Doktorka kaže da je na osnovu priče monahinje Teodore napisala i tekst "Zidanje kamena radosti".
Ubrzan tempo života, nesigurnost i sve veći pritisci dovode do toga da sve više ljudi vodi tihu, ali tešku borbu sa depresija. Stručnjaci upozoravaju da je reč o ozbiljnom stanju koje ne pogađa samo raspoloženje, već i celokupno funkcionisanje čoveka - od sna i apetita do sposobnosti da radi, voli i oseća radost.
U mnogim slučajevima, kako ističu lekari, terapija podrazumeva i upotrebu antidepresivi, bez kojih bi pacijenti teško mogli da se izbore sa svakodnevnim obavezama. Iako postoji stigma, stručna pomoć i adekvatno lečenje često su ključni koraci ka oporavku.
Ipak, pored medicine, postoje i drugačiji pogledi na borbu sa tugom. Doktorka Vera Šćepanović kroz priču jedne monahinje, približila je javnosti ono što naziva "monaškim receptom za tugu".
Shutterstock oneSHUTTER oneMEMORY
Zidanje kamenja je monaški recept za tugu i depresiju
- Ja sam imala tu čast da sam pre tri nedelje upoznala jednu monahinju u Crnoj Gori sa kojom sam pokrenula temu o vagusu (najduži kranijalni nerv i ključni deo parasimpatičkog nervnog sistema p.a) i psihičkim problemima. Ona je Ruskinja i kod nas je više od 20 godina monahinja. I ona kaže: "Pre 20 godina ja sam bila mnogo nostalgična za Rusijom".
Tada je, kako priča doktorka Vera Šćepanović, došao jedan monah u manastir i pitao je mati Teodoru, koja je u to vreme bila monahinja, a sada je igumanija jednog manastira kod Bara, zašto je stalno tužna, "mrka" i ne može da se raduje. Tada mu je ona rekla, koji problem ima.
- On joj je tada rekao: "Ne može da ti fali Rusija!" I pošto su minahinje Ruskinje disciplinovane, ona je svoj monaški zavet do kraja ispunjavala. Međutim, nije mogla da se raduje. I on je njoj rekao: "Pa, zar ne znaš da postoji monaški recept za tugu?". Oni to zovu nini, i za melanholiju i za depresiju.
Doktorka Šćepanović je potom objasnila i kako taj recept izgleda.
Privatna arhiva/Tanjug/ AP Matthias Schrader
Doktorka Vera Šćepanović
- Monaški recept je taj da nosiš kamen na brdo i sa brda i da zidaš kamenje. I ona je to njega odmah poslušala. Nije, dakle, mudrovala. I pored svih svojih obaveza, ona je nosila kamenje, to je Crnoj Gori moguće, i zidala i rušila da bi ponovo zidala. Ona se tada i tako izlečila i nikad više nije imala prihičke probleme. Sad ima 70 godina i isijava radost iz nje.
Doktorka kaže da je posle toga razmislila i čak napisala jedan tekst koji se zove "Zidanje kamena radosti" i opisala šta se to dešava u nama kada mi uzmemo kamen.
- Prvo moramo da ga tražimo i time aktivirimo čulo vida i aktiviramo određene centre u mozgu. Dakle, ne može mozak da spava. Prvo i osnovno, to se radi napolju. Ne možemo da budemo zdravi ako smo stalno u zatvorenim prostorijama, sa ekranima... Doktorka Đerđi je primer osobe pune energije, jer ima dobro dvorište i puno radi napolju oko bašte i biljaka i vežba svoj vagus. Zato slikanje, ručni radovi, sve to što poboljšava naše zdravlje, sve to ide preko nervnog sistema, i sve to poboljšava vagus i naše hormone radosti. To su zapravo isceljujuće materije koje u nama postoje da nam daju radost, elan, volju i napredak... Ali, ako mi nemamo cilj, nećemo time ni da se bavimo i onda budemo depresivni, pa imamo i premere mladih da uzimaju dozvoljene i nedozvoljene supstance kako bi cilj dostigli. A bolje bi bilo da zidaju kamen radosti - zaključuje doktorka Vera Šćepanović.
Zašto tuga nije samo prolazno raspoloženje, kako prerasta u depresiju i duhovnu krizu i na koji način, po svedočanstvu Svetih otaca, čovek može ponovo da se uspravi.
U sabornom hramu manastira Mileševa hramovna slava okupila je veliki broj vernika, dece i gostiju iz javnog života, dok su svečana liturgija i beseda o životu jačem od smrti pretvorile Spasovdan u snažno duhovno sabranje koje je ostavilo dubok utisak na prisutne.
U besedi za petak 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava na opasnost oslanjanja na prolaznu sigurnost, ljudsku moć i sopstvenu snagu umesto na veru koja jedina ostaje čvrsta pred životnim burama.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Jedan od najvećih duhovnika Svete gore 20. veka objašnjava kako molitva, predanje Bogu i poniznost mogu osloboditi dušu od očaja i vratiti mir u svakodnevni život.
U besedi za petak 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava na opasnost oslanjanja na prolaznu sigurnost, ljudsku moć i sopstvenu snagu umesto na veru koja jedina ostaje čvrsta pred životnim burama.
Dok strepnja za budućnost razara unutrašnji mir, veliki srpski duhovnik 20. veka razdvaja strah koji uništava od jedinog koji, po njegovim rečima, može da sačuva čoveka.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
U Hramu Svetog Save jasno je uređen red prilaska i celivanjasvetinje, a sveštenik objašnjava sve korake – od stajanja u redu i poklonjenja do kratke molitve i izlaska, uz apel vernicima da sve protekne u sabranosti i bez zadržavanja.
Odluka da krsno znamenje ponese učenik Matematičke gimnazije Andrej Drobnjaković, višestruki osvajač međunarodnih medalja na najvećim svetskim naučnim takmičenjima, izazvala je veliko interesovanje javnosti u Srbiji.