KAKO DA PREPOZNATE KOJE MISLI SU OD BOGA, A KOJE OD ĐAVOLA: Varsanufije Optinski objasnio po čemu ćete ih uvek razlikovati
Reči velikog ruskog duhovnika otkrivaju zašto je stanje duše važno za duhovno rasuđivanje.
Pouka optinskog starca o fariseju i mitaru pokazuje zašto je svest o sopstvenoj grešnosti dragocenija od uverenja da smo bolji od drugih i zbog čega bez nade u Božiju milost nema pravog puta ka spasenju.
Čovek lako vidi tuđu krivicu, ali mnogo teže pristaje da pogleda sopstvenu. U tome se krije jedna od ozbiljnih prepreka na putu vere: kada se uverenje da smo u pravu pretvori u duhovnu samouverenost, pokajanje ostaje po strani. Prepodobni Varsanufije Optinski rešenje vidi upravo tamo gde ga savremeni čovek najmanje traži, u iskrenom priznanju sopstvene grešnosti i nadi u Božiju milost.
„Celo čovečanstvo se može podeliti na dva dela: fariseje i mitare (carinike). Prvi propadaju, drugi se spasavaju. Čuvajte saznanje o svojoj grešnosti. Ovo je najdragocenije pred Bogom. Šta je spasilo mitara? Naravno, to je svest o svojoj grešnosti: „Bože, milostiv budi meni grešnom!“ To je molitva koja traje skoro dva milenijuma. Ali gle, carinik sebe prepoznaje kao grešnika, ali se u isto vreme nada milosti Božijoj. Bez nade, ne možete biti spaseni“, govorio je Prepodobni Varsanufije Optinski.
Pouka ne govori o tome da čovek treba da ostane zarobljen u osećanju krivice. Naprotiv, Prepodobni Varsanufije podseća na dve stvari koje moraju da idu zajedno: svest o sopstvenoj grešnosti i nada u Božiju milost. Priznati grešku bez nade vodi u očajanje, dok vera u milost bez pokajanja lako postaje samoopravdavanje.
U priči o mitaru nema mesta za poređenje sa drugima, opravdavanje i prikrivanje sopstvenih slabosti. Njegova molitva je kratka, ali u njoj nema ničeg površnog: čovek stoji pred Bogom onakav kakav jeste i traži milost.
Zato ova pouka svakome ko je spreman da je čuje postavlja direktno pitanje: da li svoju veru koristimo da bismo prepoznali sopstvene slabosti ili da bismo presuđivali drugima? Od odgovora na to pitanje počinje razlika između farisejskog samopouzdanja i mitarevog pokajanja.

Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 158 (15,1-11)
1. Ali vama napominjem, braćo, jevanđelje koje vam propovedah, koje i primiste, u kome i stojite, 2. kroz koje se i spasavate, ako držite onako kako vam propovedah, osim ako uzalud ne poverovaste. 3. Jer vam najpre predadoh što i primih, da Hristos umre za grehe naše po Pismu, 4. i da bi pogreben, i da je ustao treći dan, po Pismu, 5. i da se javio Kifi, zatim Dvanaestorici;
6. potom se on javio odjednom više od pet stotina braće, od kojih su većina i sada živi, a neki se upokojiše. 7. Potom se javio Jakovu, zatim svima apostolima; 8. a posle sviju, kao kakvom nedonoščetu, javio se i meni. 9. Jer sam ja najmanji od apostola, koji nisam dostojan nazvati se apostol, zato što gonih Crkvu Božiju. 10. No blagodaću Božijom jesam što jesam, i blagodat njegova koja je u meni ne osta prazna, nego se potrudih više od sviju njih, ali ne ja, nego blagodat Božija koja je sa mnom. 11. Bilo, dakle, ja bilo oni, tako propovedamo, i tako poverovaste.
Jevanđelje po Mateju, začalo 79. (19,16-30)
16. I gle, neko pristupi i reče mu: „Učitelju blagi, koje dobro da učinim da imam život večni?” 17. A on mu reče: „Što me zoveš blagim? Niko nije blag osim jednoga Boga. A ako hoćeš ući u život drži zapovesti.” 18. Reče mu: „Koje?” A Isus reče: „Ne ubij; ne učini preljubu; ne ukradi; ne svedoči lažno; 19. poštuj oca i mater; i ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.” 20. Reče mu mladić: „Sve ovo sačuvah od mladosti svoje; šta mi još nedostaje?” 21. Reče mu Isus: „Ako hoćeš savršen da budeš, idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima, i imaćeš blago na nebu, pa hajde za mnom.”
