Veliki svetitelj našeg vremena govorio je o nečemu što se često događa u odnosima među ljudima, a što mnogi prepoznaju tek kada već nastanu ljutnja, zameranje i potreba da se drugome uzvrati.
Kada nas neko povredi, često ne biramo da oprostimo, već da uvredu nosimo sa sobom. Još je teže kada se uvređenost pretvori u naviku, pa čovek počne da traži razlog za negodovanje i tamo gde ga nema. Sveti Jovan Šangajski u jednoj svojoj pouci upravo takvo ponašanje naziva nezrelošću duše i pokazuje jednostavan put izlaska iz tog začaranog kruga.
- Mi ljudi tako lako povređujemo jedni druge. A još lakše se vređamo. Čak i ako nas niko ne vređa, mi se ipak vređamo. Ponekad želimo da se uvredimo, a to je manifestacija ljudskog infantilizma. Dete ponekad želi da brizne u plač ne zato što ga je majka uvredila, već zato što odjednom želi da se oseti (i, što je najvažnije, da se pokaže kao!) uvređeno. To je nezrelost duše. Aktivni egoista vređa, pasivni se vređa. Negodovanja aktivnih egoista i negodovanje pasivnih egoista u velikoj meri ometaju život. I postoji samo jedan izlaz iz ovih stanja - ka slobodi duha: nikoga ne vređati i ni na koga se ne vređati - govorio je Sveti Jovan Šangajski.
Njegova pouka ne govori o tome da treba trpeti nepravdu ili ćutati pred zlom. Govori o nečemu mnogo ličnijem: o odluci da tuđa reč ne dobije vlast nad našim unutrašnjim životom. Čovek može da odbije da povredi drugoga, ali isto tako može da odbije i da od svoje povređenosti napravi identitet.
Upravo tu Sveti Jovan vidi slobodu duha. Ne u tome da nikada ne čujemo grubu reč, već da ne dozvolimo da nas ona zarobi. Jer tuđa uvreda traje onoliko koliko joj prostora damo u sebi: možemo je ostaviti u trenutku u kojem je izgovorena, a možemo je danima nositi sa sobom, vraćati joj se i smišljati kako da uzvratimo.
Čitanje Jevanđelja za sredu 13. sedmice po Duhovima
Shutterstock/Andrii Drachuk
Jevanđelje
Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 189 (9,12-15; 10,1-7)
12. Jer vršenje ove službe ne popunjava samo nedostatke svetih, nego i pobuđuje mnoge na obilno zahvaljivanje Bogu. 13. Kroz iskustvo ove službe oni hvale Boga zbog vaše pokornosti ispovedanju jevanđelja Hristova i zbog prostodušnosti u zajedničarenju s njima i sa svima, 14. i u molitvama svojim za vas oni čeznu za vama zbog preizobilne blagodati Božije na vama. 15. A hvala Bogu na njegovom neiskazanom daru.
1. A sam ja, Pavle, molim vas radi krotosti i blagosti Hristove, ja koji sam ponizan kada sam kod vas, a odvažan prema vama kada sam odsutan; 2. molim pak, kad budem kod vas, da mi ne bude potrebe da budem onako slobodan kao što mislim da smem protiv nekih koji misle za nas da po telu živimo. 3. Jer živeći u telu, ne vojujemo po telu; 4. jer oružje našega vojevanja nije telesno nego silno Bogom za rušenje utvrđenja, obarajući pomisli
5. i svaku oholost, koja ustaje protiv poznanja Božijega, i pokoravajući svaku pomisao na poslušnost Hristu, 6. te smo gotovi kazniti svaku neposlušnost kada se ispuni vaša poslušnost.7. Vi gledate po spoljašnosti. Ako je ko uveren u sebe da je Hristov, neka opet pomisli u sebi da, kao što je on Hristov, tako smo i mi Hristovi.
