Doktorka kaže da je na osnovu priče monahinje Teodore napisala i tekst "Zidanje kamena radosti".
Ubrzan tempo života, nesigurnost i sve veći pritisci dovode do toga da sve više ljudi vodi tihu, ali tešku borbu sa depresija. Stručnjaci upozoravaju da je reč o ozbiljnom stanju koje ne pogađa samo raspoloženje, već i celokupno funkcionisanje čoveka - od sna i apetita do sposobnosti da radi, voli i oseća radost.
U mnogim slučajevima, kako ističu lekari, terapija podrazumeva i upotrebu antidepresivi, bez kojih bi pacijenti teško mogli da se izbore sa svakodnevnim obavezama. Iako postoji stigma, stručna pomoć i adekvatno lečenje često su ključni koraci ka oporavku.
Ipak, pored medicine, postoje i drugačiji pogledi na borbu sa tugom. Doktorka Vera Šćepanović kroz priču jedne monahinje, približila je javnosti ono što naziva "monaškim receptom za tugu".
Shutterstock oneSHUTTER oneMEMORY
Zidanje kamenja je monaški recept za tugu i depresiju
- Ja sam imala tu čast da sam pre tri nedelje upoznala jednu monahinju u Crnoj Gori sa kojom sam pokrenula temu o vagusu (najduži kranijalni nerv i ključni deo parasimpatičkog nervnog sistema p.a) i psihičkim problemima. Ona je Ruskinja i kod nas je više od 20 godina monahinja. I ona kaže: "Pre 20 godina ja sam bila mnogo nostalgična za Rusijom".
Tada je, kako priča doktorka Vera Šćepanović, došao jedan monah u manastir i pitao je mati Teodoru, koja je u to vreme bila monahinja, a sada je igumanija jednog manastira kod Bara, zašto je stalno tužna, "mrka" i ne može da se raduje. Tada mu je ona rekla, koji problem ima.
- On joj je tada rekao: "Ne može da ti fali Rusija!" I pošto su minahinje Ruskinje disciplinovane, ona je svoj monaški zavet do kraja ispunjavala. Međutim, nije mogla da se raduje. I on je njoj rekao: "Pa, zar ne znaš da postoji monaški recept za tugu?". Oni to zovu nini, i za melanholiju i za depresiju.
Doktorka Šćepanović je potom objasnila i kako taj recept izgleda.
Privatna arhiva/Tanjug/ AP Matthias Schrader
Doktorka Vera Šćepanović
- Monaški recept je taj da nosiš kamen na brdo i sa brda i da zidaš kamenje. I ona je to njega odmah poslušala. Nije, dakle, mudrovala. I pored svih svojih obaveza, ona je nosila kamenje, to je Crnoj Gori moguće, i zidala i rušila da bi ponovo zidala. Ona se tada i tako izlečila i nikad više nije imala prihičke probleme. Sad ima 70 godina i isijava radost iz nje.
Doktorka kaže da je posle toga razmislila i čak napisala jedan tekst koji se zove "Zidanje kamena radosti" i opisala šta se to dešava u nama kada mi uzmemo kamen.
- Prvo moramo da ga tražimo i time aktivirimo čulo vida i aktiviramo određene centre u mozgu. Dakle, ne može mozak da spava. Prvo i osnovno, to se radi napolju. Ne možemo da budemo zdravi ako smo stalno u zatvorenim prostorijama, sa ekranima... Doktorka Đerđi je primer osobe pune energije, jer ima dobro dvorište i puno radi napolju oko bašte i biljaka i vežba svoj vagus. Zato slikanje, ručni radovi, sve to što poboljšava naše zdravlje, sve to ide preko nervnog sistema, i sve to poboljšava vagus i naše hormone radosti. To su zapravo isceljujuće materije koje u nama postoje da nam daju radost, elan, volju i napredak... Ali, ako mi nemamo cilj, nećemo time ni da se bavimo i onda budemo depresivni, pa imamo i premere mladih da uzimaju dozvoljene i nedozvoljene supstance kako bi cilj dostigli. A bolje bi bilo da zidaju kamen radosti - zaključuje doktorka Vera Šćepanović.
Zašto tuga nije samo prolazno raspoloženje, kako prerasta u depresiju i duhovnu krizu i na koji način, po svedočanstvu Svetih otaca, čovek može ponovo da se uspravi.
U besedi za petak 12. sedmice po Duhovima, Vladika Nikolaj poredi ratove hrišćanskih i neznabožačkih naroda, a zatim mnogo dublje govori o sukobu koji čovek vodi sa sopstvenim strastima i o miru koji počinje u duši.
Probajte zapečeni grašak sa povrćem po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu Presvetoj Bogorodici za petak i duhovno se nadahnite poukom Svetog Pajsija Svetogorca.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
U besedi za petak 12. sedmice po Duhovima, Vladika Nikolaj poredi ratove hrišćanskih i neznabožačkih naroda, a zatim mnogo dublje govori o sukobu koji čovek vodi sa sopstvenim strastima i o miru koji počinje u duši.
Probajte zapečeni grašak sa povrćem po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu Presvetoj Bogorodici za petak i duhovno se nadahnite poukom Svetog Pajsija Svetogorca.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Reči svetogorskog starca o ljudskoj slabosti otkrivaju zašto jedan pad ne mora da bude kraj borbe, već trenutak iz kojeg se može izvući važna pouka za ono što dolazi.
Na prazničnoj liturgiji vernicima se obratio mitropolit dalmatinski Nikodim, pozvavši ih da ljubav prema Bogu potvrde brigom o bližnjima i da nastave tradiciju svojih predaka.
Liturgiju su služili vladike Isihije i Kirilo, a verni narod u hrvatskoj prestonici dobio je mogućnost molitvenog poklonjenja svetim moštima Svetog vladike Nikolaja i Svetog Justina Ćelijskog.