KAKO DA PREPOZNATE KOJE MISLI SU OD BOGA, A KOJE OD ĐAVOLA: Varsanufije Optinski objasnio po čemu ćete ih uvek razlikovati
Reči velikog ruskog duhovnika otkrivaju zašto je stanje duše važno za duhovno rasuđivanje.
Pouka optinskog starca o fariseju i mitaru pokazuje zašto je svest o sopstvenoj grešnosti dragocenija od uverenja da smo bolji od drugih i zbog čega bez nade u Božiju milost nema pravog puta ka spasenju.
Čovek lako vidi tuđu krivicu, ali mnogo teže pristaje da pogleda sopstvenu. U tome se krije jedna od ozbiljnih prepreka na putu vere: kada se uverenje da smo u pravu pretvori u duhovnu samouverenost, pokajanje ostaje po strani. Prepodobni Varsanufije Optinski rešenje vidi upravo tamo gde ga savremeni čovek najmanje traži, u iskrenom priznanju sopstvene grešnosti i nadi u Božiju milost.
„Celo čovečanstvo se može podeliti na dva dela: fariseje i mitare (carinike). Prvi propadaju, drugi se spasavaju. Čuvajte saznanje o svojoj grešnosti. Ovo je najdragocenije pred Bogom. Šta je spasilo mitara? Naravno, to je svest o svojoj grešnosti: „Bože, milostiv budi meni grešnom!“ To je molitva koja traje skoro dva milenijuma. Ali gle, carinik sebe prepoznaje kao grešnika, ali se u isto vreme nada milosti Božijoj. Bez nade, ne možete biti spaseni“, govorio je Prepodobni Varsanufije Optinski.
Pouka ne govori o tome da čovek treba da ostane zarobljen u osećanju krivice. Naprotiv, Prepodobni Varsanufije podseća na dve stvari koje moraju da idu zajedno: svest o sopstvenoj grešnosti i nada u Božiju milost. Priznati grešku bez nade vodi u očajanje, dok vera u milost bez pokajanja lako postaje samoopravdavanje.
U priči o mitaru nema mesta za poređenje sa drugima, opravdavanje i prikrivanje sopstvenih slabosti. Njegova molitva je kratka, ali u njoj nema ničeg površnog: čovek stoji pred Bogom onakav kakav jeste i traži milost.
Zato ova pouka svakome ko je spreman da je čuje postavlja direktno pitanje: da li svoju veru koristimo da bismo prepoznali sopstvene slabosti ili da bismo presuđivali drugima? Od odgovora na to pitanje počinje razlika između farisejskog samopouzdanja i mitarevog pokajanja.

Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 158 (15,1-11)
1. Ali vama napominjem, braćo, jevanđelje koje vam propovedah, koje i primiste, u kome i stojite, 2. kroz koje se i spasavate, ako držite onako kako vam propovedah, osim ako uzalud ne poverovaste. 3. Jer vam najpre predadoh što i primih, da Hristos umre za grehe naše po Pismu, 4. i da bi pogreben, i da je ustao treći dan, po Pismu, 5. i da se javio Kifi, zatim Dvanaestorici;
6. potom se on javio odjednom više od pet stotina braće, od kojih su većina i sada živi, a neki se upokojiše. 7. Potom se javio Jakovu, zatim svima apostolima; 8. a posle sviju, kao kakvom nedonoščetu, javio se i meni. 9. Jer sam ja najmanji od apostola, koji nisam dostojan nazvati se apostol, zato što gonih Crkvu Božiju. 10. No blagodaću Božijom jesam što jesam, i blagodat njegova koja je u meni ne osta prazna, nego se potrudih više od sviju njih, ali ne ja, nego blagodat Božija koja je sa mnom. 11. Bilo, dakle, ja bilo oni, tako propovedamo, i tako poverovaste.
Jevanđelje po Mateju, začalo 79. (19,16-30)
16. I gle, neko pristupi i reče mu: „Učitelju blagi, koje dobro da učinim da imam život večni?” 17. A on mu reče: „Što me zoveš blagim? Niko nije blag osim jednoga Boga. A ako hoćeš ući u život drži zapovesti.” 18. Reče mu: „Koje?” A Isus reče: „Ne ubij; ne učini preljubu; ne ukradi; ne svedoči lažno; 19. poštuj oca i mater; i ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.” 20. Reče mu mladić: „Sve ovo sačuvah od mladosti svoje; šta mi još nedostaje?” 21. Reče mu Isus: „Ako hoćeš savršen da budeš, idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima, i imaćeš blago na nebu, pa hajde za mnom.”
