ZBOG OVOGA MNOGI LJUDI ŽIVE KAO U PAKLU: Starac Emilijan o muci koja pohara čovečanstvo!
Briga je postala stalni saputnik savremenog čoveka, tiha senka koja ga prati i danju i noću.
Moramo da naučimo da se borimo i da stražimo nad mislima, kaže otac Serafim.
Poslednjih decenija, i u Srbiji i širom sveta, suočavamo se sa sve češćom i ozbiljnijom pojavom bolesti, koje ne pogađaju samo telo već duboko zadiru i u dušu čoveka.
Rak i depresija, koje lekari nazivaju bolestima savremenog doba, poprimaju razmere prave epidemije. Sve više ljudi, i mladih i starih, oboleva, a uzrok se najčešće traži u stresu, nezdravom načinu života, genetskim predispozicijama i spoljnim uticajima.
Otac Serafim Petković, iguman Manastira Bjele Vode, jednom prilikom je otkrio zašto zapravo obolevamo od ovih bolesti koje razaraju i telo i dušu.
- Od neoproštenih uvreda nastaju tumori. Od preteranih briga za decom nastaju tumori. Šta je briga? Briga je molitva za ono što nećemo. Zašto? Zato što pokazuje naše neverovanje. Brinemo samo ono što Satana sugeriše, a on sugeriše uvek nešto loše. I da će loše biti i da nas vraća u prošlost, pa da razmišljamo zašto nismo uradili ovo ili ono. Prošlost je prošlost, tamo nemamo šta da promenimo!
Ako smo se pokajali, kaže, ako smo se ispovedili, znači, ako se stalno vraćamo na to - tu nam demon pije krv! Mi smo tu gde treba da budemo, mi smo u sadašnjosti.
- Ako nam sugeriše da će stalno nešto loše biti - on ne zna uopšte šta će biti, nije mu dato, nije prorok! Nego to je njegovo oružje: laž, strah i briga! Otac laži, čovekoubica! Znači, njegov trud je uvek da pokvari svako dobro delo, da razdvoji svakog čoveka, da svaki čovek bude sam i očajan. To je njegova politika i on se stalno trudi na tome.
Dodaje potom da, ako mi prihvatamo naše misli, još upotrebimo našu maštu, potpada se pod vlast.
- Tako se upada i u depresije i u sve takve stvari. Moramo da naučimo da se borimo i stražimo nad mislima! To su tražili Sveti oci. Ako primetimo da su naše misli otišle u drugom pravcu i ako smo stalno u nekim mislima, brigama… onda da se prekrstimo u ime Oca, Sina i Svetoga duha i kažemo: "Ne prihvatam!" Ili, ako je neka baš loša hulna pomisao, kažemo: "Gospode Isuse Hriste, Gospode Isuse Hriste, Gospode Isuse Hriste" - i pobeći će!
Ističe da sve što je od Satane, beži od imena Hristovog!
- I malo se pomolimo posle toga, makar sa: "Gospode, pomiluj!" Ili sa: "Presveta Bogorodice, spasi me!" Šta god prvo padne na pamet, upotrebimo tu molitvu i oteramo loše misli. Znači, moramo da se učimo da se borimo protiv toga, i drugo - moramo da učimo da se radujemo!
Kaže da su prvi hrišćani bili tako puni radosti da su svi želeli da postanu pravoslavni hrišćani!
- Bili su jednog duha i stalno su bili u blagodati. Znači, tamo gde je blagodat, tamo nema tuge, straha, depresije. Dolaze mi ljudi i samo se žale. Pa kad si se pričestio poslednji put? "Paa… ne sećam se." Dobro je da si živ! Dobro je da ste živi! Ko se nije pričestio nekoliko meseci - šta možemo da očekujemo?! Mi nemamo snage da se borimo sa zlom, ali kad se pričestimo, kad živimo kako treba, kad se pričestimo kako treba - onda demoni vide svetlost jaču od sunca i ne smeju ni da gledaju u nas, a kamoli da nam priđu!
Briga je postala stalni saputnik savremenog čoveka, tiha senka koja ga prati i danju i noću. U svetu koji promoviše brzinu, individualizam i emotivnu samodovoljnost, brak sve češće gubi na značenju koje je vekovima imao. Iako nije ubrojan u 70 apostola, ipak se naziva apostolom zbog toga što je bio učenik velikih apostola, i što je u službi jevanđelskoj pokazao ogromnu revnost. U vremenu kada informacije dolaze sa svih strana, a očekivanja su sve veća, mnogi se osećaju izgubljeno i bez izlaza.

ZBOG OVOGA MNOGI LJUDI ŽIVE KAO U PAKLU: Starac Emilijan o muci koja pohara čovečanstvo!
OVO SVAKA ŽENA MORA DA ZNA PRE ULASKA U BRAK! Izjava oca Olivera Subotića izazvala brojne komentare na mrežama
NJEGOV VERNI PRATILAC BIO JE ANĐEO BOŽJI! Danas je Sveti sveštenomučenik Evtihije!
ZAŠTO LJUDI IMAJU NESANICU: Sveti Teofan Zatvornik o grehovnoj bolesti koja ne da mira ni danju ni noću!
Crkva uči da briga ne rešava ništa, već razara mir u čoveku, dok molitva i predanje Bogu donose smirenje.
U pravoslavlju, čovek ne skriva svoju muku od Boga već je iznosi je pred njega.
Ubrzan tempo života, stalni pritisci, neizvesnost i preopterećenost dovode do toga da mnogi žive sa osećajem unutrašnje napetosti, umora i gubitka unutrašnjeg mira.
Od listića palme se priprema čaj po posebnom receptu.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Bolest podseća čoveka na njegovu prolaznost i krhkost, primoravajući ga da zastane i preispita svoj život.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
U razgovoru povodom Vidovdana, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski govori o hristolikoj žrtvi kosovskih junaka, zavetu koji je oblikovao Crnu Goru i odgovornosti vernika prema drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Za pravoslavne Srbe ovaj praznik simbolizuje žrtvu, hrabrost i neprekidna nastojanja za slobodom i pravdom, istakao je teolog Đurđević.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
U razgovoru povodom Vidovdana, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski govori o hristolikoj žrtvi kosovskih junaka, zavetu koji je oblikovao Crnu Goru i odgovornosti vernika prema drugima.