22. A kada ču mladić reč, otide žalostan; jer imađaše mnoga imanja. 23. A Isus reče učenicima svojim: „Zaista vam kažem da je teško bogatome ući u Carstvo nebesko. 24. I opet vam kažem: Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u Carstvo Božje.” 25. A kada to čuše učenici, čuđahu se veoma govoreći: „Ko se, dakle, može spasti?” 26. A Isus pogledavši na njih, reče im: „Ljudima je ovo nemoguće, a Bogu je sve moguće.”
27. Tada odgovori Petar i reče mu: „Eto, mi smo ostavili sve i za tobom pošli; šta će, dakle, s nama biti?” 28. A Isus im reče: „Zaista vam kažem da ćete vi koji pođoste za mnom, u novom životu, kada sedne Sin Čovečiji na presto slave svoje, sesti i sami na dvanaest prestola i suditi nad dvanaest plemena Izrailjevih. 29. I svaki koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili decu, ili zemlju, imena moga radi, primiće sto puta onoliko, i naslediće život večni. 30. Ali će mnogi prvi biti poslednji i poslednji prvi.”
BONUS VIDEO
Reči velikog ruskog duhovnika otkrivaju zašto je stanje duše važno za duhovno rasuđivanje.
Oštra pouka svetitelja otkriva zašto žaljenje zbog učinjenog samo po sebi nije dovoljno i šta čovek mora da promeni da bi pokajanje zaista imalo smisla.
Veliki srpski svetitelj objašnjava da reč koju hrišćani svakodnevno izgovaraju krije odgovor koji nije samo pitanje znanja, već i način života.
Sveti starac govorio je bez uvijanja o onima koji zanemaruju svoje zdravlje, ali i o pogrešnom shvatanju vere zbog kojeg čovek odbacuje pomoć koja mu je pružena.
Budi deo Religija.rs zajednice.
U pravoslavnom učenju vera i dela ne posmatraju se kao odvojene stvari.
U pravoslavlju se kadi da bi se simbolički uznela molitva Bogu, prizvala blagodat Svetog duha i unelo duhovno osvećenje i mir u prostor i ljude.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
Manastir Tumane će u nedelju, 22. novembra, svečano proslaviti praznik Svetog Nektarija Eginskog, čija se čestica moštiju trajno čuva u ovoj svetinji.
Crkva uči da je svaki čovek Božija tvorevina i da život nerođenog deteta ima istu vrednost i dostojanstvo kao život svakog drugog ljudskog bića.
Snimak Čupića iz hrama objavili su "Studenti Raška".
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Odgovor sveštenika otvara i važnije pitanje: kako da uspomena na preminule bude podsticaj za molitvu, a ne predmet sujeverja.
U pravoslavnom učenju vera i dela ne posmatraju se kao odvojene stvari.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U besedi za subotu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovo ćutanje pred Pilatom i objašnjava zašto je ponekad mudrije prećutati provokaciju nego dokazivati istinu onome ko ne želi da je čuje.
Veliki ruski svetitelj objašnjava zašto ne možemo sve što nam se događa pripisati unapred određenom putu i kako odluke naših predaka, ali i naši lični izbori, utiču na život.
U pravoslavnom učenju vera i dela ne posmatraju se kao odvojene stvari.
U pravoslavlju se kadi da bi se simbolički uznela molitva Bogu, prizvala blagodat Svetog duha i unelo duhovno osvećenje i mir u prostor i ljude.
Crkva uči da je svaki čovek Božija tvorevina i da život nerođenog deteta ima istu vrednost i dostojanstvo kao život svakog drugog ljudskog bića.
Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna, upozrava čtec.
U pravoslavnom učenju vera i dela ne posmatraju se kao odvojene stvari.
U pravoslavlju se kadi da bi se simbolički uznela molitva Bogu, prizvala blagodat Svetog duha i unelo duhovno osvećenje i mir u prostor i ljude.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.