KO OVO NE RADI, ČAK I DA KRV PROLIJE ZA HRISTA, ZAVRŠIĆE U PAKLU: Ozbiljna opomena starca Pajsija
Pravoslavna duhovnost uči da se zlo ne pobeđuje zlom, već dobrim, i da se istinska pobeda ne ostvaruje nad drugim čovekom, već nad sobom.
Oprost ne znači zaboraviti sve što se dogodilo niti opravdati zlo koje je učinjeno, već osloboditi srce mržnje i prepustiti sud Bogu.
U životu svakog čoveka postoje trenuci kada ga povrede, kada ga tuđa reč, postupak ili nepravda duboko zabole.
Tada se u srcu lako rađa želja za osvetom, potreba da se uzvrati istom merom, da se vrati uvreda za uvredu i bol za bol. Svet u kome živimo često nas uči upravo tome - da ne zaboravljamo uvrede i da smatramo slabim onoga ko oprosti.
Međutim, hrišćanski put je drugačiji. On ne poziva čoveka na osvetu, nego na pobedu nad sopstvenim gnevom. U Jevanđelju nas Gospod uči da ljubimo neprijatelje svoje, da blagosiljamo one koji nas kunu i da činimo dobro onima koji nam čine zlo.
To nije lak put, jer zahteva veliku unutrašnju borbu. Lakše je uzvratiti uvredom nego ćutanjem, lakše je raspirivati gnev nego ga smiriti, ali upravo u toj borbi čovek pokazuje svoju duhovnu snagu.
Mnogi ljudi nose u sebi godine ogorčenja i neizgovorenih reči. Sećanja na nepravde postaju teret koji guši dušu i ne dozvoljava joj da pronađe mir.
Oprost ne znači zaboraviti sve što se dogodilo niti opravdati zlo koje je učinjeno, već osloboditi srce mržnje i prepustiti sud Bogu. Kada čovek prestane da živi u prošlim uvredama, tada počinje da diše slobodnije i da gleda na život drugačijim očima.
Sveti oci su često govorili da je najveća pobeda ona koju čovek izvojuje nad samim sobom. Kada savlada gnev, kada ne dopusti da ga mržnja zarobi i kada umesto osvete izabere oproštaj, tada pokazuje istinsku snagu duha.
Tada srce postaje sposobno da primi mir i ljubav, a duša se oslobađa teškog bremena koje je dugo nosila.
Koliko je ovo bitno za čoveka, ali i važno Bogu, svedoče i poruka oca Stefana Rajčića, koju je objavio na svom Fejsbuk nalogu:
- Znate li kada je čovek najveći? Onda kada ima priliku da se osveti, a ne učini to. Kada oprosti, prepusti prošlo prošlosti i odluči da živi u ljubavi! Odluči da u miru sačeka "vaskrsenje mrtvih i život budućeg veka". Tada se otvaraju Nebesa, tada nam se anđeli poklanjaju! Jer, i Gospod reče "LJUBAV TRAŽIM..."!
Pravoslavna duhovnost uči da se zlo ne pobeđuje zlom, već dobrim, i da se istinska pobeda ne ostvaruje nad drugim čovekom, već nad sobom. Nije vera odsustvo bola, već pouzdanje da bol ima smisao. Zabeležena u Jevanđelju po Mateju, u šestoj glavi, ova molitva predstavlja duhovni putokaz, ogledalo savesti i merilo odnosa prema Bogu i ljudima. Pravoslavno predanje ne gleda na gnev samo kao na prolaznu emociju, već kao na duhovni ispit.

KO OVO NE RADI, ČAK I DA KRV PROLIJE ZA HRISTA, ZAVRŠIĆE U PAKLU: Ozbiljna opomena starca Pajsija
ČAK I DA SE SVI ZLI LJUDI OKRENU PROTIV VAS, U OVOM SLUČAJU VAM NEĆE MOĆI NIŠTA! Savet Svetog Tihona Zadonskog bogatstva vredan
OVI LJUDI NIKAD NE BI SMELI DA IZGOVARAJU MOLITVU "OČENAŠ"! Protojerej Oleg kažu da tako bacaju prokletstvo na sebe!
ŠTA BI TREBALO DA URADI RAZUMAN ČOVEK KAD GA NALJUTE: Lekcija života Svetog Nektarija Eginskog
Ono što je izgubljeno često biva nadoknađeno na način koji čovek nije mogao ni da zamisli.
Ljubav prema bližnjem ne isključuje odgovornost prema sebi.
Duhovni život nije takmičenje u bezgrešnosti, nego istrajavanje u veri, molitvi i nadi.
U pravoslavnoj tradiciji mnogi podvižnici učili su da nema istinske ljubavi bez spremnosti da se oprosti.
Mnoge svetinje su kroz istoriju bile mesto susreta ljudi različitih vera sa živim svedočanstvom Božije milosti i ljubavi, istakao je otac Dejan.
Petrovski post može da traje najkraće osam, a najduže 42 dana.
Upravo je molitva most koji povezuje čoveka sa neiscrpnim izvorom Božje ljubavi i milosrđa.
Ne radi se samo o drugoj osobi, već o unutrašnjim lomovima, izbegnutim razgovorima i emocijama koje se dugo guraju pod tepih - sve dok odnos ne počne da se raspada iznutra.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Čak 800.000 vernika se poklonilo Pojasu.
Dok jedni u njemu vide teret i još jednu obavezu posle Velikog posta, drugi u ovom periodu prepoznaju priliku da preispitaju navike, ojačaju volju i pronađu unutrašnju ravnotežu kroz jednostavne, ali snažne duhovne korake.
Od 8. juna pravoslavci ulaze u jedan od dva letnja posta koji traje do 12. jula, uz višenedeljno uzdržanje od hrane životinjskog porekla i poziv na molitvu, mir i duhovnu disciplinu uoči praznika Svetih apostola Petra i Pavla.
Blagosloven početak Petrovskog posta uz svakodnevni vodič portala Religija.rs.