Patrijarh se pozvao na odluku Svetog sinoda i potvrdio da se praznik Hristovog Rođenja u Jerusalimu i dalje proslavlja 7. januara.
Patrijarh jerusalimski Teofil odbio je predlog da Jerusalimska patrijaršija zajedno sa drugim hrišćanskim zajednicama liturgijski proslavlja Božić 25. decembra. Patrijarh je potvrdio da Jerusalimska patrijaršija ostaje pri julijanskom kalendaru i svom viševekovnom bogoslužbenom poretku.
Predlog je iznet tokom susreta patrijarha Teofila sa sveštenikom i članovima crkvene uprave zajednice Abelin, koja pripada Ptolemaidsko-akrskoj mitropoliji Jerusalimske patrijaršije. Jedna od tema razgovora bila je mogućnost zajedničkog proslavljanja Božića 25. decembra. Međutim, odgovor patrijarha Teofila bio je jasan. On je podsetio da je Sveti sinod Jerusalimske patrijaršije već doneo odluku o ovom pitanju i da nema promene u dosadašnjoj praksi.
Jerusalimska patrijaršija ostaje uz julijanski kalendar
Jerusalimska patrijaršija Božić proslavlja 25. decembra po julijanskom kalendaru, što odgovara 7. januaru po gregorijanskom kalendaru. Za razliku od crkava koje Božić slave 25. decembra po novom kalendaru, u Jerusalimskoj patrijaršiji tog dana nema božićne liturgije. Naime, 25. decembar po gregorijanskom kalendaru odgovara 12. decembru po julijanskom kalendaru. Tog dana Jerusalimska patrijaršija proslavlja Svetog Spiridona Trimifuntskog.
Zbog toga patrijarh Teofil nije prihvatio predlog da se tog datuma služi zajednička božićna liturgija sa drugim hrišćanskim zajednicama.
„Patrijaršija tog dana zajedno sa hrišćanima drugih veroispovesti učestvuje u društvenom obeležavanju praznika, ali ne i u liturgijskom proslavljanju“, navodi se u zvaničnom saopštenju Jerusalimske patrijaršije. Drugim rečima, Jerusalimska patrijaršija prihvata susrete i zajedničko obeležavanje praznika u društvenom smislu, ali ne prihvata zajedničko bogosluženje koje bi podrazumevalo promenu njenog liturgijskog poretka.
Credit: GALI TIBBON / AFP / Profimedia
Patrijarh jerusaliski Teofil sa predstavnicima ostalih hrišćanskih zajednica
Božićne himne 25. decembra, ali bez božićne liturgije
Posebnost jerusalimske prakse jeste i to što se 25. decembra, tokom službe Svetom Spiridonu, pevaju pojedini božićni liturgijski tekstovi. Jerusalimska patrijaršija navodi da se tada pevaju i katavasije „Hristos se rađa, slavite Ga“.
To, međutim, ne znači da se tog dana u Jerusalimu služi božićna liturgija. Praznik koji se liturgijski proslavlja jeste Sveti Spiridon, dok Božić dolazi na red 25. decembra po julijanskom kalendaru, odnosno 7. januara po gregorijanskom.
Jerusalimska patrijaršija ovu praksu nije uvela sada. Patrijarh Teofil III je još u patrijaršijskoj poslanici iz 2021. jasno naveo da se Božić proslavlja 25. decembra po starom kalendaru, dok se 25. decembra po novom kalendaru služi služba Svetom Spiridonu.
Susret s drugim hrišćanima nije isto što i zajedničko bogosluženje
Stav Jerusalimske patrijaršije posebno je zanimljiv zbog razlike koju pravi između međuhrišćanskih susreta i zajedničke liturgije. Patrijaršija učestvuje u susretima sa drugim hrišćanskim zajednicama i podržava zajedničko hrišćansko svedočenje, ali pritom ne smatra da takva saradnja treba da dovede do zajedničkog liturgijskog proslavljanja praznika.
U zvaničnom saopštenju navodi se da se sa drugim crkvama u Jerusalimu održavaju društvene posete kako bi se pružilo dobro hrišćansko svedočanstvo, ali bez zajedničkih liturgijskih bogosluženja.
Takav stav predstavlja jasnu granicu između dijaloga sa drugim hrišćanima i zajedničkog bogosluženja. Patrijarh Teofil je sada samo potvrdio ono što Jerusalimska patrijaršija već godinama zvanično zastupa.
Za Jerusalim, dakle, 25. decembar nije datum na koji bi trebalo pomerati proslavu Hristovog Rođenja radi zajedničkog liturgijskog obeležavanja sa drugim hrišćanima. Božić ostaje 25. decembra po julijanskom kalendaru, dok se zajedništvo sa drugim hrišćanima može pokazati kroz susrete, razgovore i međusobno poštovanje, bez zajedničkog služenja.
Odluka jerusalimskog patrijarha tako ponovo otvara pitanje koje poslednjih godina izaziva rasprave u pravoslavnom svetu: gde prestaje međuhrišćanska saradnja, a gde počinje pitanje očuvanja svetootačkog pravoslavlja i sopstvenog bogoslužbenog poretka?
Sinod Jerusalimske patrijaršije pozvao na hitan prekid vatre i zaštitu hrišćanskih zajednica, dok se u crkvenim krugovima sve ozbiljnije razmatra ideja o sazivanju svih pomesnih Crkava.
Patrijarh jerusalimski i predsednik SAD u razgovoru su otvorili pitanja opstanka hrišćana u Svetoj zemlji, zaštite svetih mesta i statusa koji čuva vekovni poredak u Jerusalimu.
Jerusalimska patrijaršija tvrdi da je crkvena imovina u Silvanu nezakonito zauzeta i upozorava da bi slučaj mogao da ugrozi prava hrišćanskih zajednica u Svetoj zemlji.
Poglavar Jerusalimske patrijaršije istakao da verske vođe imaju duhovni i moralni autoritet da pomognu u prevazilaženju sukoba i otvore put ka pomirenju.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.