Praznici i sveci 20.06.2026 | 00:00

ZAŠTITNIK PROGONJENIH I NEPOKOLEBLJIVI ISPOVEDNIK HRISTOVE VERE: Danas se molitveno sećamo Svetog mučenika Teodota Ankirskog!

Slika Autora
Autor: M. M.
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
ZAŠTITNIK PROGONJENIH I NEPOKOLEBLJIVI ISPOVEDNIK HRISTOVE VERE: Danas se molitveno sećamo Svetog mučenika Teodota Ankirskog!
SPC

Posebno se istakao brigom za one koji su postradali za Hrista, prikupljajući tela mučenika i sahranjujući ih sa dužnim poštovanjem.

Srpska pravoslavna crkva 20. juna molitveno se seća Svetog mučenika Teodota Ankirskog, hrišćanina koji je u vreme surovih progona pod carem Dioklecijanom pokazao izuzetnu hrabrost, ljubav prema bližnjima i nepokolebljivu veru u Gospoda Isusa Hrista.

Sveti Teodot živeo je u Ankiri, današnjoj Ankari u Turskoj, krajem trećeg i početkom četvrtog veka. Po zanimanju je bio krčmar, oženjen čovek koji je bio veoma ugledan među svojim sugrađanima.

Međutim, njegova krčma nije bila samo mesto okupljanja putnika i trgovaca, već i sigurno utočište za hrišćane koji su bili izloženi progonima zbog svoje vere.

U danima kada su rimske vlasti nemilosrdno tragale za sledbenicima Hristovim, Teodot je tajno pomagao progonjenima, snabdevajući ih hranom i drugim potrepštinama. Nije se plašio opasnosti niti mogućih kazni, već je svoju veru pokazivao delima milosrđa i požrtvovanja.

Posebno se istakao brigom za one koji su postradali za Hrista, prikupljajući tela mučenika i sahranjujući ih sa dužnim poštovanjem.

U to vreme na sud je izvedeno i mučeno za Hrista sedam devojaka, koje su potom utopljene u jezeru. Tih sedam mučenica su: Tekusa, Aleksandra, Klavdija, Faina, Efrasija, Matrona, i Julija. Teodot je izašao noću, izvadio njihova tela iz jezera i sahranio ih je.

Njegova dela nisu ostala sakrivena. Nakon što je bio izdan vlastima, izveden je pred sud i podvrgnut teškim mukama. Mučitelji su pokušavali da ga nateraju da se odrekne vere, ali je on ostao čvrst i nepokolebljiv.

Podneo je strašna stradanja, ne gubeći nadu u Boga niti odustajući od ispovedanja Hristovog imena.

Kada je konačno izveden na gubilište 303. godine, okupljeni hrišćani oplakivali su njegovu sudbinu.

Međutim, Sveti Teodot ih je hrabrio rečima: "Ne plačite, braćo, za mnom nego proslavite Gospoda našeg Isusa Hrista, koji mi pomože svršiti podvig i dušmana pobediti."

Nakon toga postradao je od mača, primivši venac mučeništva.

Njegovo telo časno je sahranjeno izvan grada, na mestu gde je kasnije podignut hram posvećen njegovom svetom imenu.