Doktorka kaže da je na osnovu priče monahinje Teodore napisala i tekst "Zidanje kamena radosti".
Ubrzan tempo života, nesigurnost i sve veći pritisci dovode do toga da sve više ljudi vodi tihu, ali tešku borbu sa depresija. Stručnjaci upozoravaju da je reč o ozbiljnom stanju koje ne pogađa samo raspoloženje, već i celokupno funkcionisanje čoveka - od sna i apetita do sposobnosti da radi, voli i oseća radost.
U mnogim slučajevima, kako ističu lekari, terapija podrazumeva i upotrebu antidepresivi, bez kojih bi pacijenti teško mogli da se izbore sa svakodnevnim obavezama. Iako postoji stigma, stručna pomoć i adekvatno lečenje često su ključni koraci ka oporavku.
Ipak, pored medicine, postoje i drugačiji pogledi na borbu sa tugom. Doktorka Vera Šćepanović kroz priču jedne monahinje, približila je javnosti ono što naziva "monaškim receptom za tugu".
Shutterstock oneSHUTTER oneMEMORY
Zidanje kamenja je monaški recept za tugu i depresiju
- Ja sam imala tu čast da sam pre tri nedelje upoznala jednu monahinju u Crnoj Gori sa kojom sam pokrenula temu o vagusu (najduži kranijalni nerv i ključni deo parasimpatičkog nervnog sistema p.a) i psihičkim problemima. Ona je Ruskinja i kod nas je više od 20 godina monahinja. I ona kaže: "Pre 20 godina ja sam bila mnogo nostalgična za Rusijom".
Tada je, kako priča doktorka Vera Šćepanović, došao jedan monah u manastir i pitao je mati Teodoru, koja je u to vreme bila monahinja, a sada je igumanija jednog manastira kod Bara, zašto je stalno tužna, "mrka" i ne može da se raduje. Tada mu je ona rekla, koji problem ima.
- On joj je tada rekao: "Ne može da ti fali Rusija!" I pošto su minahinje Ruskinje disciplinovane, ona je svoj monaški zavet do kraja ispunjavala. Međutim, nije mogla da se raduje. I on je njoj rekao: "Pa, zar ne znaš da postoji monaški recept za tugu?". Oni to zovu nini, i za melanholiju i za depresiju.
Doktorka Šćepanović je potom objasnila i kako taj recept izgleda.
Privatna arhiva/Tanjug/ AP Matthias Schrader
Doktorka Vera Šćepanović
- Monaški recept je taj da nosiš kamen na brdo i sa brda i da zidaš kamenje. I ona je to njega odmah poslušala. Nije, dakle, mudrovala. I pored svih svojih obaveza, ona je nosila kamenje, to je Crnoj Gori moguće, i zidala i rušila da bi ponovo zidala. Ona se tada i tako izlečila i nikad više nije imala prihičke probleme. Sad ima 70 godina i isijava radost iz nje.
Doktorka kaže da je posle toga razmislila i čak napisala jedan tekst koji se zove "Zidanje kamena radosti" i opisala šta se to dešava u nama kada mi uzmemo kamen.
- Prvo moramo da ga tražimo i time aktivirimo čulo vida i aktiviramo određene centre u mozgu. Dakle, ne može mozak da spava. Prvo i osnovno, to se radi napolju. Ne možemo da budemo zdravi ako smo stalno u zatvorenim prostorijama, sa ekranima... Doktorka Đerđi je primer osobe pune energije, jer ima dobro dvorište i puno radi napolju oko bašte i biljaka i vežba svoj vagus. Zato slikanje, ručni radovi, sve to što poboljšava naše zdravlje, sve to ide preko nervnog sistema, i sve to poboljšava vagus i naše hormone radosti. To su zapravo isceljujuće materije koje u nama postoje da nam daju radost, elan, volju i napredak... Ali, ako mi nemamo cilj, nećemo time ni da se bavimo i onda budemo depresivni, pa imamo i premere mladih da uzimaju dozvoljene i nedozvoljene supstance kako bi cilj dostigli. A bolje bi bilo da zidaju kamen radosti - zaključuje doktorka Vera Šćepanović.
Zašto tuga nije samo prolazno raspoloženje, kako prerasta u depresiju i duhovnu krizu i na koji način, po svedočanstvu Svetih otaca, čovek može ponovo da se uspravi.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od Studenice i Žiče do Ostroga i Dečana, hodočasnici širom Srbije i regiona biraju da najveći hrišćanski praznik obeleže kroz liturgiju, boravak u konacima i duhovno sabranje, spajajući vekovne običaje sa ličnim doživljajem vere.
U hramu u kojem je godinama služio, sabrano sveštenstvo i mnoštvo vernika oprostili su se od oca Nenada i njegove supruge, dok se zajednica, u molitvi, suočava sa velikim gubitkom.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Jedan od najvećih duhovnika Svete gore 20. veka objašnjava kako molitva, predanje Bogu i poniznost mogu osloboditi dušu od očaja i vratiti mir u svakodnevni život.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Na atinskom trgu Sintagma aktivisti poručili da slavlje ne sme da podrazumeva stradanje životinja, dok se pravoslavni vernici pripremaju za prazničnu trpezu koja označava kraj posta i povratak mrsnoj hrani.
U besedi za ponedeljak Strasne sedmice Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako prihvatanje stradanja donosi nagradu večnog života i kako Hristovo stradanje daje snagu u svakodnevnim iskušenjima.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Ove godine 7. april donosi retko poklapanje koje menja ustaljeni tok bogosluženja - službe se prepliću, čitaju se tekstovi oba dana, a vernici će primetiti i drugačija pravila u postu.
Na atinskom trgu Sintagma aktivisti poručili da slavlje ne sme da podrazumeva stradanje životinja, dok se pravoslavni vernici pripremaju za prazničnu trpezu koja označava kraj posta i povratak mrsnoj hrani.
Ovaj recept bez mleka, jaja i ulja pokazuje da jednostavnost ne znači odricanje - naučite kako pripremiti mekane kore i bogat fil koji će uneti toplinu u svaki postni trenutak.