Duhovna riznica 23.08.2026 | 01:00

CELO ČOVEČANSTVO MOŽE SE PODELITI NA ONE KOJI SE SPASAVAJU I ONE KOJI PROPADAJU: Evo po čemu je Prepodobni Varsanufije prepoznavao jedne, a po čemu druge

Slika Autora
Izvor: Religija.rs
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
CELO ČOVEČANSTVO MOŽE SE PODELITI NA ONE KOJI SE SPASAVAJU I ONE KOJI PROPADAJU: Evo po čemu je Prepodobni Varsanufije prepoznavao jedne, a po čemu druge
Foto: Religija, SPC

Pouka optinskog starca o fariseju i mitaru pokazuje zašto je svest o sopstvenoj grešnosti dragocenija od uverenja da smo bolji od drugih i zbog čega bez nade u Božiju milost nema pravog puta ka spasenju.

Čovek lako vidi tuđu krivicu, ali mnogo teže pristaje da pogleda sopstvenu. U tome se krije jedna od ozbiljnih prepreka na putu vere: kada se uverenje da smo u pravu pretvori u duhovnu samouverenost, pokajanje ostaje po strani. Prepodobni Varsanufije Optinski rešenje vidi upravo tamo gde ga savremeni čovek najmanje traži, u iskrenom priznanju sopstvene grešnosti i nadi u Božiju milost.

„Celo čovečanstvo se može podeliti na dva dela: fariseje i mitare (carinike). Prvi propadaju, drugi se spasavaju. Čuvajte saznanje o svojoj grešnosti. Ovo je najdragocenije pred Bogom. Šta je spasilo mitara? Naravno, to je svest o svojoj grešnosti: „Bože, milostiv budi meni grešnom!“ To je molitva koja traje skoro dva milenijuma. Ali gle, carinik sebe prepoznaje kao grešnika, ali se u isto vreme nada milosti Božijoj. Bez nade, ne možete biti spaseni“, govorio je Prepodobni Varsanufije Optinski.

Pouka ne govori o tome da čovek treba da ostane zarobljen u osećanju krivice. Naprotiv, Prepodobni Varsanufije podseća na dve stvari koje moraju da idu zajedno: svest o sopstvenoj grešnosti i nada u Božiju milost. Priznati grešku bez nade vodi u očajanje, dok vera u milost bez pokajanja lako postaje samoopravdavanje.

U priči o mitaru nema mesta za poređenje sa drugima, opravdavanje i prikrivanje sopstvenih slabosti. Njegova molitva je kratka, ali u njoj nema ničeg površnog: čovek stoji pred Bogom onakav kakav jeste i traži milost.

Zato ova pouka svakome ko je spreman da je čuje postavlja direktno pitanje: da li svoju veru koristimo da bismo prepoznali sopstvene slabosti ili da bismo presuđivali drugima? Od odgovora na to pitanje počinje razlika između farisejskog samopouzdanja i mitarevog pokajanja.

Čitanje Jevanđelja za nedelju 12. sedmice po Duhovima

Shutterstock/Oleksandr Yakoniuk
Jevanđelje

 

Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 158 (15,1-11)

1. Ali vama napominjem, braćo, jevanđelje koje vam propovedah, koje i primiste, u kome i stojite,  2. kroz koje se i spasavate, ako držite onako kako vam propovedah, osim ako uzalud ne poverovaste.  3. Jer vam najpre predadoh što i primih, da Hristos umre za grehe naše po Pismu,  4. i da bi pogreben, i da je ustao treći dan, po Pismu,  5. i da se javio Kifi, zatim Dvanaestorici; 

6. potom se on javio odjednom više od pet stotina braće, od kojih su većina i sada živi, a neki se upokojiše.  7. Potom se javio Jakovu, zatim svima apostolima;  8. a posle sviju, kao kakvom nedonoščetu, javio se i meni.  9. Jer sam ja najmanji od apostola, koji nisam dostojan nazvati se apostol, zato što gonih Crkvu Božiju.  10. No blagodaću Božijom jesam što jesam, i blagodat njegova koja je u meni ne osta prazna, nego se potrudih više od sviju njih, ali ne ja, nego blagodat Božija koja je sa mnom.  11. Bilo, dakle, ja bilo oni, tako propovedamo, i tako poverovaste.

Jevanđelje po Mateju, začalo 79. (19,16-30)

16. I gle, neko pristupi i reče mu: „Učitelju blagi, koje dobro da učinim da imam život večni?”  17. A on mu reče: „Što me zoveš blagim? Niko nije blag osim jednoga Boga. A ako hoćeš ući u život drži zapovesti.”  18. Reče mu: „Koje?” A Isus reče: „Ne ubij; ne učini preljubu; ne ukradi; ne svedoči lažno;  19. poštuj oca i mater; i ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.”  20. Reče mu mladić: „Sve ovo sačuvah od mladosti svoje; šta mi još nedostaje?”  21. Reče mu Isus: „Ako hoćeš savršen da budeš, idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima, i imaćeš blago na nebu, pa hajde za mnom.” 

22. A kada ču mladić reč, otide žalostan; jer imađaše mnoga imanja.  23. A Isus reče učenicima svojim: „Zaista vam kažem da je teško bogatome ući u Carstvo nebesko.  24. I opet vam kažem: Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u Carstvo Božje.”  25. A kada to čuše učenici, čuđahu se veoma govoreći: „Ko se, dakle, može spasti?”  26. A Isus pogledavši na njih, reče im: „Ljudima je ovo nemoguće, a Bogu je sve moguće.” 

27. Tada odgovori Petar i reče mu: „Eto, mi smo ostavili sve i za tobom pošli; šta će, dakle, s nama biti?”  28. A Isus im reče: „Zaista vam kažem da ćete vi koji pođoste za mnom, u novom životu, kada sedne Sin Čovečiji na presto slave svoje, sesti i sami na dvanaest prestola i suditi nad dvanaest plemena Izrailjevih.  29. I svaki koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili decu, ili zemlju, imena moga radi, primiće sto puta onoliko, i naslediće život večni.  30. Ali će mnogi prvi biti poslednji i poslednji prvi.”