OVIM LJUDIMA TREBA OPROSTITI, ALI IH I MOMENTALNO ELIMINISATI IZ ŽIVOTA! Otac Predrag otkriva kad, kome i zašto reći "dosta"
Ljubav prema bližnjem ne isključuje odgovornost prema sebi.
Crkva uči da čovek ne može istinski živeti u zajednici sa Bogom ako u srcu nosi zlopamćenje.
Prema pravoslavlju, oproštaj nije samo moralna obaveza niti puki čin dobre volje, već duboko duhovno delo koje čoveka uzdiže ka Bogu. On se ne posmatra kao slabost, niti kao odricanje od pravde, već kao svesni izbor ljubavi, kao pobeda nad sopstvenenom gordošću i kao svedočanstvo vere u Hrista.
Praštanje je u pravoslavlju tesno povezano sa samom suštinom hrišćanskog života - sa spasenjem.
Crkva uči da čovek ne može istinski živeti u zajednici sa Bogom ako u srcu nosi zlopamćenje. Ogorčenost razara dušu, zatvara je za blagodat i udaljava od zajednice ljubavi.
Upravo zato oproštanje ima snagu duhovnog leka: ono oslobađa, isceljuje i vraća unutrašnji mir. Onaj ko prašta, ne opravdava nepravdu, već odbija da dozvoli da ga mržnja zarobi.
Prema pravoslavnom shvatanju, oproštaj je nerazdvojan od ljubavi. Ljubav bez spremnosti na praštanje ostaje nedovršena, dok praštanje bez ljubavi postaje prazna forma. Srce je temelj svega, jer iz njega potiču i mržnja i milost. Onaj ko nauči da oprašta, uči da voli na način na koji Hristos voli - bezuslovno, žrtveno i istrajno.
O oproštaju Hrista radi, kao daru Božijem i leku za ranjenu ljudsku dušu, govorio je arhimandrit Kleopa, ističući da je to put koji vodi ka večnosti.
Prema njegovim rečima, jednostavna, ali duboka reč "oprosti" ima silu da otvori vrata Raja i da čoveka vrati zajednici ljubavi.
U emisiji "Vrlinoslov" на TV Hram, arhimandrit je osvetlio značaj ove vrline u svakodnevnom životu vernika, ukazujući da se hrišćanski put ne meri spoljašnjim delima, već stanjem srca.
Arhimandrit Kleopa jasno je ukazao da je oproštaj neraskidivo povezan sa samim identitetom hrišćanina i sa njegovom težnjom ka spasenju:
- Svaki dan smo mi pod jednim ispitom vere. Hoćeš ili nećeš da veruješ, jesi li Božji ili si nečji drugi. Ono što imamo i što želimo, jeste da se spasemo. Ali, bez praštanja nema spasenja. Postoje dve reči koje se najteže izgovaraju, a to su "oprosti" i "volim te". Ako ne naučiš da praštaš i ako ne praštaš, ne možeš za sebe da kažeš da si hrišćanin. Praštanja nema bez ljubavi. A podloga svemu tome je srce. Zato što kroz praštanje, Gospod nam je bliži. Put neba je put praštanja i ljubavi.
Ljubav prema bližnjem ne isključuje odgovornost prema sebi. Kada zadržimo oštru reč i, umesto nje, izaberemo blagu, tada pokazujemo da smo razumeli Božju zapovest o ljubavi. Milosrđe temelj hrišćanskog života. Duhovno iskustvo Crkve kroz vekove svedoči da Bog ne gleda samo na delo, već na nameru i stanje srca.

OVIM LJUDIMA TREBA OPROSTITI, ALI IH I MOMENTALNO ELIMINISATI IZ ŽIVOTA! Otac Predrag otkriva kad, kome i zašto reći "dosta"
OVIM LJUDIMA UVEK PRUŽITE RUKU, A AKO MOŽETE, I IKONICU: Starac Ilija o malom gestu kojim se menja svoj život, ali i tuđi
ONI ĆE SIGURNO IZGUBITI I SEBE I SVOJU PORODICU! Arhimandrit Vasilije ozbiljno opomenuo ovu vrstu ljudi
KAD JE PAD U TEŽAK GREH KORISNIJI I OD REDOVNOG POSTA I SVAKODNEVNE MOLITVE: Starac Nikon o uzaludnosti i najvećeg podviga
Gospod Isus Hristos je svojim životom pokazao da je oproštaj jedan od najuzvišenijih izraza ljubavi.
Oproštaj nije slabost, već podvig i najviši izraz duhovne snage.
Kada neko više ne želi da bude deo našeg života, insistiranje i pokušaj da ga zadržimo može samo produbiti bol.
Niko od ljudi nije savršen i niko ne može drugome pružiti sve ono za čim njegovo srce čezne.
Liturgijskom sabranju u Himelstiru prisustvovali su brojni sveštenici, monaštvo i verni narod, kao i princ naslednik Filip Karađorđević sa princezom Danicom, dok je ktitor obnove Drago Vuković odlikovan Ordenom Svetog Save drugog stepena.
Slavski kolač nije obična pogača, naglašava sveštenik.
Kada neko više ne želi da bude deo našeg života, insistiranje i pokušaj da ga zadržimo može samo produbiti bol.
Oslovljavanje sveštenih lica mora da bude primereno okolnostima i prilici.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu prvomučenicu Teklu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svete mučenike Sergija i Vakha. Katolička crkva obeležava Blaženu Devicu Mariju od Krunice, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Jedna pouka ruskog svetitelja posebno se odnosi na trenutke kada tuđa nepravda probudi bes, želju za osvetom ili potrebu da uzvratimo, ali odgovor koji nudi ide u sasvim drugom smeru.
Tekla je tri dana i tri noći slušala propoved apostola Pavla, nakon čega je prihvatila veru u Hrista i odlučila da život posveti devstvu.