DANAS JE VELIKI PRAZNIK! Slavimo Svete Prohora, Nikanora, Timona i Parmena!
Sva četvorica su bila iz reda sedam đakona i iz sedamdeset apostola.
Iako nije ubrojan u 70 apostola, ipak se naziva apostolom zbog toga što je bio učenik velikih apostola, i što je u službi jevanđelskoj pokazao ogromnu revnost.
Srpska pravoslavna crkva obeležava praznik Svetog sveštenomučenika Evtihija.
Sveti Evtihije, poreklom iz Sevastopolja, čuo je Hristovo jevanđelje, nakon čega je napustio svoje roditelje i prijatelje i pridružio se apostolima Jovanu Bogoslovu i Pavlu. Pratio ih je svuda, živeći po njegovom uzoru i stičući nebesku mudrost. Osnažen apostolskom revnošću, neumorno je iskorenjivao idolopoklonstvo.
Iako nije ubrojan u 70 apostola, ipak se naziva apostolom zbog toga što je bio učenik velikih apostola, i što je u službi jevanđelskoj pokazao pravu apostolsku revnost. Posvećen za episkopa – misionara
Prošao je mnoge zemlje, propovedajući ne samo u društvu apostola, već i sam. Ipak, nije putovao sasvim sam – prema verovanju pratio ga je anđeo Božji koji mu je davao snagu i otkrivao mu buduće događaje.. Prema predanju, u tamnici je primao hleb nebeski od angela.
Naime, jednom su ga u tamnici dugo držali bez hrane, ali je od Boga bio poslat hleb koji mu je donela nevidljiva ruka. Ovim hlebom se toliko okrepio da nije osećao bolove tokom mučenja.
Drugom prilikom, kada su ga nagog obesili i počeli strugati kožu, iz njegovog tela je potekla krv koja je ispunila vazduh predivnim mirisom. Kada su ga bacili u vatru, začuo se grom sa neba i pala je velika kiša sa snegom, gaseći vatru i ostavljajući svetitelja živog i nepovređenog, dok je on slavio Boga.
Posle stravičnih mučenja, posečen je mačem u Sevastopolju.
Sva četvorica su bila iz reda sedam đakona i iz sedamdeset apostola.
Ne zna se tačno, da li je i ovaj prorok bio ubijen ili je umro prirodnom smrću, ali poznato je da je bio sahranjen u svome selu, i da su mu mošti pronađene, zajedno sa moštima proroka Avakuma.
Od nekih gubitaka se ljudi nikada sasvim ne oporave.
Jubilarni 10. Festival hrišćanske kulture i duhovno-dokumentarnog filma održaće se od 4. do 12. septembra.
U strahu od nove državne podele i potrage za sigurnim osloncem, deo stanovnika dalmatinskog ostrva prešao je u pravoslavnu veru, što je pokrenulo niz reakcija, sukoba i dugotrajan proces koji će se završiti tek posle Drugog svetskog rata.
Crkva svetog Marka u Užicu otkriva slojeve prošlosti - od izgubljene brvnare i burnih istorijskih preokreta, do neobičnog zvonika, vrednih ikona i živog liturgijskog života koji traje bez prekida.
Dok ga kritičari optužuju za preveliki uticaj i "moć iz senke", pristalice ističu njegovu ulogu u očuvanju crkvenog jedinstva i stabilnosti, a autorski tekst Spasoja Tomića, koji prenosimo u celosti, dodatno osvetljava ove podele i tumačenja.
U rečima koje su odjeknule daleko izvan hrama Vaskrsenja Hristovog u Valjevu, episkop valjevski podseća da se istinska promena ne meri danima posta, već davanjem ljubavi i osloncem na Crkvu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Simeona Persijskog po starom i Svetog prepodobnog Jakova Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Pija V, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na gubilište sa Simeonom bilo je izvedeno još 1000 hrišćana.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenice Agapiju, Hioniju i Irinu po starom i Svete apostole Jasona i Sosipatra po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Katarine Sijenske, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Car je savetovao devojke da se poklone idolima i tako sebi spasu živote, ali su one to odbile.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Čovek opterećen sopstvenim padovima i pogrešnim izborima često oseća nemoć da se vrati na pravi put.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.
Iako većina jevrejskih autoriteta smatra da je pirsing ušiju prihvatljiv, pitanje postaje znatno složenije kada su u pitanju drugi delovi tela.