Jevanđelje po Marku, začalo 13. (3,20-27)
20. I dođoše u kuću, i sabra se opet narod, tako da ne mogahu ni hleba jesti. 21. I kad to čuše njegovi, izađoše da ga uhvate; jer govorahu da je izvan sebe. 22. A književnici koji behu sišli iz Jerusalima govorahu: „U njemu je Veelzevul; a on pomoću kneza demonskog izgoni demone.” 23. A on dozvavši ih, govoraše im u pričama: „Kako može satana satanu izgoniti? 24. I ako se carstvo samo po sebi razdeli, to carstvo ne može opstati, 25. i ako se dom sam po sebi razdeli, taj dom ne može opstati; 26. i ako satana ustane sam na sebe i razdeli se, ne može opstati, nego će propasti. 27. Niko ne može oteti pokućstvo jakoga, ušavši u kuću njegovu, ako najpre jakoga ne sveže, i onda će kuću njegovu opleniti.
Kroz priču o tri monaha koji su doživeli istu sramotu, veliki pravoslavni učitelj pokazuje zašto se prava snaga čoveka vidi tek onda kada mu je naneta nepravda.
Sveti starac govorio je bez uvijanja o onima koji zanemaruju svoje zdravlje, ali i o pogrešnom shvatanju vere zbog kojeg čovek odbacuje pomoć koja mu je pružena.
Pouka optinskog starca o fariseju i mitaru pokazuje zašto je svest o sopstvenoj grešnosti dragocenija od uverenja da smo bolji od drugih i zbog čega bez nade u Božiju milost nema pravog puta ka spasenju.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je o nečemu što se često događa u odnosima među ljudima, a što mnogi prepoznaju tek kada već nastanu ljutnja, zameranje i potreba da se drugome uzvrati.
Vozilo će biti uvakufljeno i koristiće se za potrebe Mešihata i službena putovanja njegovih predstavnika, a poznati humanista objasnio je i šta ga je podstaklo na ovakav potez.
Na svečanosti u budvanskom Starom gradu govorio je o njenom mestu u duhovnosti i kulturi, od Miroslavljevog jevanđelja i dela Svetog Save do Njegoša, svetih hramova, pravnih spomenika i velikih srpskih naučnika.
Otac Benedikt govori o njihovom razgovoru iza zatvorenih vrata, pitanjima koja je slavna pevačica postavila o veri i molitvi, kao i rečima koje je uputila svojim saradnicima pre nego što je napustila svetinju.
Najpre je bio rimski vojnik zadužen da čuva hrišćanskog zatvorenika, a upravo taj susret doveo ga je do vere zbog koje će kasnije pred carem odbiti da se odrekne Hrista.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Nepravda, uvreda i omalovažavanje mogu u čoveku pokrenuti potrebu da se brani i uzvrati, ali jedna pouka velikog ruskog duhovnika otvara sasvim drugačije pitanje: šta se u takvom trenutku događa sa našim srcem?
U besedi za četvrtak 5. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zbog čega osveta nikada ne donosi pobedu i kako se čuva mir čak i kada nas drugi povrede.
Na visokom prestolu ukazao mu se Gospod, dok su šestokrilni serafimi objavljivali Njegovu svetost, a vladika Nikolaj objašnjava šta je čoveku zaista dato da vidi.
Otac Benedikt govori o njihovom razgovoru iza zatvorenih vrata, pitanjima koja je slavna pevačica postavila o veri i molitvi, kao i rečima koje je uputila svojim saradnicima pre nego što je napustila svetinju.
Otac Varsanufije je stradao u blizini Svetog Nikolajevskog hrama, dok su inok Grigorije i izbeglica Andrej Kirijenko sa teškim povredama prevezeni u bolnicu.
Otac Varsanufije je stradao u blizini Svetog Nikolajevskog hrama, dok su inok Grigorije i izbeglica Andrej Kirijenko sa teškim povredama prevezeni u bolnicu.