NJIH JE LIČNO ISUS IZABRAO DA PROPOVEDAJU I ŠIRE JEVANĐELJE! Danas obeležavamo Svete apostole Silu, Siluana, Kriskenta, Epeneta i Andronika!
Njihov život bio je ispunjen propovedanjem, služenjem Crkvi, stradanjem i podnošenjem različitih iskušenja.
Život Prepodobnih Isakija, Dalmata i Favsta ostao je zapamćen u Crkvi kao svedočanstvo o tome da se istinsko bogatstvo čoveka ne nalazi u časti, položaju i prolaznim dobrima, već u životu usmerenom ka Bogu.
Srpska pravoslavna crkva 16. avgusta proslavlja Prepodobne Isakija, Dalmata i Favsta, svetitelje koji su svojim životom pokazali snagu vere, podviga i potpunog predavanja Bogu. Prepodobni Isakije praznuje se još jednom, posebno, 30. maja.
Sveti Dalmat je u mladosti bio oficir na dvoru cara Teodosija Velikog. Car ga je veoma cenio i ukazivao mu veliko poverenje, ali Dalmat, osećajući u sebi poziv na drugačiji život, odlučio je da napusti sve što je imao u svetu.
Sa sobom je poveo i svog jedinog sina Fausta i zajedno su otišli u bratstvo Svetog Isakija, koja se nalazila u predgrađu Carigrada. Tamo su obojica primili monaški postrig i započeli život posvećen molitvi, postu i služenju Bogu.
Dalmat je bio potpuno predan podvižničkom životu, čemu se posebno radovao njegov duhovni otac Isakije. Kada se Sveti Isakije približio kraju zemaljskog života, za svog naslednika i igumana postavio je upravo Dalmata.
Pod njegovim rukovodstvom, bratija je nastavila da napreduje u duhovnom životu, a kasnije je po njemu dobila ime Dalmatsko bratstvo. Sveti Dalmat naročito se podvizavao postom. Ponekad je postio i po četrdeset dana, čime je, uz molitvu i trpljenje, pokazivao potpunu odlučnost u borbi protiv iskušenja i nevidljivih sila zla.
Njegov život nije bio posvećen samo ličnom podvigu. Sveti Dalmat učestvovao je i na Trećem vaseljenskom saboru, održanom u Efesu 431. godine, gde se borio protiv Nestorijeve jeresi i branio pravoslavno učenje Crkve.
Posle dugog i bogougodnog života, Sveti Dalmat se mirno upokojio u V veku. Njegov sin Faust sledio je primer svoga oca. I on je svoj život posvetio monaškom podvigu i nakon života u veri i molitvi, mirno je skončao.
Život Prepodobnih Isakija, Dalmata i Favsta ostao je zapamćen u Crkvi kao svedočanstvo o tome da se istinsko bogatstvo čoveka ne nalazi u časti, položaju i prolaznim dobrima, već u životu usmerenom ka Bogu.
Tropar Prepodobni Isakije, Dalmat i Favst, glas 4:
„Bože otaca naših, čini uvek sa nama po Tvojoj krotosti, ne napuštaj nas Tvojom milošću, no njihovim molitvama u miru uredi život naš.“
Njihov život bio je ispunjen propovedanjem, služenjem Crkvi, stradanjem i podnošenjem različitih iskušenja.
Posebno se isticao brigom prema siromašnima i nevoljnima.
U vreme cara Antioha IV Epifana porodica je odbila da prihvati idolopoklonstvo, a njihovo svedočanstvo vekovima ostaje primer istrajnosti, hrabrosti i poverenja u Boga.
Postradao je zbog vere u Hrista, a njegovo mučeništvo ostalo je jedno od najznačajnijih svedočanstava vere prve Crkve i primer hrišćanske postojanosti koji se vekovima prenosi.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.