ON JE BIO BOGATAŠ KOJI JE ZBOG GREHA UPAO U TEŠKO SIROMAŠTVO! Danas slavimo Svetog apostola Jermu!
Posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji zauzima njegovo delo "Pastir", koje je nastalo prema otkrovenjima anđela Božjeg.
Posebno se istakao brigom za one koji su postradali za Hrista, prikupljajući tela mučenika i sahranjujući ih sa dužnim poštovanjem.
Srpska pravoslavna crkva 20. juna molitveno se seća Svetog mučenika Teodota Ankirskog, hrišćanina koji je u vreme surovih progona pod carem Dioklecijanom pokazao izuzetnu hrabrost, ljubav prema bližnjima i nepokolebljivu veru u Gospoda Isusa Hrista.
Sveti Teodot živeo je u Ankiri, današnjoj Ankari u Turskoj, krajem trećeg i početkom četvrtog veka. Po zanimanju je bio krčmar, oženjen čovek koji je bio veoma ugledan među svojim sugrađanima.
Međutim, njegova krčma nije bila samo mesto okupljanja putnika i trgovaca, već i sigurno utočište za hrišćane koji su bili izloženi progonima zbog svoje vere.
U danima kada su rimske vlasti nemilosrdno tragale za sledbenicima Hristovim, Teodot je tajno pomagao progonjenima, snabdevajući ih hranom i drugim potrepštinama. Nije se plašio opasnosti niti mogućih kazni, već je svoju veru pokazivao delima milosrđa i požrtvovanja.
Posebno se istakao brigom za one koji su postradali za Hrista, prikupljajući tela mučenika i sahranjujući ih sa dužnim poštovanjem.
U to vreme na sud je izvedeno i mučeno za Hrista sedam devojaka, koje su potom utopljene u jezeru. Tih sedam mučenica su: Tekusa, Aleksandra, Klavdija, Faina, Efrasija, Matrona, i Julija. Teodot je izašao noću, izvadio njihova tela iz jezera i sahranio ih je.
Njegova dela nisu ostala sakrivena. Nakon što je bio izdan vlastima, izveden je pred sud i podvrgnut teškim mukama. Mučitelji su pokušavali da ga nateraju da se odrekne vere, ali je on ostao čvrst i nepokolebljiv.
Podneo je strašna stradanja, ne gubeći nadu u Boga niti odustajući od ispovedanja Hristovog imena.
Kada je konačno izveden na gubilište 303. godine, okupljeni hrišćani oplakivali su njegovu sudbinu.
Međutim, Sveti Teodot ih je hrabrio rečima: "Ne plačite, braćo, za mnom nego proslavite Gospoda našeg Isusa Hrista, koji mi pomože svršiti podvig i dušmana pobediti."
Nakon toga postradao je od mača, primivši venac mučeništva.
Njegovo telo časno je sahranjeno izvan grada, na mestu gde je kasnije podignut hram posvećen njegovom svetom imenu.
Posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji zauzima njegovo delo "Pastir", koje je nastalo prema otkrovenjima anđela Božjeg.
Njegovo vreme na čelu Crkve obeležile su velike političke i verske borbe.
Obe su u miru skončale, ali se ne zna gde.
Njegove pouke ostale su sačuvane do danas kao podsetnik na značaj duhovne discipline i poslušnosti Crkvi.
Kada je odrastao, ostavio je sve i krenuo da propoveda Jevanđelje, pozivajući ljude da se okrenu Hristu.
Njihova imena vezuju se za početke širenja Hristove vere i apostolsku službu.
Pantelejmon je svoje lekarsko znanje spojio sa verom u Hrista, verujući da je pravi Iscelitelj sam Gospod.
Posle smrti roditelja donela je odluku koja je obeležila čitav njen život - razdelila je celokupno porodično imanje siromašnima, odrekla se zemaljskog bogatstva i zamonašila se.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Kalinika po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik i arhiđakon Evplo. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Klare Asiške, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada je odrastao, ostavio je sve i krenuo da propoveda Jevanđelje, pozivajući ljude da se okrenu Hristu.
Pravoslavci danas obeležavaju Svete apostole Prohora, Nikanora, Timona i Parmena po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik i arhidiakon Lavrentije. Katolička crkva obeležava praznik Svetog Lovrenca, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Njihova imena vezuju se za početke širenja Hristove vere i apostolsku službu.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Manastir obeležava 540 godina od osnivanja, 270 godina od osvećenja hrama i dve decenije od obnove monaškog života, uz podsećanje na njegovu veliku duhovnu i kulturnu ulogu kroz istoriju.
Umesto mlevenog mesa, koriste se sočni komadi svinjetine i mnogo crnog luka, a završni korak receptu daje poseban ukus.
Protojerej Mihail Bregvadze tvrdi da je odluka povezana sa okolnostima smrti, dok majka pokojnice odbacuje njegove navode i traži da se ne iznose nepotvrđene tvrdnje o ovoj porodičnoj tragediji.