih faza.
Kao 44. poglavar SPC patrijarh Pavle je na svetosavskom tronu proveo 19 nepunih godina. Za prvojerarha izabran je 1. decembra 1990. godine posle 34 godine provede kao episkop Raško-prizrenske eparhije. Mudrom rukom i blagom reči upravljao je srpskom crkvom u najtežim vremenima u novijoj istoriji po srpski narod u vreme tragičnog raspada Jugoslavije.
Povodom smrti patrijarha Pavla u svim hramovima SPC počela su da se oglašavaju zvona na 15 minuta pre svakog punog sata, a na zgradi Patrijaršije je istaknuta crna zastava.
U petak, 15. novembra, navršava se decenija i po od kada je svoj ovozemaljski život skončao poglavar SPC kojeg u srpskim zemljama smatraju najvoljenijim arhijerejem 20. veka.
U manastiru Rakovica, na parastosu patrijarhu Pavlu, episkop Tihon podsetio je na duhovnu snagu i jevanđeoske pouke velikog arhijereja, čije nasleđe i dalje vodi narod kroz izazovna vremena.
Kuvana pšenica nije simbol smrti, već života onih koji su živeli i koji sada žive u veri sa Bogom i svojom krsnom slavom. Istina je, takođe, da su svi sveci živi, jer u Bogu niko ne može biti mrtav - Bog je Bog živih, a ne mrtvih.
Stvarni post privodi čoveka smirenju. A u smirenju čovek stiče saznanje, da za čoveka spasenje leži jedino u Bogu, u njegovoj milosti, govorio je patrijarh Pavle.
U vremenu kompromisa i površne duhovnosti,ruski svetitelj opominje da bez prave vere – Hristove, jedinosušne sa Ocem – nema Crkve, nema hrišćanstva. Njegova poruka za šestu nedelju po Vaskrsu odzvanja snagom večne istine.
Sveti mučenik Patrikije episkop bruski, sa tri prezvitera Akakijem, Menandrom i Polienom, postradao je za veru u vreme Julijana Odstupnika u Brusi azijskoj.
U prisustvu arhijereja i vernog naroda, srpski patrijarh je danas u manastiru Tumane blagoslovio novoizgrađeni konak sa bibliotekom od 50.000 knjiga. Sutra se očekuje svečano presvlačenje moštiju svetitelja i celodnevno poklonjenje u isposnici.
U eri kada se sve glasnije govori o očuvanju svetootačke vere, sve češće se pominje ime patrijarha koji je početkom 20. veka zagovarao dijalog s rimokatolicima i anglikancima, ostavivši iza sebe nasleđe koje se ne slavi, već preispituje.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U vremenu kompromisa i površne duhovnosti,ruski svetitelj opominje da bez prave vere – Hristove, jedinosušne sa Ocem – nema Crkve, nema hrišćanstva. Njegova poruka za šestu nedelju po Vaskrsu odzvanja snagom večne istine.
U eri kada se sve glasnije govori o očuvanju svetootačke vere, sve češće se pominje ime patrijarha koji je početkom 20. veka zagovarao dijalog s rimokatolicima i anglikancima, ostavivši iza sebe nasleđe koje se ne slavi, već preispituje.
Manastir Tumane postao je duhovno središte koje svake godine, u nedelju nakon Spasovdana, okuplja narod iz Srbije i rasejanja. Uoči presvlačenja moštiju čudotvorca i osvećenja novog konaka, ovo sveto mesto pretvorilo se u svetionik nade, utehe i vere.
U prisustvu arhijereja i vernog naroda, srpski patrijarh je danas u manastiru Tumane blagoslovio novoizgrađeni konak sa bibliotekom od 50.000 knjiga. Sutra se očekuje svečano presvlačenje moštiju svetitelja i celodnevno poklonjenje u isposnici.
Jedan od četvorice, koji su neumorno radili na obnovi "duhovne banje - Tumane" je i monah Teofil, on je za portal religija.rs opisao kako je tekao njegov put spoznaje vere, a potom i odlazak u manastir.
Uz svetu relikviju — levu ruku Svetog Save i blagoslov patrijarha Porfirija, Spasovdanska litija obasjala je srce Beograda. Na čelu povorke je i heroj sa Dunava – alas koji je spasao 33 života, a sada nosi Časni krst kroz molitveni hod prestoničkim ulicama.
Na veliki hrišćanski praznik hram Vaznesenja Gospodnjeg u Drenovcu proslavio je jubilej dostojan večnosti – vek i po duhovnog svetla, molitve i Božje blizine, kojim je obeležen i blagosloven trenutak dirljive besede episkopa Jeroteja o večnom savezu Boga i čoveka.
Slatko od jagoda nije samo poslastica — to je toplina bakinog glasa, miris detinjstva i poruka da ste dobrodošli. Donosimo vam tradicionalni recept sa svim tajnama koje domaćice prenose generacijama: kako da sirup „vuče“, a jagode ostanu cele.