OVU GREŠKU SRBI MAHOM PRAVE PRI PRENOSU NIKOLJDANA NA SINOVE! Sveštenik objasnio da to ne sme da se radi - "NE MOŽETE TO DA MENJATE"!
Slava se nasleđuje sa oca na sinove i ostaje ista bez obzira na broj potomaka.
Ljubav prema bližnjem ne isključuje odgovornost prema sebi.
Pravoslavlje od samih svojih početaka neprestano poziva čoveka na oproštaj. Oprost je u središtu hrišćanskog učenja, jer je i sam Hristos učio da se na zlo ne odgovara zlom, već ljubavlju, strpljenjem i milošću. U molitvi „Oče naš“ vernici svakodnevno izgovaraju reči: „I oprosti nam dugove naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim“, čime se jasno pokazuje da bez oproštaja nema istinskog duhovnog života.
U pravoslavnom shvatanju, oproštaj nije slabost, niti znak poraza, već svedočanstvo unutrašnje slobode. Čovek koji oprašta oslobađa se pre svega sebe - od mržnje, gorčine i želje za osvetom koje razaraju dušu.
Sveti oci često su upozoravali da zlopamćenje postaje teret koji čoveka udaljava od Boga i od sopstvenog mira. Zato Crkva poziva vernike da se trude da praštaju, čak i onda kada je to teško i bolno.
Međutim, pravoslavno učenje jasno razlikuje oproštaj od trpljenja nepravde bez razuma. Oprostiti ne znači zatvarati oči pred zlom, niti dopuštati da neko iznova i iznova povređuje, ponižava ili maltretira drugog.
Ljubav prema bližnjem ne isključuje odgovornost prema sebi. Čovek je pozvan da čuva dostojanstvo koje mu je Bog dao, kao i da se udalji od onoga što ga duhovno ili psihički razara.
Crkva uči da oproštaj znači odreći se mržnje i osvete, ali ne i ostati u odnosima koji su toksični i pogubni.
Postoje situacije u kojima je razdvajanje jedini put ka miru i spasenju duše. To se odnosi ne samo na odnose sa poznanicima, već i na najbliže - rodbinu i prijatelje.
Pravoslavlje ne propoveda da se čovek žrtvuje do samouništenja, već da mudro razlučuje između trpljenja radi ljubavi i povlačenja radi spasenja.
U tom duhu često se podseća i na reči savremenih duhovnika, koji govore jednostavno i jasno o granicama oproštaja u svakodnevnom životu.
Jedan od njih je i otac Predrag Popović, čije reči snažno oslikavaju ovu istinu.
- Ljudima kojima ste dali mnogo šansi u životu i koji su vas svaki put povredili, kad takvima oprostite, samo ste mu dali novu šansu da vas ponovo maltretira. Shvatite, taj čovek ili žena vama želi zlo. I idi ti svojim putem, ja svojim. Tako je i kada je u pitanju rodbina, i prijatelji, i svi ostali koji vas okružuju. Nema razlike… - dao je savet vernicima otac Predrag.
Slava se nasleđuje sa oca na sinove i ostaje ista bez obzira na broj potomaka. Ljubav je u hrišćanstvu postavljena kao temelj svega. Pravoslavno shvatanje ljubavi podrazumeva žrtvu, odricanje i slobodu. Pravoslavni sveštenik objašnjava zašto način na koji trpimo odlučuje hoće li naše muke biti iskupljenje ili nova greška.

OVU GREŠKU SRBI MAHOM PRAVE PRI PRENOSU NIKOLJDANA NA SINOVE! Sveštenik objasnio da to ne sme da se radi - "NE MOŽETE TO DA MENJATE"!
OVI LJUDI SU SVETA VATRA: Patrijarh Pavle otkrio ko uživa najveće dostojanstvo pred Bogom i zašto
OVI LJUDI NE UMEJU DA VOLE! Sveti Gavrilo otkrio i po čemu ih prepoznati
DA LI ONAJ KO UMIRE U BOLESTI I MUKAMA ISKUPLJUJE SVOJE GREHE: Otac Andrej otkriva tajnu koja sve zanima, a retko ko sme da pita
Ono što je izgubljeno često biva nadoknađeno na način koji čovek nije mogao ni da zamisli.
Oprost ne znači zaboraviti sve što se dogodilo niti opravdati zlo koje je učinjeno, već osloboditi srce mržnje i prepustiti sud Bogu.
U pravoslavnom hrišćanstvu, odnos prema teškoćama povezan je sa trpljenjem, smirenjem i poverenjem u Boga.
Osoba koja gaji neprijateljstvo, mržnju i osećanja osvete uvek je lišena unutrašnjeg mira.
Trud, molitva i podvig imaju svoje mesto, ali bez Božje blagodati ono što je posejano u srcu može ostati jalovo, dok se čak i vrlina može pretvoriti u novu priliku za gordost i samoljublje.
Povrediti drugog, to je teška rana, upozorava mitropolit.
Otac Dejan je ukazao da se u crkvi vodi računa o poretku tokom bogosluženja i da on ima svoju svrhu.
Sveti oci nisu slučajno uzdržanje od hrane, kao i od alkohola, smatrali važnim delom duhovne borbe.
Sveti oci nisu slučajno uzdržanje od hrane, kao i od alkohola, smatrali važnim delom duhovne borbe.
U srpskom narodu ovaj dan poznat je i kao jesenji Sveti Jovan i Jovan Glavosek.
Poverenje u Boga jedno je od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
Kontakt sa demonima može dovesti do uništenja nečije ličnosti i života, kako sopstvenog, tako i života bližnjih, upozorava mitropolit Antonije.
Beseda iz manastira Ćelije iz 1964. godine donosi duboko promišljanje o stradanju Preteče, Irodovom zločinu, ljudskom odnosu prema istini i tajni pravednikove smrti.
Testo se mesi od svega nekoliko sastojaka, a u sredini krije džem i orahe.
U besedi za petak 15. sedmice po Duhovima svetitelj govori o ljudskoj nemoći, Hristovoj čistoti i sili Njegove žrtve, objašnjavajući zašto samo ono što je čisto može da isceli ono što je ranjeno grehom.