OVU GREŠKU SRBI MAHOM PRAVE PRI PRENOSU NIKOLJDANA NA SINOVE! Sveštenik objasnio da to ne sme da se radi - "NE MOŽETE TO DA MENJATE"!
Slava se nasleđuje sa oca na sinove i ostaje ista bez obzira na broj potomaka.
Ljubav prema bližnjem ne isključuje odgovornost prema sebi.
Pravoslavlje od samih svojih početaka neprestano poziva čoveka na oproštaj. Oprost je u središtu hrišćanskog učenja, jer je i sam Hristos učio da se na zlo ne odgovara zlom, već ljubavlju, strpljenjem i milošću. U molitvi „Oče naš“ vernici svakodnevno izgovaraju reči: „I oprosti nam dugove naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim“, čime se jasno pokazuje da bez oproštaja nema istinskog duhovnog života.
U pravoslavnom shvatanju, oproštaj nije slabost, niti znak poraza, već svedočanstvo unutrašnje slobode. Čovek koji oprašta oslobađa se pre svega sebe - od mržnje, gorčine i želje za osvetom koje razaraju dušu.
Sveti oci često su upozoravali da zlopamćenje postaje teret koji čoveka udaljava od Boga i od sopstvenog mira. Zato Crkva poziva vernike da se trude da praštaju, čak i onda kada je to teško i bolno.
Međutim, pravoslavno učenje jasno razlikuje oproštaj od trpljenja nepravde bez razuma. Oprostiti ne znači zatvarati oči pred zlom, niti dopuštati da neko iznova i iznova povređuje, ponižava ili maltretira drugog.
Ljubav prema bližnjem ne isključuje odgovornost prema sebi. Čovek je pozvan da čuva dostojanstvo koje mu je Bog dao, kao i da se udalji od onoga što ga duhovno ili psihički razara.
Crkva uči da oproštaj znači odreći se mržnje i osvete, ali ne i ostati u odnosima koji su toksični i pogubni.
Postoje situacije u kojima je razdvajanje jedini put ka miru i spasenju duše. To se odnosi ne samo na odnose sa poznanicima, već i na najbliže - rodbinu i prijatelje.
Pravoslavlje ne propoveda da se čovek žrtvuje do samouništenja, već da mudro razlučuje između trpljenja radi ljubavi i povlačenja radi spasenja.
U tom duhu često se podseća i na reči savremenih duhovnika, koji govore jednostavno i jasno o granicama oproštaja u svakodnevnom životu.
Jedan od njih je i otac Predrag Popović, čije reči snažno oslikavaju ovu istinu.
- Ljudima kojima ste dali mnogo šansi u životu i koji su vas svaki put povredili, kad takvima oprostite, samo ste mu dali novu šansu da vas ponovo maltretira. Shvatite, taj čovek ili žena vama želi zlo. I idi ti svojim putem, ja svojim. Tako je i kada je u pitanju rodbina, i prijatelji, i svi ostali koji vas okružuju. Nema razlike… - dao je savet vernicima otac Predrag.
Slava se nasleđuje sa oca na sinove i ostaje ista bez obzira na broj potomaka. Ljubav je u hrišćanstvu postavljena kao temelj svega. Pravoslavno shvatanje ljubavi podrazumeva žrtvu, odricanje i slobodu. Pravoslavni sveštenik objašnjava zašto način na koji trpimo odlučuje hoće li naše muke biti iskupljenje ili nova greška.

OVU GREŠKU SRBI MAHOM PRAVE PRI PRENOSU NIKOLJDANA NA SINOVE! Sveštenik objasnio da to ne sme da se radi - "NE MOŽETE TO DA MENJATE"!
OVI LJUDI SU SVETA VATRA: Patrijarh Pavle otkrio ko uživa najveće dostojanstvo pred Bogom i zašto
OVI LJUDI NE UMEJU DA VOLE! Sveti Gavrilo otkrio i po čemu ih prepoznati
DA LI ONAJ KO UMIRE U BOLESTI I MUKAMA ISKUPLJUJE SVOJE GREHE: Otac Andrej otkriva tajnu koja sve zanima, a retko ko sme da pita
Pravoslavno učenje naglašava da Bog dopušta iskušenja radi duhovne koristi čoveka, jer se upravo u trenucima bola i nemoći najjasnije pokazuje stanje ljudske vere.
Smirenje, strpljenje i prihvatanje su put kojim se stiče pravi mir, dok želja da utičemo na tuđe ponašanje često samo otkriva naše nedostatke.
Od najranijih vremena, Crkva uči da je trpljenje put ka smirenju, duhovnoj snazi i unutrašnjem preobražaju čoveka.
Patnja, koliko god teška bila, nije kraj, već prolaz ka nečemu višem.
I najverniji hrišćani ponekad se nađu pred dilemom: gde prestaje poverenje, a gde počinje lična odgovornost, a veliki svetitelji pravoslavlja nude trezven, dubok i iznenađujuće savremen odgovor o odnosu prema svešteniku.
U pravoslavlju se naglašava da Bog ne stvara zlo niti uživa u ljudskoj patnji, ali dopušta iskušenja radi duhovne koristi.
Od prvih zajednica iz vremena Habzburške monarhije do današnjih hramova i desetina hiljada vernika - priča o usponu Pravoslavne crkve u zemlji u kojoj skoro svaka porodica iz Srbije ima nekoga svog.
Dok nas život okružuje iskušenjima, prevarama i prolaznim zadovoljstvima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da samo nepobediva vera može da otključa vrata večnog života.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Pravoslavni vernici danas slave Prepodobnog Pavla Tivejskog po starom kalendaru i Prepodobnog Jefrema Sirina po novom. Katolici obeležavaju Svetog Tome Akvinskog, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Svetogorski asketa objašnjava kako upornost u izgovaranju Hristovog imena u srcu i usnama može nadvladati i satanu i približiti nas veri, čak i kada ne razumemo svaku reč koju izgovaramo.
Majka i dve ćerke iz Turske primile su svetu tajnu krštenja u trebinjskom hramu Svetih arhangela.