OVIM LJUDIMA TREBA OPROSTITI, ALI IH I MOMENTALNO ELIMINISATI IZ ŽIVOTA! Otac Predrag otkriva kad, kome i zašto reći "dosta"
Ljubav prema bližnjem ne isključuje odgovornost prema sebi.
Crkva uči da čovek ne može istinski živeti u zajednici sa Bogom ako u srcu nosi zlopamćenje.
Prema pravoslavlju, oproštaj nije samo moralna obaveza niti puki čin dobre volje, već duboko duhovno delo koje čoveka uzdiže ka Bogu. On se ne posmatra kao slabost, niti kao odricanje od pravde, već kao svesni izbor ljubavi, kao pobeda nad sopstvenenom gordošću i kao svedočanstvo vere u Hrista.
Praštanje je u pravoslavlju tesno povezano sa samom suštinom hrišćanskog života - sa spasenjem.
Crkva uči da čovek ne može istinski živeti u zajednici sa Bogom ako u srcu nosi zlopamćenje. Ogorčenost razara dušu, zatvara je za blagodat i udaljava od zajednice ljubavi.
Upravo zato oproštanje ima snagu duhovnog leka: ono oslobađa, isceljuje i vraća unutrašnji mir. Onaj ko prašta, ne opravdava nepravdu, već odbija da dozvoli da ga mržnja zarobi.
Prema pravoslavnom shvatanju, oproštaj je nerazdvojan od ljubavi. Ljubav bez spremnosti na praštanje ostaje nedovršena, dok praštanje bez ljubavi postaje prazna forma. Srce je temelj svega, jer iz njega potiču i mržnja i milost. Onaj ko nauči da oprašta, uči da voli na način na koji Hristos voli - bezuslovno, žrtveno i istrajno.
O oproštaju Hrista radi, kao daru Božijem i leku za ranjenu ljudsku dušu, govorio je arhimandrit Kleopa, ističući da je to put koji vodi ka večnosti.
Prema njegovim rečima, jednostavna, ali duboka reč "oprosti" ima silu da otvori vrata Raja i da čoveka vrati zajednici ljubavi.
U emisiji "Vrlinoslov" на TV Hram, arhimandrit je osvetlio značaj ove vrline u svakodnevnom životu vernika, ukazujući da se hrišćanski put ne meri spoljašnjim delima, već stanjem srca.
Arhimandrit Kleopa jasno je ukazao da je oproštaj neraskidivo povezan sa samim identitetom hrišćanina i sa njegovom težnjom ka spasenju:
- Svaki dan smo mi pod jednim ispitom vere. Hoćeš ili nećeš da veruješ, jesi li Božji ili si nečji drugi. Ono što imamo i što želimo, jeste da se spasemo. Ali, bez praštanja nema spasenja. Postoje dve reči koje se najteže izgovaraju, a to su "oprosti" i "volim te". Ako ne naučiš da praštaš i ako ne praštaš, ne možeš za sebe da kažeš da si hrišćanin. Praštanja nema bez ljubavi. A podloga svemu tome je srce. Zato što kroz praštanje, Gospod nam je bliži. Put neba je put praštanja i ljubavi.
Ljubav prema bližnjem ne isključuje odgovornost prema sebi. Kada zadržimo oštru reč i, umesto nje, izaberemo blagu, tada pokazujemo da smo razumeli Božju zapovest o ljubavi. Milosrđe temelj hrišćanskog života. Duhovno iskustvo Crkve kroz vekove svedoči da Bog ne gleda samo na delo, već na nameru i stanje srca.

OVIM LJUDIMA TREBA OPROSTITI, ALI IH I MOMENTALNO ELIMINISATI IZ ŽIVOTA! Otac Predrag otkriva kad, kome i zašto reći "dosta"
OVIM LJUDIMA UVEK PRUŽITE RUKU, A AKO MOŽETE, I IKONICU: Starac Ilija o malom gestu kojim se menja svoj život, ali i tuđi
ONI ĆE SIGURNO IZGUBITI I SEBE I SVOJU PORODICU! Arhimandrit Vasilije ozbiljno opomenuo ovu vrstu ljudi
KAD JE PAD U TEŽAK GREH KORISNIJI I OD REDOVNOG POSTA I SVAKODNEVNE MOLITVE: Starac Nikon o uzaludnosti i najvećeg podviga
Nijedna svađa, uvreda ili nesporazum ne bi smeli da budu važniji od ljubavi između roditelja i dece.
Oproštaj nije slabost, već podvig i najviši izraz duhovne snage.
Protojerej Željko Marković, starešina crkve Lazarice, objasnio je važnost reči Molitve Gospodnje.
Sveti Teofan nas upozorava da oni koji se smatraju pravednicima mogu lako skliznuti u osuđivanje, umesto da prepoznaju sopstvene slabosti. Pravi pravednik je onaj koji, svesno osećajući svoju grešnost, ne žudi za kaznom drugih, već se fokusira na vlastiti put ka pomirenju. U njegovoj poruci leži poziv na introspekciju: pre nego što sudimo drugima, trebalo bi da se osvrnemo na svoje grehe. Samo kada prepoznamo svoju potrebu za oproštajem, možemo zaista oprostiti drugima. Na taj način, oproštaj postaje ne samo dužnost, već i izraz ljubavi i razumevanja.
Crkva uči da telesni odnosi imaju svoje puno dostojanstvo jedino u Svetoj tajni braka.
U Svetom pismu i učenju Svetih otaca mnogo puta se upozorava na opasnost licemerja, dvoličnosti i laskanja.
U besedi za sredu 6. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećoj razlici između prolaznog života i večnosti, otkrivajući zašto samo srce sjedinjeno sa Hristom može postati deo večne građevine Božjeg Carstva.
Probajte plavi patlidžan po receptu monahinje Atanasije Rašić, pročitajte Molitvu Presvetoj Bogorodici za sredu i duhovno se nadahnite poukom Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Fevroniju po starom i Svetog velikomučenika Prokopija po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetih Priscile i Akvila, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveštenik upozorava da čovek u trci za udobnošću može zaboraviti duhovne vrednosti, podsećajući na značaj molitve, jednostavnosti i uzdržanja.
Iako je Crkva zvanično ne naziva „isceliteljkom od depresije“, brojni vernici svedoče da su kroz molitvu Svetoj Kirijakiji pronašli mir, snagu i nadu.