OVU GREŠKU SRBI MAHOM PRAVE PRI PRENOSU NIKOLJDANA NA SINOVE! Sveštenik objasnio da to ne sme da se radi - "NE MOŽETE TO DA MENJATE"!
Slava se nasleđuje sa oca na sinove i ostaje ista bez obzira na broj potomaka.
Ljubav prema bližnjem ne isključuje odgovornost prema sebi.
Pravoslavlje od samih svojih početaka neprestano poziva čoveka na oproštaj. Oprost je u središtu hrišćanskog učenja, jer je i sam Hristos učio da se na zlo ne odgovara zlom, već ljubavlju, strpljenjem i milošću. U molitvi „Oče naš“ vernici svakodnevno izgovaraju reči: „I oprosti nam dugove naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim“, čime se jasno pokazuje da bez oproštaja nema istinskog duhovnog života.
U pravoslavnom shvatanju, oproštaj nije slabost, niti znak poraza, već svedočanstvo unutrašnje slobode. Čovek koji oprašta oslobađa se pre svega sebe - od mržnje, gorčine i želje za osvetom koje razaraju dušu.
Sveti oci često su upozoravali da zlopamćenje postaje teret koji čoveka udaljava od Boga i od sopstvenog mira. Zato Crkva poziva vernike da se trude da praštaju, čak i onda kada je to teško i bolno.
Međutim, pravoslavno učenje jasno razlikuje oproštaj od trpljenja nepravde bez razuma. Oprostiti ne znači zatvarati oči pred zlom, niti dopuštati da neko iznova i iznova povređuje, ponižava ili maltretira drugog.
Ljubav prema bližnjem ne isključuje odgovornost prema sebi. Čovek je pozvan da čuva dostojanstvo koje mu je Bog dao, kao i da se udalji od onoga što ga duhovno ili psihički razara.
Crkva uči da oproštaj znači odreći se mržnje i osvete, ali ne i ostati u odnosima koji su toksični i pogubni.
Postoje situacije u kojima je razdvajanje jedini put ka miru i spasenju duše. To se odnosi ne samo na odnose sa poznanicima, već i na najbliže - rodbinu i prijatelje.
Pravoslavlje ne propoveda da se čovek žrtvuje do samouništenja, već da mudro razlučuje između trpljenja radi ljubavi i povlačenja radi spasenja.
U tom duhu često se podseća i na reči savremenih duhovnika, koji govore jednostavno i jasno o granicama oproštaja u svakodnevnom životu.
Jedan od njih je i otac Predrag Popović, čije reči snažno oslikavaju ovu istinu.
- Ljudima kojima ste dali mnogo šansi u životu i koji su vas svaki put povredili, kad takvima oprostite, samo ste mu dali novu šansu da vas ponovo maltretira. Shvatite, taj čovek ili žena vama želi zlo. I idi ti svojim putem, ja svojim. Tako je i kada je u pitanju rodbina, i prijatelji, i svi ostali koji vas okružuju. Nema razlike… - dao je savet vernicima otac Predrag.
Slava se nasleđuje sa oca na sinove i ostaje ista bez obzira na broj potomaka. Ljubav je u hrišćanstvu postavljena kao temelj svega. Pravoslavno shvatanje ljubavi podrazumeva žrtvu, odricanje i slobodu. Pravoslavni sveštenik objašnjava zašto način na koji trpimo odlučuje hoće li naše muke biti iskupljenje ili nova greška.

OVU GREŠKU SRBI MAHOM PRAVE PRI PRENOSU NIKOLJDANA NA SINOVE! Sveštenik objasnio da to ne sme da se radi - "NE MOŽETE TO DA MENJATE"!
OVI LJUDI SU SVETA VATRA: Patrijarh Pavle otkrio ko uživa najveće dostojanstvo pred Bogom i zašto
OVI LJUDI NE UMEJU DA VOLE! Sveti Gavrilo otkrio i po čemu ih prepoznati
DA LI ONAJ KO UMIRE U BOLESTI I MUKAMA ISKUPLJUJE SVOJE GREHE: Otac Andrej otkriva tajnu koja sve zanima, a retko ko sme da pita
Ono što je izgubljeno često biva nadoknađeno na način koji čovek nije mogao ni da zamisli.
Oprost ne znači zaboraviti sve što se dogodilo niti opravdati zlo koje je učinjeno, već osloboditi srce mržnje i prepustiti sud Bogu.
Osoba koja gaji neprijateljstvo, mržnju i osećanja osvete uvek je lišena unutrašnjeg mira.
Gospod Isus Hristos je svojim životom pokazao da je oproštaj jedan od najuzvišenijih izraza ljubavi.
Jedan od najvoljenijih pravoslavnih svetitelja ostavio je savet za trenutke kada nas obuzmu strah, nemir i unutrašnja borba.
Podrhtavanje tla jačine 3,8 stepeni po Rihterovoj skali osetio se širom Atosa.
Jerej Hrama Svetog Jovana Šangajskog u Batajnici suočava se sa najtežim iskušenjem nakon povratka bolesti njegovog deteta, a za hitnu transplantaciju matičnih ćelija u Italiji potrebno je obezbediti 250.000 evra.
Predavanje u Kotoru otkrilo je kako su obrazovanje, vera, porodična biblioteka i majčin dar za stvaralaštvo uticali na čoveka čija su otkrića promenila tok moderne civilizacije.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Posle dugog iščekivanja i brojnih iskušenja, supružnici su u svetinji pronašli utehu i nadu, a vest koju su ubrzo dobili zauvek im je promenila život.
Jerej Hrama Svetog Jovana Šangajskog u Batajnici suočava se sa najtežim iskušenjem nakon povratka bolesti njegovog deteta, a za hitnu transplantaciju matičnih ćelija u Italiji potrebno je obezbediti 250.000 evra.
Nepoznati počinioci ispisali uvredljive poruke na verskim obeležjima i izazvali požar kod crkve Svetog Jakova, dok iz poznatog marijanskog svetilišta poručuju da neće biti osvete.
Istinita priča o nestaloj majci, očajničkoj potrazi i usrdnoj molitvi koja je porodici vratila nadu u trenutku kada je izgledalo da je sve izgubljeno.