"AKO TE NEKO UDARI PO DESNOM OBRAZU, OKRENI MU I DRUGI!" Sveštenik o pravom značenju čuvenih Isusovih reči, koje savremeni svet i pogrešno razume i pogrešno tumači!
U društvu, u kojem je Isus živeo, udarac nije uvek bio samo fizički čin, objašnjava otac Bane.
Reči Isusa Hristos iz Jevanđelja po Mateju "Ako te neko udari po desnom obrazu, okreni mu i drugi“ često se razumeju kao poziv čoveku da nemo trpi nasilje i da, nakon udarca, dozvoli da bude ponovo povređen.
Međutim, otac Bane iz Hrama Svetih apostola Petra i Pavla u Petrovaradinu ukazuje da ove reči, posmatrane u društvenom i kulturnom kontekstu vremena u kojem su izgovorene, imaju dublje značenje i da se najmanje odnose na ono, kako ih savremeni svet razume i doživljava.
Zašto Hristos govori upravo o desnom obrazu?
- U tadašnjem društvu udarac nije uvek bio samo fizički čin. Postojao je i jasan način da se čoveku pokaže njegovo mesto, da se ponizi i da mu se stavi do znanja da je neko iznad njega.
Zato Hristos, kako navodi otac Bane, ne kaže jednostavno: "Ako te neko udari, trpi", već govori:
- Ako te udari po desnom obrazu, okreni mu i drugi obraz.
Onaj koji je udario očekivao je da njegova žrtva prihvati ulogu poniženog čoveka. Međutim, okretanjem drugog obraza, čovek ne uzvraća udarcem, ali istovremeno ne pristaje da bude ponižen bez otpora.
- On ne uzima oružje u svoje ruke, ali svojim postupkom pokazuje: "Neću ti vratiti zlo za zlo, ali neću ni prihvatiti da me tvoje nasilje učini manje čovekom."
Upravo tu se, prema rečima oca Baneta, vidi radikalnost Hristove zapovesti.
- On ne traži od čoveka da bude kukavica. Ne traži ni da mrzi svog neprijatelja. Hristos traži nešto mnogo teže: da čovek odbije da postane sličan onome koji mu čini zlo.
Zbog toga se reči "okreni drugi obraz", kako objašnjava, ne mogu razumeti kao poziv da se trpi svako nasilje bez reči i bez granica.
- To je poziv da se na poniženje ne odgovori novom mržnjom, da se nasilje ne umnoži novim nasiljem i da se zlo ne nastavi istim putem.
Hristos, prema ovom tumačenju, pokazuje drugačiji put: čovek ne treba da uzvrati zlom, ali treba da sačuva dostojanstvo. Ne treba da mrzi onoga koji ga povređuje, ali ne treba ni da nazove zlo dobrim. Takođe, ne treba da postane nasilan samo zato što je neko bio nasilan prema njemu.
Otac Bane poruku Hristovih reči sažima ovako:
- To je mnogo više od običnog trpljenja. To je sloboda čoveka koji ne dozvoljava da mu drugi odredi kakav će postati.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Ako čovek ponižava druge, vređa ih, osuđuje i prema njima pokazuje prezir, ne može očekivati da će takav odnos ostati bez posledica po njegov duhovni život.
Četvorodnevni boravak Svetog Oca doneće susrete sa stotinama hiljada vernika, mladima, preživelima seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi i evropskim liderima, uz molitve u Notr Damu i Lurdu.
U besedi za petak 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega čovekov unutrašnji rast zavisi od onoga čime ispunjava svoje srce i kakvu ulogu u tome ima Hristos.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Avtonoma po starom kalendaru, dok se po novom obeležavaju Prepodobna Eufrosina Aleksandrijska i Prepodobni Sergije Radonješki. Katolička crkva obeležava Svetog Kleofasa, dok Jevreji večeras dočekuju Sukot, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Veliki srpski duhovnik 20. veka govorio je o trenucima kada čovek više ne razume zašto mu se teškoće događaju i kako upravo tada može da sačuva poverenje u Gospoda.
U besedi za petak 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega čovekov unutrašnji rast zavisi od onoga čime ispunjava svoje srce i kakvu ulogu u tome ima Hristos.
Veliki srpski duhovnik 20. veka govorio je o trenucima kada čovek više ne razume zašto mu se teškoće događaju i kako upravo tada može da sačuva poverenje u Gospoda.
Od srebroljublja i gordosti do neblagodarnosti i ravnodušnosti, svetogorski starac nabraja ponašanja koja se lako prikriju iza svakodnevnih navika, a čoveka mogu udaljiti od Boga i drugih ljudi.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Od srebroljublja i gordosti do neblagodarnosti i ravnodušnosti, svetogorski starac nabraja ponašanja koja se lako prikriju iza svakodnevnih navika, a čoveka mogu udaljiti od Boga i drugih ljudi.