22. A kada ču mladić reč, otide žalostan; jer imađaše mnoga imanja. 23. A Isus reče učenicima svojim: „Zaista vam kažem da je teško bogatome ući u Carstvo nebesko. 24. I opet vam kažem: Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u Carstvo Božje.” 25. A kada to čuše učenici, čuđahu se veoma govoreći: „Ko se, dakle, može spasti?” 26. A Isus pogledavši na njih, reče im: „Ljudima je ovo nemoguće, a Bogu je sve moguće.”
27. Tada odgovori Petar i reče mu: „Eto, mi smo ostavili sve i za tobom pošli; šta će, dakle, s nama biti?” 28. A Isus im reče: „Zaista vam kažem da ćete vi koji pođoste za mnom, u novom životu, kada sedne Sin Čovečiji na presto slave svoje, sesti i sami na dvanaest prestola i suditi nad dvanaest plemena Izrailjevih. 29. I svaki koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili decu, ili zemlju, imena moga radi, primiće sto puta onoliko, i naslediće život večni. 30. Ali će mnogi prvi biti poslednji i poslednji prvi.”
Reči velikog ruskog duhovnika otkrivaju zašto je stanje duše važno za duhovno rasuđivanje.
Oštra pouka svetitelja otkriva zašto žaljenje zbog učinjenog samo po sebi nije dovoljno i šta čovek mora da promeni da bi pokajanje zaista imalo smisla.
Veliki srpski svetitelj objašnjava da reč koju hrišćani svakodnevno izgovaraju krije odgovor koji nije samo pitanje znanja, već i način života.
Sveti starac govorio je bez uvijanja o onima koji zanemaruju svoje zdravlje, ali i o pogrešnom shvatanju vere zbog kojeg čovek odbacuje pomoć koja mu je pružena.
Umesto odgovora, ljutnje i potrebe da dokažemo ko je u pravu, veliki ruski duhovnik upućuje na molitvu za onoga koji nas je povredio, otkrivajući put kojim se čuva mir srca i umnožava hrišćanska ljubav.
Reči velikog svetitelja otkrivaju zašto je prvi korak u svetinju važniji nego što nam se čini.
Pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako iskrena molitva i dobra namera mogu doneti utehu i snagu čoveku koji prolazi kroz težak period i pomoći mu da se približi Bogu
Jedna njegova pouka govori o opasnosti koja se ne prepoznaje po krstu, molitvi i izgovorenim rečima, već po onome što čovek čini kada ga niko ne posmatra.
Jereju Grčke pravoslavne crkve pozlilo je tokom Svetog pričešća, a jedna od prisutnih vernica pružala mu je KPR do dolaska hitne.
Doktorska disertacija odbranjena u Moskovskoj duhovnoj akademiji donosi istorijsku, kanonsku i bogoslovsku analizu odnosa prvenstva i sabornosti.
Bog nikad ljude ne ostavlje same, pogotovo u teškim iskušenjima.
Predlog izmena omogućava verskim zajednicama da osnivaju ustanove od vrtića do visokog obrazovanja, a posebnu pažnju privlači projekat Srpskog pravoslavnog univerziteta Sveti Sava.
Dok je trpeo stradanje, zahvaljivao je Bogu i ukoravao cara zbog njegovog neznaboštva.
Ono što ovu crkvu čini posebnom jeste veličanstveni drveni ikonostas iz 18. veka.
Bog nikad ljude ne ostavlje same, pogotovo u teškim iskušenjima.
Najveća zabluda savremenog sveta jeste sigurnost u "novo sutra".
Bog nikad ljude ne ostavlje same, pogotovo u teškim iskušenjima.
Hrskave kore, orasi, kuvana pšenica i slatki sirup daju ovoj poslastici sasvim drugačiji karakter, a recept čuva zanimljiv trag tradicionalne kuhinje.
Predlog izmena omogućava verskim zajednicama da osnivaju ustanove od vrtića do visokog obrazovanja, a posebnu pažnju privlači projekat Srpskog pravoslavnog univerziteta Sveti Sava.